Trenutačno u Hrvatskoj lobirati može i smije jedino Vlahović grupa i njezina tri predstavnika, odnosno lobista. Gotovo dva mjeseca od stupanja na snagu Zakona o lobiranju i mjesec dana od donošenja Pravilnika koji regulira vođenje i upis u Registar lobista (bez kojeg je protuzakonito lobirati), samo su se spomenuti uspjeli upisati. U obradi je još 14 zahtjeva pravnih osoba i tri fizičke, otkriva Ines Pavlačić, zamjenica predsjednice Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, koje je zaduženo za provođenje i nadzor zakona.

Pavlačić: Nije to malo

Ukupno je Povjerenstvu podnesen 21 zahtjev (15 pravnih osoba i 6 fizičkih) onih koji će svoje ili tuđe interese zagovarati pred javnim dužnosnicima koji su u poziciji donošenja javnih odluka. Kada se broj zahtjeva u Hrvatskoj usporedi sa 66 upisanih domaćih subjekata u europski Registar transparentnosti, jasno je da se proces čiji je cilj sprječavanje korupcije, sporo odvija.

Natko Vlahović, osnivač i izvršni direktor Vlahović grupe, kaže da je i broj upisanih u europski registar poprilično mali upozoravajući da u njemu nema najvećih hrvatskih kompanija “što znači da ili ne prate EU politike ili to rade preko nekih tvrtki koje ih navode kao svoje klijente u registru”, ističe Vlahović dodajući: “Međutim, ni tako nisu vidljive hrvatske firme”.

Je li zadovoljan interesom tržišta za upis u domaći Registar ne navodi, no napominje da je za očekivati da će u njemu, do kraja 2025., biti upisano barem 200 do 300 subjekata. Upozorava i da bi postupak upisa u Registar moga ići brže.

Ines Pavlačić navodi da se zahtjevi obrađuju sukladno Zakonu o općem upravnom postupku te da je zakonski rok za donošenje rješenja 30 dana.

“Činimo sve kako bismo bili brži i ažurniji u donošenju rješenja”, ističe dodajući da su zadovoljni brojem zahtjeva koji su pristigli za upis. “Nije to mali broj zahtjeva, posebno kada se uzmu u obzir činjenice da je Zakon o lobiranju relativno nov te da je novost i za nas, Povjerenstvo, ali i lobiste”, kaže Pavlačić.

Tko su, ili kakav je profil subjekata koji su se podnijeli zahtjev za upis u Registar, nismo uspjeli saznati. Na europskoj razini pak od većih domaćih kompanija u Registar transparentnosti je upisano 25 tvrtki, među kojima su Končar – Elektroindustrija, Dok-Ing, Rimac Technology, Infobip, Petrinja Chicken Company, Aircash, Podravka, PPD, Energia Naturalis…, ali i HGK i HUP, koji se u Hrvatskoj smatraju socijalnim partnerima te nisu dužni upisati se u Registar lobista.

Blag prema lobiranima

Bit će zanimljivo pratiti tko će sve u Hrvatskoj završiti u Registru, što je preduvjet legalnog zagovaranja interesa. Bezbrojni pravni slučajevi i optužnice, kao i aktualna afere s nabavom medicinske opreme u hrvatskim bolnicama, svjedoče da se u Hrvatskoj lobira i dogovaraju poslovi. Zakon o lobiranju, koji je zapravo blaga verzija zahtjeva i praksi koje oni koje se lobira moraju ispuniti, to bi trebao barem malo promijeniti. Lobirani, dakle javni dužnosnici, ne moraju, primjerice, podnositi nikakva izvješća već samo prijaviti Povjerenstvu ako ih netko tko nije u Registru, pokuša lobirati.

Vlahović smatra da bi se u Registar trebali upisati svi veliki poslovni subjekti, i privatni i državni, sva poslovna udruženja, komore, zagovaračke udruge.

“Zakon o lobiranju je prva jasna antikorupcijska mjera koja odvaja lobiranje od različitih oblika korupcije te onima koji uđu u Registar daje priliku za transparentnije i zakonski usklađeno poslovanje”, ističe.

Praksa je to koju tek moramo naučiti i uspostaviti.