Novi zakon o fiskalnoj odgovornosti koji je na snazi od početka godine predvidio je, među ostalim, profesionalizaciju funkcije predsjednika Povjerenstva za fiskalnu politiku (PFP). Nakon što je 18. siječnja objavljen javni poziv za izbor predsjednika Povjerenstva, taj je postupak već trebao biti u fazi intervjuiranja kandidata i odabira imena s kojim će se na potvrdu u Sabor. Međutim, nadležni saborski Odbor za financije i državni proračun na čelu s HDZ-ovom Grozdanom Perić nema koga intervjuirati.

Na natječaj nije pristigla niti jedna prijava pa uskoro slijedi drugi pokušaj.  Dio ekonomista reći će kako se fiskalna politika kod nas posljednjih godina vodi sasvim korektno, za razliku od nekih drugih. U prvom redu zahvaljujući fiskalnim pokazateljima, uostalom, računa se i sa skorim podizanjem kreditnog rejtinga Hrvatske.

Utoliko i propali natječaj za čelnog čovjeka PFP-a nije nešto što bi baš zabrinjavalo, ali je potpuni izostanak interesa ipak znakovit. Biti na čelu nacionalnog tijela koje propituje ključne ekonomske politike vlade u većini zemalja EU je prestižna funkcija, a nakon globalne financijske krize i recesije iz EK su zemljama EU sugerirali veću neovisnost i autonomnost nadzora fiskalne politike. Čine to i danas, zbog očekivanog usporavanja ekonomskog ciklusa i manje povoljnih vjetrova i za javne financije. 

Sukob interesa privlačniji 
Kandidata sa specifičnim tehničkim znanjima, s najmanje osam godina iskustva u struci u području javnih financija, makroekonomije i ekonomske politike i računovodstva, u nas baš nema napretek. A tu je i i uvjet da kandidat najmanje tri godine nije član političke stranke.  No, PFP je i mimo toga, čini se, manji magnet od povjerenstava i državnih tijela koja se bave, primjerice, sukobom interesa, ravnopravnošću spolova, razvojem civilnog društva.

Tako se npr. prilikom izbora aktualnog vodstva Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa na natječaj javilo 37 kandidata, a od 34 koja su ispunjavala uvjete 10 ih je pretendiralo (i) na čelno mjesto.  Nasuprot tome, plaća od 15-ak tisuća kuna predviđena za čelnog čovjeka sedmeročlanog fiskalnog vijeća u recentnom natječaju nikoga nije privukla. On, naime, po novom ima status dužnosnika u smislu propisa o sprječavanju sukoba interesa, a plaća mu je definirana u visini one potpredsjednika Državnog izbornog povjerenstva.

Oni koji imaju potrebna tehnička znanja i dovoljno iskustva očito na tržištu imaju i financijski lukativnijih mogućnosti. Kako čelna funkcija u Fiskalnom povjerenstvu ipak ne implicira pretjerane operativne obveze na dnevnoj razini, smatra se da bi ona po prirodi mogla biti zanimljiva afirmiranim i financijski situiranim stručnjacima koji su bliže zalazu karijere. Ekonomski analitičari reći će kako takvi prije kandidature vjerojatno ipak očekuju i politički mig za prijavu.

Još jedna 'kvačica'  
No, dojam je da je Vlada u novi Zakon o fiskalnoj odgovornosti zapravo i išla jedino ili ponajprije radi formalnog ispunjenja te preporuke Europske komisije.  Koliko god je ekonomsko okruženje još uvijek poticajno za fiskus, neovisno tijelo nadzora fiskalne politike i ispunjavanja fiskalnih pravila EU trebala bi biti dobro došao mehanizam ranih upozorenja.

Tako je, primjerice, slovensko Fiskalno vijeće i na nedavni rebalans proračuna javno upozorilo na ekspanzivnu i procikličku fiskalnu politiku za 2019., ocjenjujući da je takva politika neprimjerena za ukupnu situaciju i strukturne izazove javnih financija. Srbijanski Fiskalni savjet, pak, u kritikama tamošnjeg proračuna, a posebice plaća u javnom sektoru, mnogo je izravniji.

Potkraj prošle godine Vladi je poručio kako "umjesto za autoputeve, povećava sredstva za vojsku i policiju" te prekomjerno diže plaće zaposlenih u javnom sektoru, čime svjesno napravio izbor koji znači umanjenje gospodarskog rasta".  S profesionalno angažiranim čelnikom možda bi se u nas iz Fiskalnog povjerenstva danas čule npr. ocjene slučaja Uljanik i fiskalnih učinaka pojedinih scenarija.