Za korisnike kredita nikako ne vrijedi ona “tko prvi djevojci, njemu djevojka”: oni koji su se zadužili prije pet ili deset godina masno će ih preplatiti u odnosu na one koji se zadužuju danas, piše Večernji list.

Rapidan pad kamatnih stopa koji se događa posljednjih godina stavlja ih u neravnopravan položaj koji ne može popraviti ni činjenica da su i njihove promjenjive kamate padale – no nikakva dinamika ne može dostići neproporcionalnost stare i nove cijene kredita.

Klijent koji danas podiže stambeni kredit od 80 tisuća eura na 25 godina, prema izračunu Erste banke, plaćat će, uz kamatu od 3,20 posto, mjesečnu ratu 388 eura (2877 kuna), a banci ukupno vratiti 116.322 eura. Banka će na njemu zaraditi oko 36 tisuća eura. Da je to napravio prije pet godina, za isti bi kredit plaćao kamatu 5,77 posto, mjesečnu ratu 504 eura (3828 kuna), a banci bi vratio ukupno 151.466 eura.

Banka na njemu zarađuje oko 71 tisuću eura, 35 tisuća više nego na onome tko se zadužuje danas. Još je drastičnija razlika u odnosu na dužnika otprije deset godina: uz kamatu od 6,90 posto, on je mjesečno plaćao 560 eura (4107 kuna, što je cijelih 1230 kuna više), a banka je na njemu zaradila dvostruko više nego što mu je posudila, i još preko toga – gotovo 90 tisuća eura. Za klijenta koji danas podiže stambeni kredit, on će biti točno 53.376 eura jeftiniji nego da se zadužio prije deset godina!

Kod gotovinskog nenamjenskog kredita razlika je manje vidljiva, sukladno nižem iznosu duga: onaj tko je 2009. posudio 10.000 eura na sedam godina otplate mjesečno plaća 200-tinjak kuna više nego netko tko se zaduži danas, no u ukupnom iznosu banci vrati zamjetno više – 2322 eura, odnosno – 17.206 kuna. Nije baš sitniš. Kamata se u međuvremenu prepolovila: s 10,40 posto pala je na 5,44 posto. Vjerojatno postoje i drastičniji primjeri, no uzeli smo tipske izračune redovnih, a ne akcijskih kredita koje banka ima u ponudi.

Zašto bi netko uopće plaćao stari kredit po toj cijeni i ne pokušao ga refinancirati jeftinijim kreditom u istoj ili drugoj banci? I koliko su uopće banke spremne refinancirati vlastite kredite povoljnijima kako bi zadržale klijente? Odgovor na prvo pitanje, naravno, uvijek je u kreditnoj sposobnosti i oštrijim kriterijima procjene mogućnosti otplate, koje je u međuvremenu potencirao regulator, dijelom zbog promjene Ovršnog zakona kojom je neovršivi dio plaće podignut na dvije trećine, a dijelom zbog zauzdavanja rasta plasmana potrošačkih kredita po kriterijima bitno labavijim nego kod stambenih.

– Načelno govoreći, postojeći i novi klijenti banke uvijek imaju mogućnost refinancirati postojeće obveze kreditima iz aktualne ponude banke – poručuju iz Erste banke, no pritom upozoravaju na moguće dodatne troškove: naknadu za obradu kredita, ovjere instrumenata osiguranja kod javnog bilježnika i procjene vrijednosti nekretnine, ondje gdje postoji založno pravo. Ovisno o fazi otplate kredita, klijent treba procijeniti isplati li mu se refinanciranje i uz te troškove.

I u PBZ-u tvrde da omogućavaju takvo refinanciranje, a slična povratna informacija stiže i iz drugih banaka. Iz Addika poručuju da im stambeni krediti trenutačno nisu u fokusu, ali da su im uvjeti financiranja za “gotovince” sada povoljniji i za banku i za klijente nego prije nekoliko godina. Refinanciranje je, kažu, uvijek mogućnost, ako za to postoje pretpostavke. I u Zabi tvrde da svakodnevno refinanciraju postojeće kredite odobrene u svojoj ili drugim bankama na zahtjev klijenata, a refinancirati se može jedan, ali i više kredita u otplati.