Nakon četiri godine prakticiranja posebnog tretmana za strateške investicijske projekte, pokreće se postupak donošenja novog zakona za tu odabranu kategoriju ulaganja.

Ministrica gospodarstva Martina Dalić nastoji njime pojačati interes ulagača za kandidiranje projekata za status strateškoga prije svega prepolavljanjem potrebnog minimalnog iznosa ulaganja. Prema prijedlogu koji je upućen u javnu raspravu umjesto dosadašnjeg praga od 150 milijuna kuna ubuduće će državu zadovoljavati i ona od 75 milijuna kuna bez PDV-a, dok će se dosadašnja granica za investicije u potpomognutim područjima, na otocima, te u poljoprivredi i ribarstvu s 20 milijuna smanjiti na 10 milijuna kuna.

Minimalnu vrijednost ulaganja od 75 milijuna kuna dosadašnji zakon omogućavao je, inače, samo projektima koji su bili sufinancirani iz sredstava europskih fondova. Ubuduće će, osim toga, svi projekti koje u Bruxellesu proglase strateški važnima za EU dobiti i potvrdu na domaćoj listi projekata, na koju se dosad “proguralo” 14 projekata, od kojih je sedam dobilo potvrdu statusa od Vlade, a ostale je uvrstilo Povjerenstvo za odabir strateških projekata, koji je predzadnja “stanica” u dobivanju titule koja bi trebala omogućiti “ekspresnu” vožnju kroz administraciju. Možda je glavna novina koju se predlaže uvođenje ugovorne kazne za investitore koji ne realiziraju ulaganja. U ugovori koje će zaključivati investitori i država definirat će ne samo prava koja dobiva investitor, nego i obveza za realizaciju projekta prema ugovorenim rokovima, a u slučaju da ih probije ili odustane od projekta koji se proglasi strateškim plaćat će penale u visini od 0,1% ukupne vrijednosti ulaganja.     

Projekte koji su uvršteni na listu temeljem izbora u Bruxellesu novim zakonom automatizmom skidati u slučaju da ga EU ukloni sa svog popisa, međutim njihovi nositelji, sudeći prema prijedlogu zakona, bit će pošteđeni kazne. Hoće li se penalizirati s 0,1 posto vrijednosti ulaganja i neuspjele strateške projekte koji su na hrvatsku listu uvršteni automatizmom nakon ulaska na listu u Bruxellesu, novim se zakonom ne precizira. Tek je jasno da će takvi projekti automatizmom biti uklonjeni s hrvatskog popisa.

Osim postojećih sektora iz kojih su dosad projekti mogli biti predlagani za strateški važne moći će se uvrstiti i projekte iz zdravstva, a jedna od promjena koja bi trebala uslijediti jest i prepolavljanje godina na koje će se moći dobiti koncesija za realizaciju projekta, pa će umjesto najviše 99 godina ugovori moći biti zaključeni na 50 godina.

Jedno od postroženja odnosi se uvođenje roka u kojem će Državno odvjetništvo morati dati mišljenje o pravnoj valjanosti ugovora o prenošenju prava vlasništva, osnivanju prava građenja i osnivanju prava služnosti. DORH dosad nije imao rok, a po novome mišljenje će morati predati u roku od 30 dana od zaprimanja predmeta.

Dosad je, inače, status strateškog projekta dobilo njih 14 ukupne vrijednosti 12,66 milijardi kuna, dok je na listi i čeka proglašenje još njih 24 projekta vrijedna 18,3 milijarde kuna. Većina projekata su javni projekti. U nedavnim javnim nastupima na temu investicija ministrica Dalić isticala je kako se nada da je to posljednji zakon o strateškim projektima i da on neće dugo živjeti, već da će se cjelokupan administrativni sustav za ulagače učiniti prohodnim, kako za velike tako i za projekte manje vrijednosti. Slična stajališta iznosila je i prije četiri godine kada se usvajao ovaj zakon, kada je kao saborska zastupnica upozorila da sama ideja takvog zakona otvara brigu za oporavak ekonomije, te da takav način pomoći u borbi s preprekama najvećem broju investitora neće donijeti olakšanja i da će glavni problemi ostati neriješeni.

Zanimljivo je i da do danas zapravo nema podataka o tomu koliko su odmakli projekti koji su dobili priznanje Vlade i povjerenstva, te jesu li dosadašnje mjere imale učinka. Načelno se i u dokumentaciji za prijedlog novog zakona navodi pozitivne efekte koje ima gospodarske aktivnosni i nova zapošljavanja, na zaštitu okoliša. Međutim, nije poznato koliko su ugovori sklopljeni s državom u stvarnosti i olakšali u dobivanju dozvola i ostalim procedurama koje je takav status ulagačima trebao omogućiti. Koliko je poznato, dosad niti jedna državna institucija, niti fizička osoba u njima nije platila za kašnjenje u propisanim rokovima koje moraju biti ispoštovani u provedbi strateških projekata. Te će kazne i dalje, pak, ostati na istim razinama, od 5 tisuća kuna po danu kašnjenja. A ne budu li državne institucije sankcionirane, teško je zamisliti da će i investitori koji zakasne u svojim planovima danas-sutra puniti državni proračun.