U 'slučaju švicarac' Hrvatskoj udruzi banaka (HUB) njezine su najveće članice prepustile ulogu gromobrana, a kovitlac sage o konverziji kredita u toj valuti na kraju je rezultirao i promjenom prvog čovjeka HUB-a. Na mjestu njegova direktora odnedavno je Zdenko Adrović. Na samom početku mandata razgovarali smo s njim o programskim planovima i pogledima na ključna pitanja za bankarski sektor, ali i gospodarstvo u cjelini. 

Koliko 'slučaj švicarac', koji i dalje zakriljuje druge teme vezane uz banke, zaokuplja i početak vašega mandata?
Ta tema lagano izlazi iz fokusa HUB-a. Donošenjem zakona koji definira konverziju tih kredita i realizacijom konverzije koja se odvija ta tema polako prelazi u domenu prava, ali ne onoga koji regulira odnos banaka i klijenata, već banaka investitora i države. Klijenti mogu biti mirni, a vlasnici banaka sigurno će pokušati pravnim instrumentima pokušati dokazati da su im kao investitorima narušena temeljna prava. 

Dakle, i vaša saznanja idu u smjeru tužbi, tj. arbitražnih postupaka matičnih banaka?
Da, već postoje najave da su neka pisma krenula prema arbitražnom postupku zbog jednostranih poteza kojima se narušavaju bilateralni ugovori i bitno mijenjaju uvjeti poslovanja, čime su bankama naneseni značajni gubici. Vrijeme će pokazati tko je u pravu, no pravne dvojbe treba ostaviti stručnjacima za to područje. HUB je stajališta da se treba okrenuti budućnosti, obnovi dijaloga i pitanjima kako banke najbolje mogu poduprijeti rast, za što je pak preduvjet stabilan i snažan bankovni sustav.

Kako ste posložili prioritete aktivnosti u idućoj godini? 
Uz podizanje narušene reputacije i povjerenja u bankarski sustav te uspostavu kvalitetnog dijaloga sa svim dionicima, jedna od suštinski važnih zadaća nam je otvaranje pitanja vezanih uz pravnu sigurnost poslovanja, uključujući i zakone koji će doći na red formiranjem nove vlade. Uz to, promovirat ćemo savjesne i profesionalne kriterije na svim razinama, s posebnim naglaskom na jasnu i razumnu regulativu.

Čini se da vas najviše žulja regulativa?
U posljednjih nekoliko godina bankarski je sektor doživio nekoliko regulatornih udara, počevši od zakona o predstečajnim nagodbama pa do intervencija u Zakon o potrošačkom kreditiranju. Banke su kao vjerovnici pritom pretrpjele značajne gubitke. Vlast je izašla izvan normalnog konteksta zaštite vjerovnika, a pokazalo se i da modelom konverzije nisu zaštićeni najugroženiji. U svakom društvu poželjno je da postoji ravnoteža između zaštite vjerovnika i dužnika. Nama se čini da se u tom posljednjem razdoblju klatno jako nagnulo zaštiti dužnika. Vi danas kao vjerovnik ne možete instrumentima koje imate u normalnom, razumnom roku naplatiti svoja potraživanja. To je loše za svako društvo, pa i za Hrvatsku, ponajprije u smislu pretpostavki za održiv rast. U tom smjeru pokušat ćemo djelovati u narednom vremenu.

Kako konkretno?
Namjera nam je staviti na stol više zakona koji reguliraju ta pitanja i početi razgovore s budućom vladom. Među ostalim, to su zakoni koji reguliraju ovrhe i omogućavaju da se naplata protegne godinama. Nadamo se da ćemo relativno brzo dobiti sugovornike, tj. da će se sabor i vlada formirati što prije. To je, uostalom, važno i zato što kreditne agencije već polako kucaju na vrata. Ostaje nadati se da će sa svojim analizama o Hrvatskoj pričekati jer u  ovom trenutku nemamo ni proračun. U svakom slučaju, banke imaju stručnost i u tom smislu možemo pomoći i vladi da potakne i pomakne stvari prema naprijed. 

Glede rejtinga i ocjena, Europska komisija zasad se pokazuje strpljivom.
EK je dosad zapravo stalno pokazivala razumijevanje, jedino što više ne znamo koliko je to dobro. Jer, odgađanja rješavanja problema nama ne odgovara. Ne mislim pritom samo na banke i HUB, već na cijelu državu. Nakon ubrzanja rasta koji nam se dogodio u posljednja dva kvartala, pruža nam se šansa da nam se donošenjem fiskalno odgovornog proračuna poklope dvije pozitivne stvari koje bi mogle biti solidna osnovica za daljnji rast, za izbjegavanje dodatnog sniženja rejtinga, a potom i rad na njegovu povećanju. Ne smijemo smetnuti s uma da će država i dogodine u namirenju potreba financiranja morati ići na međunarodno tržište kapitala, jer iako će banke nastaviti financirati državu domaćeg novca u tolikoj mjeri kolike su potrebe jednostavno nema.

Jeste li o ubrzanju rasta slučajno rekli "dogodio se"?
Nisam.  

Domaći izvori financiranja pitanje su limita izloženosti državi, ali tu bi se uskoro mogli zaoštriti i propisi EU vezani uz pondere rizičnosti?
Trenutačno su međunarodni propisi još uvijek takvi da plasmani banaka državi ne 'troše' kapital banaka, ali s novim pravilima to će se u dogledno vrijeme promijeniti jer nova pravila predviđaju i razlikovanje rizičnosti prema kreditnom rejtingu. To stavlja drukčije svjetlo na kreditiranje države, posebice ima li se u vidu da je izloženost domaćih banaka državi već danas visoka. Sve u svemu, banke će i dalje osiguravati nastavak urednog financiranja države, ali za povećanja, bojim se, nema prostora. Međutim, i mimo toga nikome ne može biti u interesu da nam sve veći dio proračuna odlazi za plaćanje kamata.

Ti pritisci će doći i po osnovi globalnog rasta kamata.
Iako se čini da u ovom trenutku ni Fed ni ECB ne idu prema tome, s tim svakako treba računati, situacija u kojoj sve centralne banke emitiraju novac po nula posto ne može potrajati dugo. A potrebe financiranja postojećih dugova i novog deficita u Hrvatskoj se i za naredne godine procjenjuju između sedam i osam milijardi eura. Samo jedan postotni bod rasta kamata na tolike potrebe predstavljaju značajno dodatno opterećenje za proračun.

To nas vraća reformama i aktualnim poslijeizbornim pregovorima. Jesu li se one vezane uz monetarnu sferu i financije vratile u prihvatljive okvire?
Politički pregovori i sporazumi su jedno, ali realni život domete određenih ideja nerijetko  pokaže daleko manjim. Inozemna valuta u izvorima naših banaka banaka sudjeluje s približno 70-75 posto. Prevladavajući devizni izvori (pogotovo dugoročni) predstavljaju objektivno ograničenje našega financijskog sustava koje se ne može ignorirati. Tek kad se bankama osigura odgovarajuće pokriće za deviznu štednju može se razgovarati o tehničkim rješenjima i instrumentima u promoviranju kunske štednje i kredita, a da oni ne budu preskupi i nekonkurentni. Sve dok su građani daleko skloniji euru, prostor monetarne politike je u tom pogledu ograničen. Ali time se ionako ne mogu riješiti naši ključni razvojni problemi.

No banke, čini se, pozdravljaju najave nekih novosti iz HNB-a vezano uz poticanje kreditiranja gospodarstva?
O svim tehničkim rješenjima koja ne bi bila prijetnja financijskoj stabilnosti svakako treba razgovarati. Tako se pozdravlja i ohrabrujuća najava guvernera Vujčića o uvođenju takozvanih strukturnih operacija za dugoročnije financiranje banka, kojima bi se omogućilo da se u duljem razdoblju više kuna pusti u opticaj. Mada sve to ne mijenja bitno tezu da su dometi monetarne politike ograničeni, držimo da je to potez u dobrom smjeru. No, uvijek treba imati na umu da te kune koštaju.

Je li 9-mjesečni gubitak od 4,5 milijarde kuna na razini bankarskog sektora na tragu oko 8 milijardi kuna očekivanog troška konverzije CHF kredita?
Stvarni trošak pokazat će se na kraju godine. Formiranje rezervi radi se na bazi procjena, a tek zaključivanjem svakog pojedinačnog ugovora dobit će se pravo stanje. Moguća su odstupanja, ali dosadašnja procjene o približno osam milijardi i dalje stoje.

Ima li naznaka da dio postojećih stranih vlasnika preispituje svoje operacije u Hrvatskoj?   
Oni stalno analiziraju situaciju i pažljivo prate što se s njihovim investicijama, odnosno bankama kćerima događa. Za odnos prema našem tržištu sigurno će se važnim pokazati i prvi signali vlade u pogledu odnosa prema investitorima, naročito u regulatornom smislu. Nadam se da se više neće ponoviti zakoni popu onoga o 'švicarcima', da će se pri donošenju zakona uključiti svi akteri na koje se zakoni odnose i da će ih pratiti prethodne analize procjene učinaka. U posljednje vrijeme previše se toga prelamalo preko koljenja. Inače, strategije pojedinih matičnih banaka su različite i već danas je vidljivo da neke reduciraju operacije u Hrvatskoj. Nadam se da to neće poprimiti veće razmjere i da im povlačenja ipak nisu u planu. To je, međutim, u konačnici pitanje povrata na uloženi kapital. Suprotno fami koja vlada, oni su već neko vrijeme niski. 

Kakva su očekivanja u bankovnom financiranju sektora poduzeća? Nastavak domaćeg razduživanja? 
Veće kompanije koje imaju najbolje performanse i kvalitetniji financijski menadžment već prije nekoliko godina pojačano izlaze van i svoje potrebe za financiranjem podmiruju s inozemnim bankama i klubovima banaka. To će biti prisutno i ubuduće jer im je to jeftinije, između ostalog i zbog regulatornog troška koji u Hrvatskoj veći. S tim u vezi, pak, treba reći da uskoro slijedi dodatno povećanje. Stvara se, naime, državni sanacijski fond i banke će uskoro dobiti nove fakture – na razini sustava oko 175 milijuna kuna. I to će sve zapravo otići u sanaciju Jadranske banke, što znači da iduće godine taj fond opet punimo od nule. U situaciji niskih kamatnih stopa to je jako velik trošak.