Ministarstvo poljoprivrede ovaj je tjedan u javnu raspravu pustilo nacrte triju programa državnih potpora za ublažavanje gubitaka i/li rasta troškova ukupno teških 26 milijuna eura. Pritom je za proizvođače u sektoru ratarstva predviđeno 15 milijuna eura, a 10 milijuna eura namijenjeno je za kompenzaciju rasta cijene energenata troškova prehrambenom prerađivačkom sektoru. Preostalih milijun eura odnosi se na program dodatne potpore za ublažavanje gubitaka povezanih s afričkom svinjskom kugom.

U obrazloženju programa za sektor ratarstva ističe se da se (i) on u proteklih nekoliko godina (najprije uslijed pandemije Covida-19, a potom rata u Ukrajini) suočio sa značajnim poremećajima uzrokovanim nedostatkom i posljedično visokim cijenama repromaterijala, kao i značajnim porastom cijene goriva, ali i da dosad nije koristio dodatnu vrstu potpore.

Jeftini uvoz iz Ukrajine

Nesigurnost na poljoprivrednim tržištima EU i dalje je velika. Među ostalim, zbog prekomjernog uvoza iz Ukrajine, otežan je plasman hrvatskih proizvoda na europskom tržištu, a to je rezultiralo i značajnim padom prodajnih cijena ratarskih kultura u Hrvatskoj.

Prve procjene za 2023. za važnije rane usjeve upućuju na pad proizvodnje, urod pojedinih ratarskih kultura loše je kvalitete, a prinosi uslijed prirodnih nepogoda te smanjenih ulaganja u gnojidbu i zaštitna sredstva (visoke cijene) niži od očekivanih. Lani je npr. proizvodnja ječma, kao i prinos po hektaru, u odnosu na godinu prije pala za 20 posto. I urod pšenice loš(ij)e je kvalitete, a procjene kažu da je u odnosu na 2022. proizvodnja smanjena za 14,2 posto, s tim da je prinos po hektaru pao i više, za petinu. U slučaju uljane repice žetvene površine bile su manje za trećinu, a proizvodnja za 26 posto.

Sve u svemu, ratari su izloženi velikom pritisku u pogledu likvidnosti, klimatskih prilika te nižih prinosa i otkupnih cijena. U prilog teškom stanju sektora govore i niske otkupne i veleprodajne cijene pojedinih kultura. Navodi da je npr. prosječna otkupna cijena pšenice na domaćem tržištu u prosincu iznosila 0,18 eura po kilogramu ili 41,8 posto manje nego u istom razdoblju 2022. U slučaju ječma i zobi pad cijene je bio nešto manji – 45,8 i 36 posto, dok je kod uljane repice cijena u studenome bila čak 74 posto niža nego godinu prije. Slično je i kod veleprodajnih cijena.

“Sve u svemu, proizvodnja je pod visokim rizikom, a zbog svih tržnih problema mnogi proizvođači neće moći pokriti svoje troškove proizvodnje. Takva situacija na tržištu narušava stabilnost poljoprivredne proizvodnje”, navode u resornom ministarstvu, ističući kako se predloženim Programom nastoji nadoknaditi dio porasta troškova proizvodnje te osigurati likvidnost poljoprivrednih gospodarstava.

Krizne mjere EK

Nova potpora temelji se na EK-ovu Privremenom okviru za mjere državne potpore u kriznim situacijama i za tranziciju nakon ruske agresije na Ukrajinu. Odnosi se na prvih 30 hektara površina na kojima je u 2023. uzgajana pšenica i/ili uljana repica, ječam, zob, tritikala, pir, raž. Dodjeljuje se u obliku izravnih bespovratnih sredstava, i to najviše 100 eura po hektaru površine prihvatljive za potporu. Za njezinu provedbu zadužena je Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju.

U njezinoj nadležnosti je i provedba 10 milijuna eura predviđenih potpora u programu za prerađivače prehrambenih proizvoda.

Prema podacima Eurostata, prosječna cijena plina za industrijsku potrošnju u Hrvatskoj u prvoj polovici 2023. u usporedbi s istim razdobljem 2021. veća je za 233,8 posto, dok je u slučaju električne energije čak 315,5 posto veća. Zbog snažnog povećanja cijene energenata subjekti u preradi poljoprivrednih proizvoda nerijetko su dovedeni u situaciju manjka likvidnosti i generiranja gubitaka pa je i cilj Programa ublažiti taj utjecaj u troškovima poslovanja jer to u konačnici stvara i pritiske na potrošačke cijene hrane, a time i ukupnu inflaciju.

Taj program uključuje dvije mjere: jedna se odnosi na potpore za dodatne troškove nastale zbog iznimno velikih povećanja cijena prirodnog plina i električne energije, a druga se referira na troškove vezane uz druge energente. Namijenjene su za poduzeća iz prerađivačkog sektora širokog spektra; prerade mesa, mlijeka, peradi, voća, povrća, ulja i masti, proizvodnje mlinarskih proizvoda, šećera. Te potpora dodjeljuju se najkasnije 30. lipnja.