Treba li rezati u javnom sektoru, kako pokrenuti gospodarstvo, u razgovoru za Večernji list govori Domagoj Ivan Milošević, saborski zastupnik HDZ-a, predsjednik zajednice poduzetnika u stranci s dvadesetogodišnjim iskustvom u svijetu visokog biznisa.

BDP je u prvom kvartalu rastao 3,9% na potrošnji i javnim investicijama. Može li nastaviti tim tempom?

Možda ne tim tempom, ali rast po stopama većim od tri posto možemo ostvariti. Rast plaća i zaposlenosti dobra je vijest, ali nažalost produktivnost ne prati taj rast. Ni u javnom ni u privatnom sektoru. Sve je veći problem nedostatak radne snage u privatnom sektoru, posebno turizmu i graditeljstvu, a proizvođači mi kažu da je problem eskalirao i kod njih. Vlada treba nastaviti porezno rasterećenje rada, građana i obitelji te poduzetnika i obrtnika kako bi olakšala i ubrzala njihova ulaganja u rast produktivnosti i modernizaciju. Ključno je gospodarski rast preusmjeriti u rast plaća i mirovina te smanjivanje socijalnih razlika. To je važnije od smanjenja opće stope PDV-a za jedan postotni bod u 2020. godini. Lani nam je ekonomija ovisila o turizmu.

Trebamo li se bojati za sezonu s obzirom na prve vijesti o lošijem bookingu? Mislim da ne, ali se trebamo bojati sve veće ovisnosti o turizmu. Nemamo dovoljno radne snage koja je spremna raditi šest mjeseci godišnje, a uvozna radna snaga radije će otići na sjever raditi cijelu godinu za bolje plaće. Osim toga, radna snaga potrebna u turizmu nije visokoobrazovana i ne stvara proizvod s visokom vrijednošću poput Rimca, HS produkta, Infobipa. Golem potencijal uslužnog sektora vidim u hrvatskoj IT industriji. Nije mi poznat slučaj uspješne i bogate nacije koja se primarno ne oslanja na proizvodnju i izvoz. Sve ovo pak ne znači da ne trebamo jače prionuti produljenju sezone kroz stvaranje dodatnih sadržaja.

…

Je li došlo vrijeme za rezanje broja zaposlenih u javnom sektoru?

Moj rezon je jednostavan – želimo efikasan, bolje plaćen i digitaliziran javni sektor, s manje klijentelizma i slabo plaćenih birokrata od kojih najbolji odlaze u privatni sektor. Sada je najpovoljnije vrijeme za ponuditi otpremnine ljudima, pa i porezne olakšice poduzetnicima koji preuzmu zaposlene u javnom sektoru. Država neka plati i dodatno školovanje i prekvalifikaciju, ali moramo se maknuti s mrtve točke. Vjerujem da se u Bruxellesu može dobiti i novac za takvo ozbiljno restrukturiranje javnog sektora. Bez toga, ali i jake suradnje privatnog i javnog sektora te usklađivanja tržišta rada i obrazovnog sustava nećemo uspjeti postići rast po stopama od pet ili šest posto. I još nešto, izrazito je važno u idućoj sedmogodišnjoj EU omotnici osigurati puno više novca za privatni umjesto javni sektor.

Treba li državni sektor smanjiti kroz teritorijalni preustroj i privatizaciju?

Da. Tvrtke poput Končara i Podravke mogu se transparentno privatizirati putem Zagrebačke burze, ali iz meni neshvatljivog razloga država i u 2019. želi suupravljati tvrtkama koje se natječu na svjetskom tržištu. Potpuno suprotno treba postupati s tvrtkama poput HEP-a, HŽ-a, Hrvatskih šuma, Hrvatskih voda. One trebaju postati važni državni alati za jačanje srednjih i malih poduzetnika i obrtnika. Teritorijalni preustroj je složenije pitanje. Zalažem se za smanjivanje broja jedinica lokalne uprave, ali tako da Vlada propiše jasna pravila i kriterije te odgovornosti za lokalnu samoupravu. Gradonačelnici i načelnici financijski neodrživih općina opredjeljivali bi se za udruživanja ili uvođenje prireza. Vlada je tu da omogući načelnicima da privuku ulagače i zadrže poduzetnike.

Cijeli intervju pročitaqjte ovdje.