U ovoj godini, točnije do kraja veljače, registrirana su tri nova naziva hrvatskih proizvoda na razini Europske unije – Rudarska greblica, Dalmatinska pečenica i Dalmatinska panceta.

Time je naša zemlja kao najmlađa članica EU na devetom mjestu po broju registriranih naziva poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, a prvi na listi domaćih proizvoda koji je dobio oznaku bio je Krčki pršut. Koliko oznaka pomaže u plasmanu proizvoda i proboju na vanjska tržišta otkrili su sami proizvođači.

“Imamo i dodatnih 15 proizvoda koje smo zaštitili na nacionalnoj razini te su u pripremi za postupak ili već jesu u postupku registracije na razini EU te još šest proizvoda za koji se vodi nacionalni postupak zaštite.

Zaštitom naziva proizvođači štite ugled svog proizvoda od zlouporabe i narušavanja, a upravo taj znak potrošaču jamči kupnju autentičnog i kontroliranog proizvoda, priznate kvalitete i lokalnog podrijetla. Prepoznatljivost proizvoda povezana je i s prepoznatljivošću područja na kojem se proizvodi, što doprinosi jačanju turističke ponude, ali i održivom razvoju ruralnih područja.

Značaj registracije i zaštite je i u tome što osigurava i svrstavanje u višu cjenovnu kategoriju što za proizvođača znači bolju pozicioniranost na tržištu i veći dohodak.

Prema podacima Europske komisije ti proizvodi postižu u prosjeku 2,3 puta veću cijenu u odnosu na sličan proizvod bez oznake, a prema podacima iz ankete koju je ministarstvo provelo nad 50 certificiranih proizvođača, čak 68 posto proizvođača primijetilo je porast potražnje za njihovim proizvodom otkada su korisnici oznake”, ističu iz Ministarstva poljoprivrede.

Velika senzorska svojstva

Ante Madir, izvršni direktor Klastera Hrvatskog pršuta ističe kako upravo zbog senzorskih svojstava i specifične tradicionalne tehnologije proizvodnje hrvatski pršuti imaju veliki izvozni potencijal i potencijal za plasman u turizmu kroz gastronomsku ponudu.

Kako kaže, kroz Klaster Hrvatskog pršuta i udruge pršutara promoviraju te zaštićene proizvode, svake godine u drugom gradu organiziraju i Dane hrvatskog pršuta fokusirane isključivo na zaštićenim pršutima, a predstavnici Klastera sudjeluju i na svim specijaliziranim sajmovima u zemlji i u inozemstvu.

“EU oznake zaštićenog zemljopisnog podrijetla koju nose krčki, drniški i dalmatinski pršut, te izvornosti koju nosi istarski pršut, jamac su kvalitete i to sve više prepoznaju domaći kupci. Strani turisti odavno su osviješteni kad su takve oznake u pitanju, znaju razliku i kvalitetu uvijek stavljaju ispred cijene.

Oznake zaštićenog zemljopisnog podrijetla i izvornosti nisu važne samo zbog prepoznatljivosti, nego imaju i funkciju zaštite od sivog tržišta. U Hrvatskoj proizvodnja pršuta iz godine u godinu raste, no to još nije dovoljno da bi se pokrila njegova potrošnja.

Točnije, godišnje pojedemo oko milijun komada pršuta, a proizvedemo oko 450 tisuća. Porast proizvodnje nije zaustavila niti korona, no, nažalost usporila je plasman. Turizam kao najbolja mogućnost plasmana naših pršuta i naše najveće tržište svojim padom uzrokovao je i pad prodaje pršuta u Hrvatskoj.

Kad je u pitanju izvoz, imamo trend porasta prodaje naših pršuta u EU. Pojedine pršutarske tvrtke su na stranim tržištima imale porast prodaje u 2020. bez obzira na koronu, čak do 30 posto u odnosu na 2019.godinu”, ističe Madir.

Pršute izvozimo u sve zemlje u okruženju, ali i u one zemlje gdje imamo našu dijasporu, primjerice Austriju i Njemačka. “Krajem prošle godine jedna naša pršutarska tvrtka je izvezla prve količine pršuta u Ukrajinu. Imali smo izvoz i prema Novom Zelandu i Hong Kongu.

Naši pršuti se prodaju u Srbiji, Sjevernoj Makedoniji, BiH. Udruga proizvođača Dalmatinskog pršuta izradila dokumentaciju te se prijavila na natječaj M3.2.1-2. Potpora za aktivnosti informiranja i promoviranja. Ako se ostvare sredstva kroz natječaj iskoristit ćemo ih za promociju i prepoznatljivost pršuta kao zaštićenog EU proizvoda”, kaže Madir.

Siguran plasman

Jedan od proizvođača zaštićenih pršuta, točnije dalmatinskog je i Vlade Prančić, vlasnik pršutane Smjeli u Dugopolju koji godišnje proizvede oko stotinu tona pršuta. Kako kaže, u ovoj pandemijskoj krizi prodaja je pala za dvadesetak posto, no Prančić smatra da kvalitetni proizvodi uvijek pronađu put do kupca pa s optimizmom gleda na budućnost.

“Kad su zaštićeni proizvodi u pitanju, kupci na domaćem tržištu sve su osvješteniji i nije im problem odvojiti nešto više novaca za takve proizvode. S druge strane kupci na inozemnom tržištu poput Njemačke ili Austrije, odavno su prepoznali kvalitetu zaštićenih proizvoda i to je naša jedina šansa s obzirom na to da količinom ne možemo konkurirati španjolskim i talijanskim proizvođačima.

Naša pršutana gotovo 75 posto naše proizvodnje plasiramo kroz HoReCa sektor u čitavoj Hrvatskoj, a izvoz iz godine u godinu raste pa tako 25 posto od ukupne proizvodnje ide u Njemačku, Austriju, Sloveniju i Češku. Manifestacije, poput Dana hrvatskog pršuta, pridonose brendiranju zaštićenih proizvoda, no to nije dovoljno.

Većina proizvođača su male obiteljske pršutane, majstori su za pršute, ali ne i za marketing i brendiranje pa nam u promociji zaštićenih proizvoda itekako treba pomoć institucija i kontinuirane kampanje koje bi educirale i kupce i ostale proizvođače”, ističe Prančić.

Napomenuo je i da se kriza odrazila i na proizvodnju i na plasman te su u mnogim pršutanama ostali visjeti pršuti, a s njima i kapital koji je u njih uložen te mnogi pršutari nisu imali dovoljno obrtnih sredstava za novi ciklus proizvodnje.

Autentično i kontrolirano

Među proizvodima koji su nosioci oznake je i Brački varenik koji nastaje od crnog ili bijelog grožđa, a proizvodi se od autohtonih sorti poput crljenka kaštelanskog, babića, plavca malog ili od bijele sorte maraštine. Po pravilima, ove sorte moraju biti zastupljene pojedinačno ili zajedno u najmanjem udjelu od 80 posto, a preostali dio mogu biti druge sorte grožđa s Brača.

Kako objašnjavaju proizvođači, za njegovu pripremu potrebno je strpljenja jer se mošt se iskuhava i po 15 sati kako bi se dobio koncentrat stoga ne čudi da litra bračkog varenika stoji oko 500 kuna. Ipak, ističu kako im je plasman siguran zahvaljujući kroz turizam i turističku potrošnju.

Miodrag Komlenić, predsjednik udruge Baranjski kulen ističe kako je u pitanju jedan od prvih hrvatskih proizvoda zaštićenih u EU. Njihova udruga djeluje od 2007. godine te su godinu dana kasnije pokrenuli proces zaštite zemljopisnog podrijetla Baranjskog kulena uz podršku Poljoprivrednog fakulteta u Osijeku.

“ZOZP znak na ambalaži Baranjskog kulena jamči kupnju autentičnog i kontroliranog proizvoda, priznate kvalitete i načina proizvodnje koji je karakterističan za područje Baranje.

Prema nekoliko objavljenih istraživanja vezanih za zaštićene oznake EU potrošači su svjesniji zaštićenih oznaka u južnoj Europi, a razlog tome možda leži u činjenici da Italija, Francuska i Španjolska imaju oko 700 zaštićenih proizvoda. Iskustva koja imamo iz 2020. godine su nam dobro pokazala koliki je značaj domaće proizvodnje u svim segmentima.

Domaći potrošači dobro poznaju kvalitetu i vrijednost Baranjskog kulena, a mogu reći da se iz godine u godinu povećava i izvoz. Belje, najveći proizvođač Baranjskog kulena, prošle godine je izvezlo 10 posto ukupne proizvodnje kulena na tržišta zapadne Europe, prvenstveno u Njemačku.

Naša dodatna prednost je i činjenica da su kineskim potrošačima poznati proizvodi začinjeni paprikom i da oni generalno preferiraju začinjenu hranu”, poručuje Miodrag Komlenić.