Na prvi pogled, država kao da može biti zadovoljna zbog masovnog iseljavanja kojem svjedočimo proteklih godina. Jedan od gorućih problema u Hrvatskoj rješava se sam – broj nezaposlenih u godini dana između sredine 2015. i sredine 2016. pao je za čak 95 tisuća. Istovremeno međutim, prema podacima HGK, broj zaposlenih porastao je za samo 14 tisuća, što znači da je iz Hrvatske „nestalo“ 80 tisuća ljudi koji su tražili posao. Odlazak radne snage, međutim, donosi daleko veće opasnosti za državu nego što je prividna korist od smanjenja nezaposlenosti. Pad BDP-a i urušavanje mirovinskog sustava padaju odmah na pamet, piše Deutche Welle.

„Iako se iseljavanjem stvara manji pritisak na tržište rada, odnosno smanjuje se broj nezaposlenih, istovremeno se smanjuje i radno-aktivno stanovništvo, odnosno ponuda rada što u dužem roku može imati prilično negativne učinke, odnosno može ograničiti rast gospodarstva. Posebice ako među iseljenima ima relativno puno mlađeg i obrazovanijeg stanovništva“, kaže za Deutsche Welle dr.sc. Iva Tomić, znanstvenica s Ekonomskog instituta Zagreb, koja se bavi ekonomikom rada i mirovinskimsustavima.

Kako se hrvatsko gospodarstvo počelo stidljivo oporavljati, poslodavci su ponovno počeli zapošljavati, međutim, mnogi se žale da unatoč i dalje velikom broju prijavljenih na Zavodu za zapošljavanje, u pojedinim zanimanjima ne mogu naći radnike. Poseban je problem s visokoobrazovanim radnicima, prije svega u ICT zanimanjima (informacijska i komunikacijska tehnologija), a sve veći problem postaje i odlazak liječnika, o čemu smo već pisali. Iako za hrvatske prilike relativno dobro plaćeni, liječnici odlaze zbog mogućnosti napredovanja, edukacije, te humanijih uvjeta rada, s manje napornih dežurstava, primjerice.

Ništa od rasta gospodarstva

No, kaže dr.sc. Tomić, prisutan je i nedostatak niskokvalificiranih radnika, primjerice u građevinarstvu ili ugostiteljstvu. Ne bi li si osigurale radnike, turističke tvrtke su tako ove godine ranije nego ikad počele potragu za sezonskim zaposlenicima, a poprilično je nezadovoljstva i među poslodavce i među sezonske radnike unijela vladina odluka da smanji naknade za tzv. „stalne sezonce“ tijekom razdoblja dok ne rade. To bi moglo više njih potaknuti da jednostavno odu u zemlje gdje će se njihove usluge bolje plaćati tijekom cijele godine.

A bez radne snage, bez ljudskog kapitala, nema rasta gospodarstva.

Članak pročitajte ovdje.