S ministrom zaštite okoliša i energetike Tomislavom Ćorićem razgovarali smo o postizanju europskih ciljeva u zbrinjavanju otpada, dobrim praksama u Hrvatskoj, važnosti čistoće mora, pozivima za sufinanciranje i novom Zakonu o gospodarenju otpadom.

Zbog zadovoljavanja EU planova Hrvatska ima poprilično ambiciozne ciljeve u sektoru otpada i vrlo je izvjesno da će teško ispuniti sve zahtjeve. Koliko je kriza vezana uz koronu poremetila te planove i hoće li EU možda produžiti neke rokove?

Prioriteti koje je Ministarstvo postavilo za 2020. godinu, a to je provedba Plana gospodarenja otpadom Republike Hrvatske kao i ostvarenje uvjeta za uspostavu i provedbu učinkovitog sustava gospodarenja komunalnim otpadom, usmjereni su upravo na ostvarenje ciljeva Europske unije. Kriza nam, u tom kontekstu, nije poremetila planove. Naravno, s obzirom na izvanredne okolnosti koje su uslijedile za vrijeme pandemije, općine i gradovi prilagodile su rad svojih komunalnih tvrtki mjerama i uvjetima koji su u to vrijeme bili na snazi. Važno je istaknuti da su jedince lokalne samouprave i u području gospodarenja otpadom iskazale visok stupanj odgovornosti u toj prilagodbi pa informacije s terena pokazuju da nije bilo značajnih poremećaja u pružanju javne usluge prikupljanja komunalnog otpada. Na razini Europske unije rasprava o odgodi ispunjavanja propisanih ciljeva nije još pokrenuta.

Danas se u Hrvatskoj odlaže skoro 70 posto  otpada, a odvaja samo 30 posto. Je li to najveći problem i što se čini da se taj trend što prije preokrene?

Taj trend je svakako preokrenut u posljednje tri godine. Treba podsjetiti da od 2013. godine kada smo postali članica Europske unije pa sve do 2016. godine Hrvatska nije imala porast u odvojenom prikupljanju komunalnog otpada niti u smanjenju odlaganja. Od 2016. godine se povećava udio odvojeno prikupljenog otpada i taj rast je svake godine sve veći. Značajan je i porast broja jedinica lokalne samouprave u kojima se provodi odvojeno sakupljanje. Za primjer, vidljivo je značajnije povećanje odvojenog sakupljanja u 2019. godini u odnosu na prethodnu godinu u Zagrebu i Rijeci, od oko 6 posto. S obzirom na to da veliki gradovi u ukupnim nacionalnim količinama komunalnog otpada sudjeluju s udjelom od oko 25 %, očekujemo da će konačna analiza pokazati veći rast stope odvojenog sakupljanja na nacionalnoj razini u odnosu na poraste prijašnjih godina. Bilježimo i značajno smanjenje odlaganja otpada. U razdoblju od 2016. do 2018. godine imali smo 11 posto manje odloženog otpada. Sanacija odlagališta se kontinuirano provodi. Na kraju 2019. godine imali smo 223 zatvorena odlagališta otpada, a aktivna su još 94 odlagališta. Ako uzmemo u obzir značajno jačanje apsorpcije EU sredstava iz Operativnog programa “Konkurentnost i kohezija” za osiguranje potrebne opreme i postrojenja dobri trendovi će se zasigurno nastaviti. O kakvim se ulaganjima radi, najbolje svjedoči podatak da je u ovom mandatu ugovoreno preko 2,5 milijarde kuna za projekte u području gospodarenja otpadom.

U veljači je objavljen novi poziv za  opremanje novih reciklažnih dvorišta ili nabavu reciklažnih dvorišta-mobilnih jedinica vrijedan 100 milijuna kuna. Koliko trenutno reciklažnih dvorišta postoji u Hrvatskoj i jeste li zadovoljni tim brojem?

Prema službenoj evidenciji imamo 167 reciklažnih dvorišta i 106 mobilnih reciklažnih dvorišta. To je značajno povećanje u odnosu na 2015. godine kada su bila evidentirana samo 52 reciklažna dvorišta. Od 2017. godine jedinicama lokalne samouprave dodijeljeno je više od 370 milijuna kuna za uspostavu reciklažnih dvorišta. Oni ispunjavaju svoju funkciju i građani su ih izvrsno prihvatili.

Postoje velike razlike u uspješnosti zbrinjavanja otpada u hrvatskih općinama i gradovima. Dok su se neki daleko iznad europskih standarda, u mnogima je stanje još uvijek katastrofalno. Što je tome uzrok, koliko su jedinice lokalne samouprave odgovorne za takvu situaciju?

Sustav je u Hrvatskoj, kao i u drugim državama Europske unije, u nadležnosti jedinica lokalne samouprave upravo iz razloga jer se mora prilagoditi specifičnim okolnostima i uvjetima lokalne zajednice. Činjenica je da neke općine i gradovi ne ostvaruju željeni napredak i to iz različitih razloga. Dijelom su to objektivne okolnosti, od nedostatka financijskih, ali i stručnih kapaciteta pa do posebnih geografskih uvjeta. Sve ove objektivne prepreke pokušavamo zajednički riješiti. Brojni gradovi i općine ulažu doista velike napore kako bi uspostaviti sustav. Posebno treba istaknuti one koji su već ostvarili stopu odvojenog prikupljanja komunalnog otpada iznad 50 posto. Najčešće se spominju Krk i Prelog, no ima još jedinica lokalne samouprave koje se mogu pohvaliti jednako dobrim rezultatima. U Međimurskoj županiji je njih čak devet. One su pokazatelj dobre prakse i primjer svima ostalima kako treba raditi.

Iako je građevinski otpad količinski jedan od najvećih stavki u ukupnom otpadu, o njemu se vrlo malo priča. Što se čini za njegovo zbrinjavanje i recikliranje?

Iako građevinski otpad u javnosti možda nije toliko u fokusu, ne znači da je zanemaren. Upravo suprotno. U tijeku je poziv za sufinanciranje nabave postrojenja za obradu građevinskog i glomaznog otpada u vrijednosti od 150 milijuna kuna. Odaziv je vrlo velik te je već za osam tvrtki donesena odluka o financiranju. Stopa oporabe građevnog otpada za 2018. godinu iznosi 58 posto. U 2017. godini ista je bila 53 posto. Taj uzlazni trend će se zahvaljujući ulaganjima zasigurno i dalje nastaviti.

Nedavno je objavljeno izvješće Europske agencije za zaštitu okoliša prema kojem Hrvatska ima vrlo visoku razinu kakvoće vode za kupanje i među najboljima je u Europi. Koliko je to zasluga dobrog gospodarenja otpadom i što se sve čini da razina kakvoće ostane na visokoj razini što je izuzetno bitno i za turizam?

I ovo posljednje izvješće je pokazalo ono što mi u Hrvatskoj jako dobro znamo i na što smo ponosni, a to je da imamo čisto more. Visoka kakvoća mora za kupanje rezultat je u prvom redu kontinuiranih ulaganja u sustave zbrinjavanja otpadnih voda u priobalnom području. Pozitivni trendovi poboljšanja godišnjih i konačnih ocjena kakvoće mora za kupanje, primjerice na području Opatije ili Kaštelanskog zaljeva, svjedoče tome u prilog. Percepcija čistoće mora ovisi i o čistoći plaža i odsustvu morskog otpada u moru i na samoj obali. Napori u cilju senzibilizacije javnosti za pitanja morskog otpada koje Ministarstvo u suradnji s ostalim relevantnim ustanovama i institucijama provodi već niz godina vidljivi su i kroz poboljšanje u opremanju plaža opremom za odvojeno sakupljanje otpada te raznim informativnim panoima poput onih o “ekološki” odgovornom ponašanju na plažama. Ministarstvo na tome nije stalo, već i dalje u okviru dva projekta regionalne suradnje s Italijom radimo na testiranju i razradi održivih modela za upravljanje problematikom morskog otpada, daljnjoj edukaciji i uključivanju javnosti u postupke sakupljanja i zbrinjavanja morskog otpada.

Što nas po pitanju gospodarenja otpadom čeka u narednom razdoblju?

Uz ulaganja u razvoj sustava kroz izgradnju infrastrukture, nabavu opreme i ostalo, pred nama je i izrada novog Zakona o gospodarenju otpadom. Uz legislativu, sama provedba aktivnosti će biti usmjerena na sprečavanje nastanka otpada, pripremu za ponovnu uporabu i recikliranje sukladno konceptu kružnog gospodarstva i Europskom zelenom planu. Naravno da s obzirom na određena nečinjena u prošlosti sve ove aktivnosti moramo i dalje provoditi vrlo intenzivno, ali zajednički napori Ministarstva, općina i gradova, Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, i naravno naših građana, doveli su do rezultata koji će sigurno biti još i bolji.