Ponekad se jednostavno osjećamo kao da nas je netko pretukao, tjednima osjećamo simptome prehlade s težinom u glavi, suznim očima i podražajnom sekrecijom iz nosa. Tada počinje kihanje ili pak jači kašalj, ponekad praćen i grloboljom. Svaki zalogaj hrane ili gutljaj tekućine zastaje u grlu i dovodi do nelagode, vrlo često i boli.

U takvim situacijama liječnik obično prepisuje neki lijek, koji može pomoći, ali nekada ipak i ne pomaže. Tako se i nakon nekoliko dana može ponoviti i slijedeća ataka bolesti: sada želudac ne radi kako treba. I tada ostaje samo jedno – ostati u krevetu uz dvopek i čaj.

“Zašto se događa da sam tako dugo bolestan?” često se ljudi upitaju u takvim situacijama. “Zašto me napadaju svi ti razni virusi koji haraju ovim svijetom?”

Svaki čovjek pa i svako dijete dok još ne odraste ima neke, unaprijed određene životne faze. U tim se fazama čovjek može osjećati i sasvim dobro, no postoje faze u kojima se osjeća i lošije, odnosno bolesno. Te faze bolesti mogu se javljati s različitom učestalošću. Kod osjetljivijih osoba mogu se javljati čak i svaki tjedan, dok se u onih otpornijih javljaju svaki mjesec ili jednom u nekoliko mjeseci. Razlog pojave tih “bolesnih faza” jest pad obrambene moći imunološkog sustava tijela.

Obrambene stanice organizma u akciji protiv uzročnika bolesti

Naše tijelo je u normalnim okolnostima zaštićeno kompliciranim obrambenim sistemom koji štiti tijelo od invazije virusa, bakterija ili nekih drugih uzročnika bolesti. U zdravog čovjeka, prvu – vanjsku – liniju obrane, prije svega, predstavljaju zdrave vanjske sluznice oka, nosa, ždrijela i genitalnih organa. Te sluznice, sastavom sekreta kojeg luče, na neki su način “prva pomoć” u slučaju invazije mikroorganizama. Uzročnici bolesti mogu se zadržati na sluznicama i već tu biti zaustavljeni i inaktivirani, tako da neće moći nauditi organizmu. No međutim, ne budu li ti mikroorganizmi zadržani na “prvoj liniji obrane” organizma, oni se šire dalje u organizmu i dolaze do tzv. “druge linije obrane”, zvane imunološka kaskada.

Ova kaskada funkcionira prema jednom kompliciranom principu: kada virus probije barijeru sluznica u organizmu, u našem se tijelu susreće s takozvanim obrambenim stanicama. Ove stanice imaju sposobnost “proždiranja” uzročnika bolesti, ili pak inaktiviranja njegove sposobnosti da izazove infekciju. Obrambene stanice razgrađuju uzročnika na sitne dijelove koji se onda nalijepe na njihovu površinu, te tako tvore svojevrsnu kombinaciju koju organizam prepoznaje kao nešto strano, kao antigen. Po ponovnom susretu našeg organizma s istom takvom kombinacijom, aktivirat će se daljnje skupine stanica – limfociti, koji će takav susret “zapamtiti” i pokrenuti reakcije imunološke obrane.

Nakon te lančane reakcije, u kojoj sudjeluju različite stanice, dolazi do stvaranja specifičnih antitijela (imunoglobulina). Međutim, ona antitijela koja je organizam stvorio kao odgovor na podražaj mikroorganizmom, ne stignu svaki puta zaustaviti razvoj akutne bolesti. Njihova je osnovna zadaća, zaustaviti infekciju u granicama u kojima ona neće biti štetna za organizam, ali i prirediti organizam za slijedeći susret s istim uzročnikom.

Postoje situacije u kojima imunološka obrana organizma može zatajiti na raznim mjestima imunološke kaskade, od otpornosti sluznica, funkcioniranja limfocita, stvaranja antitijela.

O tome govori dr. Erwin Strasser iz Münchena, liječnik koji se posebno bavi kroničnim bolestima i prirođenim greškama organizma. “Greške i oštećenja imunološkog sustava mogu biti i urođena. Kada se govori o urođenim defektima imunološkog sustava, ponajprije se misli na tzv. regulacijske greške. Neki vanjski činitelji, pogotovo ako istovremeno zajedno djeluju, mogu, prolazeći kroz imunološki sistem, dovesti do nekih promjena, koje će rezultirati oštećenjem funkcije imunološkog sustava, a što će za posljedicu imati smanjenje odgovora na podražaj bakterijama ili virusima.

Imunološka obrana manje je efikasna u osoba koje imaju neku kroničnu bolest, primjerice bronhitis ili šećernu bolest. U slučaju učestalih infekcija, bilo bi se potrebno savjetovati s nadležnim liječnikom o mogućnostima određivanja koncentracije imunoglobulina.

Mogući uzrok čestih infekcija može biti i psihički stres. U tom smislu se razvija i posebna znanstvena disciplina, psiho-neuroimunologija, koja kaže da su živčani putovi našeg organizma u velikoj mjeri povezani sa obrambenim i metaboličkim procesima našega organizma, i da njihova prečesta i preintenzivna napetost s jedne strane, ili pak prevelika inaktivost u što čak spada i previše sna, može dovesti do češćih infekcija.

Obrambene snage organizma svojevrsna su vrsta lijekova koje organizam samostalno proizvodi. Tako je poznato da antibiotici uništavaju određene protektivne klice na sluznicama. Kortizol može bolkirati neke učinke obrambenih stanica organizma. Kada je infekciju potrebno liječiti odgovarajućim lijekovima, trebamo biti sigurni u njihov učinak, ali imati u vidu i neka njihova nepoželjna djelovanja. Često se u praksi susreće upravo neopravdana primjena antibiotika ili korikosteroida, u liječenju primjerice virusnih infekcija.

Osim toga, ne treba zaboravti još jedno; pretjerano izlaganje UV zračenju. Tko se predugo i prečesto izlaže suncu, riskira aktivaciju virusa koji se u našem organizmu nalaze u inaktivnom obliku.

Imunološki sustav u djece treba još vježbe

Za organizam je od neobične važnosti da se samostalno bori protiv nekih uzročnika bolesti. Ima virusa koji svaki puta kada uđu u organizam bivaju iznova zaustavljeni u imunološkom sustavu, zato što ih efikasno zaustave obrambene stanice. Takav je npr. Epstein Barrov virus (EBV). Oko 90% ljudi se tijekom života zarazi ovim virusom, a u većine ljudi infekcija tim virusom prođe bez ikakvih komplikacija.

Često se postavlja pitanje u čemu leži razlog povremene nesposobnosti imunološkog sustava. Mnogi ljudi se nakon nekog vremena oporave od bolesti sami po sebi. Primjećeno je da je veliki broj tih ljudi tijekom svoje bolesti koristio određene biljne ekstrakte, tzv. imunostimulatore. U slučaju dugotrajnih i upornih infekcija, ali tek nakon dogovora s nadležnim liječnikom, takvi se preparati mogu davati i djeci, ali oni nikako ne smiju sadržavati alkohol.

“Najbolje…” kaže dr. Strasser”…djeluju biljni imunostimulatori koji se daju kao udarna terapija. To znači da čovjek tijekom kraćeg vremena uzima relativno visoke doze imunostimulatora…”.

Može se preporučiti i ojačavanje imunološkog sustava tijela klasičnim homeopatskim pripravcima biljnog, životinjskog ili mineralnog porijekla. Međutim, ti se preparati koriste onda kada za to zaista postoji i potreba, ali svakako, nakon savjetovanja sa nadležnim liječnikom.

U spriječavanju infekcija još je jedan savjet od neobične važnosti – pravilna prehrana. Osobe sklone čestim infekcijama, u prehrani trebaju paziti na unos dovoljne količine vitamina i minerala, voća, povrća i žitarica. Posebno su važni – vitamin E, vitamin C, beta karoten i selen. U težim oblicima bolesti, kada su i potrebe za mineralima i vitaminima veće, potrebno je povećati njihov dnevni unos u organizam u obliku tableta ili nekog drugog pripravka. Osim toga, vitamini i minerali šrtite tijelo od štetnog djelovanja slobodnih radikala.

Blagi podražaji mobiliziraju obrambene snage organizma

Blaga podražajna terapija, kao npr. promjena klime, bavljenje sportom, odlazak u saunu, masaža, Kneippove kupke…, različitim mehanizmima stimuliraju obrambeni sustav organizma. Njihovo se pravo djelovanje ispoljava tek onda ako se redovito primjenjuju, pa bi radi poticanja obrambenih snaga organizma, bilo uputno barem jednom tjedno provoditi nešto od navedenih načina podražajne terapije.

Zašto djeca mogu biti češće bolesna nego odrasli?

Izgradnja imunološkog sustava organizma događa se tijekom prvih deset godina djetetova života. Kada se dijete rodi, njegov imunološki sustav još nije zreo, pa imunitet djeteta ovisi o obrambenim tvarima koje je dijete dobilo od majke tijekom intrauterinog razvoja. Uz pomoć ovih pasivnih antitijela, dijete može uspješno savladati prve infekcije i stvoriti vlastita antitijela. To bi značilo: infekcije u djetinjstvu ne samo da su normalne, već su i potrebne. Obrambeni sistem djeteta treba se trenirati. Sa svakom preboljelom infekcijom, u djeteta se povećava repertoar antitijela i mogućnost zaštite u kasnijem životu. Najbolju zaštitu u tom ranom periodu pruža dojenje, budući da majčino mlijeko sadrži određenu grupu antitijela, tzv. imunoglobuline IgA klase, koji su važni u zaštiti djeteta od infekcija.