Uvijek mi se činilo pomalo nepravedno što se promatrano iz povijesne, i naročito ekonomske perspektive malo toga zanimljivoga događalo u periodu od zadnjih desetak godina na europskom kontinentu.

Moj glavni prigovor na političku i ekonomsku scenu tog perioda je bio da ne živim u dovoljno zanimljivim vremenima. Zadnje dvije godine sam tako imala priliku na vlastitoj koži osjetiti značenje poznate izreke “pazi što želiš jer moglo bi ti se ostvariti”. Pandemija COVID-a početkom 2020. polako je narušila moju tezu. Međutim, 2022. je u potpunosti otklonila sve sumnje koje su postojale.

I dalje prisutni problemi

Godina koja je trebala ostati zapamćena kao razdoblje post-pandemijskog oporavka pretvorila se u godinu obilježenu ratom, rastom cijena energenata i sirovina, dvoznamenkastim stopama rasta inflacije, te najavama apokalipse pod prijetnjom klimatskih promjena.

Ovo je ujedno i godina koju je obilježio zaokret u monetarnoj politici svih vodećih središnjih banaka te posljedični rast kamatnih stopa. Sve ovo događa se paralelno s postojanjem dugoročnih problema na europskom kontinentu. Starenje stanovništva koje stavlja pritisak na mirovinski sustav, visoka razina zaduženosti pojedinih zemalja eurozone, energetska tranzicija i kontinuirano prisutna debata o potencijalnoj dubljoj integraciji Europske unije na koju rat stavlja novo svjetlo, ostaju prisutni u pozadini.

Na kraju 2022., sve upućuje da je pred nama još jedna jednako izazovna, ako ne i turbulentnija godina. Inflacija ostaje u fokusu nositelja monetarne i fiskalne politike, ali i većine građana. Na pitanje kako će izgledati kretanje cijena u sljedećoj godini nema jednoznačnog odgovora. O uzročnicima rasta inflacije intenzivno se raspravlja već neko vrijeme, ali ne škodi ih ponoviti.

Pandemija COVID-a rezultirala je zatvaranjima pojedinih tržišta i poremećajima u trgovinskim lancima bez presedana, posljedično dovodeći do manjka određenih proizvoda/inputa za proizvodnju i njihovog rasta cijena. Dodatno, fiskalni poticaji održavali su potrošnju snažnom bez značajnijeg učinka na ponudu, stvarajući tako pritiske na potražnoj strani jednadžbe i podupirući uzlazne pritiske na cijene.

Kada govorimo o dvoznamenkastoj stopi rasta cijena sa kojom se suočavamo u proteklim mjesecima, glavni uzročnik je neupitno rat u Ukrajini i posljedična energetska kriza. Rast cijena energenata, kao ključnog inputa u proizvodnji većine dobara i pružanja usluga, prelijeva se na rast cijena u drugim kategorijama potrošačke košarice.

U Europi visoke cijene energenata, sirovina i hrane ostaju ključni uzročnici rasta inflacije. Za razliku od SAD-a gdje se u zadnjih nekoliko mjeseci bilježi usporavanje rasta cijena na godišnjoj razini, na razini eurozone inflatorni pritisci nastavljaju jačati iz mjeseca u mjesec te je rast harmoniziranog indeksa potrošačkih cijena u listopadu dosegnuo 10,6 posto godišnje.

Promatrano prema ključnim kategorijama, rast cijena hrane također je dodatno ubrzao i dosegnuo 15,9 posto u istom periodu. Daleko najsnažnije stope rasta cijena zabilježene su u segmentu struje, plina, krutih goriva i energije za grijanje gdje su iste uvećane za preko 50 posto na godišnjoj razini.

Indikatori poslovanja kompanija prerađivačkog sektora upućuju na pad narudžbi te solidan porast razina zaliha u nedavnom periodu. Potonje bi u kombinaciji sa padom cijena određenih sirovina te određenim smanjenjem cijena transporta trebalo ublažiti rast inflacije u narednom periodu. Općenito govoreći, evidentno slabljenje potražne strane jednadžbe te očekivani blagi pad ekonomske aktivnosti u narednoj godini ograničit će potencijal rasta cijena.

Važan faktor

S druge pak strane, unatoč očekivanom padu ekonomske aktivnosti i posljedično smanjenom interesu kompanija za zapošljavanje dodatnih radnika, tržište rada izgledno će nastaviti biti važan faktor rasta inflacije u narednom periodu. Nedostatak kvalificirane radne snage u mnogim sektorima stavlja pritiske na rast plaća, ali i sugerira kako će kompanije biti manje sklone smanjenju plaća u silaznoj fazi ekonomskog ciklusa s ciljem zadržavanja postojećih kvalitetnih radnika.

Dodatno, ne smijemo i zaboraviti kako prilagodba plaća uobičajeno kaska za preostalim ekonomskim indikatorima. Drugim riječima, na pregovore o razini plaća od početka 2023. veći će utjecaj imati snažno povećanje troškova života u proteklih godinu dana nego tržišna očekivanja recesijskih pritisaka u narednom periodu.

Snažan rast cijena prirodnog plina na tržištu rezultirao je uzlaznim pritiscima na troškove proizvodnje gnojiva te je velik broj kompanija diljem Europske unije svoju proizvodnju smanjio ili obustavio. U svjetlu navedenog, inputi za proizvodnju hrane dodatno će poskupiti što će podržati daljnji rast cijena ovog segmenta. Jačina zime i posljedična potreba za energentima uvelike će determinirati cijene na tržištu. Čak i u slučaju povoljnih vremenskih prilika, rezerve plina u većini zemalja Europske unije bit će minimalne po završetku zime.

U nedostatku kratkoročnog rješenja za cjenovno konkurentnu zamjenu ruskih energenata, cjenovni pritisci ostati će na visokim razinama – izgledno na razini od oko 6 posto godišnje u prosjeku u 2023. Klimatske promjene i tranzicija prema samoodrživom ekonomskom rastu će u svojim početnim fazama povećati troškove energenata i sirovina što će rezultirati nešto višim stopama rasta cijena i njihovim volatilnijim kretanjem u odnosu na proteklo desetljeće.

* Autorica članka je ekonomska analitičarka Signalitics savjetovanja