Fakultet strojarstva i brodogradnje (FSB) pred potpisivanjem je okvirnog ugovor o R&D-u s najvećom kompanijom u Hrvatskoj, Inom. Dubravko Majetić, prodekan za znanstveno-istraživački rad i suradnju s gospodarstvom FSB-a kaže da je ugovor vrijedan "više milijuna kuna", ali da nije značajan zbog iznosa. "Ina po prvi put otvora stratešku R&D suradnju u sektoru energetike s FSB-om i to je početak partnerstva kakvo bi voljeli vidjeti i s drugim velikim industrijskim tvrtkama u Hrvatskoj", kaže Majetić, koji će u listopadu postati dekan.

Iako je riječ o javnom fakultetu, koji je dio Sveučilišta u Zagrebu, FSB je posljednjih nekoliko godina da bi zadržao stručnjake, unaprijedio znanstvenu infrastrukturu te podigao nivo obrazovanja, sam razvio veliki biznis. Dubravko Majetić je početkom srpnja na konferenciji Europske komisije o inovacijama "Investment Readiness of Innovation Projects in SEE" prvi put dobio zeleno svjetlo od Sveučilišta da objavi podatak da je FSB-ova "knjiga narudžbi" debela čak 450 milijuna kuna (60 milijuna eura), mahom od uspješnog natjecanja za EU fondove i Obzor 2020.

Dijelom kroz takve suradnje, a dijelom izravno kroz R&D projekte za gospodarstvo, FSB radi za Mercedes, BMW, Jaguar, Fordovu centralu u SAD-u, japanski Yazaki, domaće automobilske prvake Dok-Ing i Rimac Automobile kao i hrvatske robotske tvrtke Inetec i HSTEC.

Fakultet, ističe Majetić, jača suradnju i s aero-space industrijom: Airbusom i satelitskim operaterom SES-om, a interes je pokazala i Europska svemirska agencija (ESA). Ipak FSB nije privatni fakultet poput MIT-a ili Stanforda da se može baviti biznisom kao privatne tvrtke. Profesori ne bave se samo znanošću, R&D-om ili predavanjima već moraju raditi sve troje, na poslove za gospodarstvo plaćaju PDV, i kako intervju ide dalje tako priča o uvjetima rada fakulteta postaje sve neobičnija, uključujući uspjehe koje su postigli ili ih pripremaju.

Koliko je prihod fakulteta od suradnje s gospodarstvom?
Između 1 i 2 milijuna kuna godišnje. Nešto malo više od znanstvenih projekata.

A što je s 450 mil. kuna (60 mil. eura) od projekata?
Fakultet ima tri izvora prihoda, i gospodarstvo je jedno od njih. Usto, ministarstvo nas, kao dio javnog Sveučilišta u Zagrebu, s osnove upisanih studenata godišnje financira s oko 6,5 milijuna kuna. Taj dio pokriva trošak našeg hladnog pogona, a za ulaganje u razvoj se moramo potruditi sami.  Svojim radom za izgradnju laboratorija i financiranju izvrsnosti ovaj tren povlačimo oko 60 milijuna eura, mahom iz EU. Bez tih sredstava i ulaganja u infrastrukturu i opremu laboratorija, nebi bilo istraživanja, pa ni suradnje s gospodarstvom. Konačno, bez istraživanja nema napretka u kompetencijama, a bez njih nema napretka u obrazovanju studenata. Lanac je to u kojem je svaka karika bitna. I zato smo se davno okrenuli Europi. Čak 75 posto naših prihoda dolazi iz EU fondova i po tome smo jedan od vodećih fakulteta na Sveučilištu u Zagrebu.

Tko su vam partneri u gospodarstvu?
FSB ima dugu tradiciju suradnje s gospodarstvom što na znanstvenim projektima, gdje se kroz EU projekte uključuje sve više i industrija, a što izravno na komercijalnim projektima. Surađujemo s velikim hrvatskim proizvodnim tvrtkama pa i sa brodogradilištima i brodarskom industrijom. Nedavno smo uspostavili suradnju s Indonezijom, gdje je Vlada otvorila prostor da u tu državu napravimo transfer znanja i pomognemo im u razvoju brodova. U avioindustriji surađujemo s tvrtkama iz grupacije Airbus i SES. Nedavno su kod nas bili predstavnici Europske svemirske agencije i uspjeli smo pronaći nekoliko područja na kojima ćemo uspostaviti suradnju čime ćemo početi raditi i za svemirsku industriju. U autoindustriji surađujemo s Rimac Automobilima i Dok-ingom u Hrvatskoj. No, imamo i partnere vani. Među njima su Mercedes, BMW, Ford, Jaguar i japanski Yazaki. Primjerice s Fordom surađujemo izravno s američkom centralnom. U robotici surađujemo s hrvatskim igračima HSTEC-om i Inetecom.

Kako privlačite biznise?
Oni se sami javljaju, jer znaju da samo mi imamo njima zanimljive laboratorije u Hrvatskoj, ali i kompetencije nastavnog i istraživačkog osoblja koje im trebaju. K nekima odlazimo i sami, a sada radimo na tome da oni laboratoriji koji to još nisu budu vidljivi na svjetskom tržištu. Imamo šest laboratorija koji su akreditirani kao nacionalni za normizaciju, primjerice za procesna mjerenja, mjerenja duljina, tlaka i temperature. Imamo laboratorije i visoko stručno osoblje za razne grane strojarstva, a to prepoznaje industrija, ali i akademska zajednica. Uglavnom, zainteresirane tvrtke se javljaju fakultetu i onda se problem koji imaju analizira i gradi interdisciplinarni tim koji to može riješiti. Kako smo u sastavu PDV-a od takvih poslova i naša država ima direktnu korist pa pridonosimo društvu u cjelini.

Kako to da ste na 'strojarstvu' jaki u R&D-u u medicini?
Mnogo naših laboratorija pomiče granice izvedivog. Kad smo kod medicine, radimo na nevjerojatnim kompozitnim materijalima koji se ugrađuju i u tijelo. Koristimo i 3D printere, a od nedavno smo pokrenuli projekt razvoja nove srčane pumpe s Medicinskim fakultetom u Zagrebu. Razvijamo i pametnu bušilicu za ljudske kosti.Ako se temperatura bušenja ljudske kosti poveća iznad 47°C, onda kost oko provrta odumire. S kirurzima s Rebra i Traume razvili smo prototip bušilice koja može kontrolirati tu temperaturu. Puna je različitih senzora i zasad se testira na svinjskim kostima, koje su vrlo slične ljudskim.

A FSB-ov robot-neurokirug?
Rona je za nas velika priča, jer je omogućila da FSB dobije zeleno svjetlo za izgradnju Centra za robotiku u okviru Sveučilišta u Zagrebu, radnog naziva CRTA. Povukli smo 37 milijuna kuna za taj projekt. Sama Rona je sada proizvod koji je nakon deset godina razvoja i istraživanja došao do faze spremnosti za klinička ispitivanja.

Gradit ćete i Centar za razvoj naprednih vozila, tzv. mehatroniku?
Da, gradit ćemo Laboratorij za automobilsku mehatroniku. Na tom području već surađujemo s Rimcem, Jaguarom i Fordom. U Zagrebu smo za potrebe Forda, u Dvorani sportova testirali ponašanje na ledu modela vozila vlastite izrade. Ne treba ići u detalje, ali tu postoji veliki prostor za suradnju s gospodarstvom. Znači, mi nećemo razvijati autonomna i električna vozila, ali ćemo pomagati proizvođačima na takvim poslovima. Usto, radimo i studij za robotiku i mehatroniku. Želimo da FSB pomogne u stvaranju kompetencija za izradu i primjenu vrhunskih robota u Hrvatskoj. Mi smo surađivali i na razvoju šinskih vozila, primjerice ZET-ovih tramvaja, odnosno tramvaja koje su razvijali Končar, HŽ i Đuro Đaković. Surađivali smo i na razvoju nagibnih vlakova, s Končarom na razvoju vjetroelektrana itd. Usto, dobili smo značajna sredstva, 57 milijuna kuna, za Nacionalni referenti laboratorij za emisije iz motora s unutranjim izgaranjem za necestovne pokretne strojeve. Nadamo se skorom početku građevinskih radova, a oprema je već u nabavi.

Priča se da po prvi put od raspada Prvomajske u Hrvatskoj znamo opet raditi strojeve. Što je s razvojem i stvaranjem alatnih strojeva?
U Hrvatskoj smo nekad imali Prvomajsku, svjetski vrhunsku tvornicu alatnih strojeva. Kad je propala u Hrvatskoj je nestalo kapaciteta za izgradnju strojeva za industriju. FSB je prije nekoliko godina odlučio to promijeniti. Povezali smo se sa zadarskim HSTEC-om, financijski nas je podržao Hamag-Bicro i sa zadovoljstvom mogu reći da nakon dva desetljeća u Hrvatskoj ponovo imamo kompetencije graditi  modernealatne strojeve, To je jako važno, jer predstavlja tehnološki preduvjet da bi se domaće tvrtke mogle prilagoditi i uključiti u koncept Industrije 4.0.

Kako?
U Hrvatskoj još uvijek ima velikih i vrlo kvalitetnih strojeva koji se operativno koriste u industriji. No, ti su strojevi tehnološki zastarjeli, jer nemaju "inteligenciju". Mi to možemo promijeniti. Razvili smo procedure i tehnologiju koja omogućuje da se postojeći alatni strojevi pretvore u numerički upravljane (CNC) strojeve. Sada nam se javljaju tvrtke po Hrvatskoj i pomažemo im da dobre klasične alatne strojeve, koji su konstrukcijski i proizvodno jako vrijedni, opremimo sa senzorima i pogonima koji im omogućuju da rade kao CNC strojevi, odnosno da ih pretvorimo u strojeve spremne za tzv. Industriju 4.0.

U kojim tehnologijama vidite najveće pomake?
Tamo gdje se spajaju naoko nespojiva područja. Primjerice, spoju medicine i strojarstva. Nadalje, za 20 godina više od 70 posto čovječanstva živjet će u gradovima to znači da su pametni gradovi nužnost. Na fakultetu naši studenti razvijaju sustav za automatsko razvrstavanje otpada. Robotika i automatizacija u idućim godinama na velika vrata ući će u kućanstva. Roboti usisavači tek su početak.v

O brodogradnji u Hrvatskoj

Osjećaji su pomiješani kad se promatraju rezultati hrvatske brodogradnje. Ima li ona šansu iz perspektive vas iz akademskog svijeta?
Kinezi su preuzeli sve što se moglo 'štancati'. Tipske brodove više se uopće ne isplati ni raditi ni popravljati. Zato danas radimo unikatne brodove za posebne namjene, za čiji razvoj treba dodatnih znanja i koja nije jednostavno napraviti. Druga stvar je da brodogradnja kao industrija ima svoje specifičnosti. Naručitelj brod plaća tek po isporuci što znači da morate imati novac u naprijed da biste ga napravili. Zato su važne državne garancije i tu je sad pitanje prioriteta koje ima država.

Gdje onda vidite vlastitu budućnost u brodogradnji s obzirom na to da fakultet tu riječ nosi u svom imenu?
Mi nudimo znanje i kompetencije. Zbog našeg znanja i iskustva izgradili smo si reputaciju zbog koje nam se nudi suradnja u području brodogradnje, ali i strojarstva i zrakoplovnog inženjerstva. Zato nam danas ljudi dolaze na doktorske studije na FSB. Prije par godina smo napravili novi doktorski studij koji traje četiri godine u suradnji s Metalurškim fakultetom iz Siska. Odaziv je odličan. Imamo 40 studenata, i sve više stranaca, među njima iz zemalja Europske unije, ali i zemalja u okruženju. Jednako tako među predavača imamo 15tak znanstvenika iz svih dijelova Europe. Plan nam je da za četiri godine dođemo do studija koji polazi 60 doktoranada godišnje.

Što je s regijom?
Trenutačno modele suradnje razvijamo s nizom država u regiji. Već su nas posjetili ministri znanosti i predstavnici ministarstava iz BiH, Srbije, Albanije, Kosova, Mađarske i Rumunjske. Svi oni okreću se prema nama, jer je Zagreb za njihove studente kao destinacija mnogo jeftiniji nego primjerice München ili Oslo, a naši istraživači poželjni partneri na zajedničkim projektima.

O automatizaciji turizma

Postoji li u Hrvatskoj projekt automatiziranog hotela i općenito automatizacije turizma?
Danas se moderni hoteli mogu značajno automatizirati, od klimatizacije do upravljanja energijom, otpadnim vodama i otpadom. Ali pitanje koje pitate nije znanstveno već političko. Mi kao fakultet, a i kao dio Sveučilišta u Zagrebu ne možemo nametnuti Ministarstvu turizma, HTZ-u i hotelskoj industriji da primjerice napravi projekt pametnog turističkog naselja. Da, to je tehnički izvedivo, ali ne možemo mi ići to razvijati ako industrija ne vidi potrebu, a politika to ne prepoznaje kao strateški interes. Bez da se to dvoje poklopi ne može se doći ni do financiranja, a mi na fakultetu ionako teško dolazimo do sredstava. Na deset projekata za koje tražimo financiranje, prođe jedan. Teško mi je govoriti o toj temi, jer vidim da je mnogo šira iz perspektive fakulteta, a mi puno radimo s industrijom i sa svih strana primjećujemo istu dvojbu. Nikome zapravo ovdje nije jasno jesmo li prvenstveno mi poljoprivredna, turistička ili industrijska zemlja. Na to pitanje nemamo jednoznačan odgovor, a to svakako neće prelomiti jedan ovakav tehnički fakultet. U stvari bi trebali biti snažni u svakom od spomenutih segmenata. Ali da FSB može pomoći i doprinijeti razvoju svakog od ovih segmenata, sigurno može i hoće.

O izazovima razvoja fakulteta

Ipak, navodno, nije sve idilično. Plaće su vam, kao zaposlenicima javnog sveučilišta, fiksne, iako u industriji u Hrvatskoj, a kamo li vani možete odmah dobiti višestruko više. Od EU projekata, koje sami pišete i vodite ne možete si isplaćivati plaće, a koliko čujem od sredstava koje zaradite kroz suradnju s gospodarstvom pa čak ni EU projekata, kao opravdan trošak, ne priznaje vam se ni laptop. Uglavnom, koliko god radili plaća vam je ista. Što vas još drži da ne odete?
Daleko smo mi od idile! Da biste ovo radili morate voljeti istraživanja s jedne strane, a s druge da bi to radili ovdje, morate voljeti svoju domovinu. Najlakše je spakirati kofere i sjesti u autobus ili avion Dakako, motiv vam je i to što imate izravan pristup vrhunskim laboratorijima pa možete raditi vrhunske znanstvene radove. To primjerice motivira mlade znanstvenike da barem tri do pet godina ostanu, doktoriraju a potom se za njih otimaju na tržištu. Jedan moj asistent je otišao u Belgiju u jednu jaku, robotičku istraživačku grupu na razmjenu. Mjesec dana kasnije mi se javio i zamolio me da se ne ljutim, ali da je odlučio ostati tamo. Dali su mu najmanje tri puta veću plaću, ponudili stan, rekli mu da bira doktorat koji želi i da će ga oni financirati. Uglavnom, dali su mu sve što je htio, kad se sve zbroji u šali znam reći da mu valjda samo suprugu nisu ponudili. Ne ljutim se na njega i danas smo u kontaktu. Drago mi je da je netko prepoznao kakav je on potencijal. Takvih ovdje ima još mnogo. Zato nam trebaju modeli kako takve mlade perspektivne istraživače motivirati da ostanu.

Ima li ih već sada?
Vrlo malo. Primjerice, ako napravite dobro projekt i k tome uštedite, postoji nešto što se zove overhead. Mi dio tih sredstava ostavljamo ljudima koji su radili na projektu,a dio ostaje Fakultetu. No, to stvarno nisu veliki novci, a nerijetko se prijavljuju projekti u kojima se mogu financirati . Motiv je i da financiramo doktorat našim asistentima. No, ograničeni smo u zapošljavanju asistenata, njihovim plaćama itd. K tome, imamo ograničenja da ne možemo naše ljude fokusirati ili na nastavu ili na istraživanja već cijelo vrijeme moraju raditi sve. Na MIT-u i Stanfordu, koji jesu privatni, ali opet, tamo se barem na neko vrijeme ljudi usmjere ili na nastavu ili na istraživanja i rad s gospodarstvom. U situaciji tzv. zbirnih koeficijenata Fakulteta prema kojima upošljavamo, sve je teže u sustavu znanosti zadržati one najbolje studente i doktore znanosti. Oni nemaju vremena čekati da im se odlaskom starijih u mirovinu otvori stalno radno mjesto.  Odlaze nam, a kad k tome odu i iz zemlje šteta za društvo u cjelini je nemjerljiva. Ovo nije samo naš problem, već je generalni problem u Hrvatskoj i može se riješiti jedino na nacionalnoj razini.

A zadržati profesore?
Njima je omogućeno da ako nešto otkriju ili razvoju, to komercijaliziraju kroz vlastite tvrtke. Tako imaju rastući izvor prihoda s jedne, a akademski i istraživački status s druge strane. Ključno je da nema sukoba interesa s fakultetom. Zato nam nisu problem već formirani profesori već mladi ljudi.