Naime, svojom su se baštinom Split i okolica priključili na poziv Poljske, a nakon selekcijskog procesa stekli i titulu Kulinarske baštine Splitsko – dalmatinske županije te postali nositeljima međunarodnog zaštitnog znaka kvalitete za regionalnu, dalmatinsku hranu i kulinarsku tradiciju. Ovaj i niz mogućnosti za prezentaciju autohtonih proizvoda na stranom i domaćem  tržištu, koje članstvo u europskoj zajednici posvećenoj kulinarskoj baštini podrazumijeva, za sada je prepoznala samo Splitsko – dalmatinska županija i još uvijek je jedina hrvatska članica, dok zajednica na globalnoj razini bilježi čak 1479 članova iz 44 regije. No, što se zapravo sve krije iza znaka Kulinarske baštine kao i koji su ciljevi postavljeni u skladu s novim pruženim mogućnostima upitali smo Ivanku Luetić Boban stručnu suradnicu regionalne razvojne agencije RERA-e i koordinatoricu projekta Kulinarske baštine Splitsko-dalmatinske županije.

„Jedan od glavnih ciljeva jest oživljavanjem kulinarske baštine ujedno oživjeti i potaknuti razvoj regija, kao i proizvodnju autohtonih tradicijskih proizvoda nakon čega se oni mogu uvrstiti i u lokalnu ugostiteljsko-turističku ponudu. Očekujemo da bi navedeno moglo potaknuti snažan utjecaj i razvoj turizma generalno, zatim razvoj gospodarstva, pomoći stanovništvu ruralnih područja da si stvore optimalne uvjete za život te čak povećati razinu zapošljavanja lokalnog stanovništva“, za Poslovni je dnevnik otkrila Luetić Boban.

Dodala je i da su do sada učlanili 21 privredni subjekt, a proces primanja pojedinog proizvoda ili OPG-a ili obrta u Kulinarsku baštinu je sljedeći: prvo se prema postavljenim pravilima vrši odabir potencijalnih kandidata, zatim slijedi dogovor i obilazak te potpisivanje pristupnice; nakon toga se priprema foto materijali i prateći tekstovi koji se postavljaju na web stranicu i automatski se prevode na dvadesetak jezike i nekoliko pisama.

„Do sada smo učlanili restorane, slastičarne, OPG-ove (proizvođače poljičkog soparnika, medare, uljare, vinare, sirare) zatim poljoprivredne zadruge, proizvođače voćnih likera, konobe, eko-etno sela, pršutane i sušionice mesa te brojne druge. Dakle, iz svih dijelova naše županije, s otoka, iz Zagore te iz gradova. Upravo učlanjujemo prerađivače ribe“, nastavila je Luetić Boban.

Splitsko-dalmatinska županija nositeljica je članstva u Culinary Heritage Europe, a razvojna agencija RERA koordinira projekt. „Ponosna sam što ovaj projekt postaje ono što i treba biti, a to je prepoznatljiv. Smatram da bi se učlaniti trebale i druge županije, tim više što smo zemlja koja zaista ima razloga za ponos. Susrećemo ljude iz Hrvatske koji nikad nisu kušali jela karakteristična za pojedini dio zemlje, a naša je kulinarska i kulturna ostavština zaista šarolika. S druge strane, među našim gastronomskim članovima nalazi se i pet zaštićenih nematerijalnih kulturnih dobara Republike Hrvatske i to sinjski arambaši, dvije torte – makarana i hrapoćuša, zatim poljički soparnik i vitalac. Nadam se da ćemo uskoro uspjeti zaštiti i vareniku i imotske torte, jer sve su to naši aduti. Osim geografskih ljepota, okus naše hrane i pića jedinstven je i može postati dijelom sjećanja svakoga tko našu zemlju posjeti“, kazala je Luetić Boban.

Na kraju valja napomenuti i da se hrana nalazi na drugom mjestu po sjećanju gostiju, napomenula je naša sugovornica. Ipak, možda ono najbolje iz ovog projekta nisu samo dobro iskorišteni marketinški potencijali već činjenica da će se, kada projekt dosegne svoju puninu, većem broju ljudi omogućiti da žive od poljoprivrede i da od toga i žive, odnosno da ostanu na selu. „Vidimo koliko je interes za posjet seoskim imanjima. Sve se veći broj kuća obnavlja i stavlja u funkciju s turističkom namjernom i to sa sve višim standardima. Mi im uz to trebamo ponuditi i naše okuse i mirise, i na tanjuru i u čaši“, zaključila je Luetić Boban.