Novo Upravno vijeće Lučke uprave Dubrovnik, ustanove u 100% vlasništvu države – tijelo kojem je nadređeno Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture te njime kadrovira, samo ili zajedno s tim resorom, na raspolaganju ima još tjedan dana da riješi mega aferu koja uoči lokalnih izbora trese Grad Dubrovnik.

Posrijedi je slučaj sporne koncesije za budući terminal za putnike na kružnim putovanjima, a otvorena je mogućnost da će završiti na Upravnom sudu, što bi bio prvi velik investicijski spor nastao iz razloga što niže upravno tijelo sudski osporava odluku Ministarstva, čime blokira sporni koncesijski ugovor kako ne bi naštetio državnoj ustanovi, dok Ministarstvo kao vlasnik još nije zauzelo konačni stav.  Ova odluka ujedno znači i konačni kraj tendera raspisanog u rujnu 2015., koji je prijelomni trenutak imao za tehničke Vlade u srpnju 2016., kad je ranije Upravno vijeće odučilo raskinuti (pred)ugovor s odabranim koncesionarom, dakle, sa tvrtkom Dubrovnik International Cruise Port Investment d.o.o. Zagreb (DICPI) u vlasništvu turskog Global Ports Holdinga i francuskog Bouygues Batiment Internationala.

Naime, potvrđeno nam je da 16. veljače istječe rok do kojeg se može podnijeti navedena tužba, što je i upozorenje pravnicima koje je novo Upravno vijeće anagažiralo da prouče sve akte kako bi na temelju pravnog mišljenja i savjeta ono moglo odlučiti – da se požure. Pitanje je i hoće li premijer i ministar prometa reagirati. Inače, slučaj je do usijanja doveden zbog sumnji u korupciju. Propituje se tko ima interes darovati koncesijski prihod u iznosu od oko 400 milijuna eura, dok je sam projekt neusporedivo niže vrijednosti. Prema računici koju spominju naši izvori, a potvrđuju i neki novi članovi Upravnog vijeća, dobit koja bi se ostvarivala u razdoblju 40 godina iznosila bi najmanje 300 mil. eura, odnosno i više ovisno o troškovima gradnje terminala. Računica je, tvrde poznavatelji, jednostavna: sadašnja naknada koja se naplaćuje putnicima s kruzera u Dubrovniku iznosi nula kuna, po čemu on trenutačno značajno odudara od Venecije, dok je za koncesionara navodno predviđena naknada u iznosu od 8,5 eura po putniku.

Na bazi prometa po kojem je lani evidentirano 809.000 putnika od čega oko 740.000 s kruzera, a Dubrovnik ih bez problema može imati i milijun te se čak najavljuje i milijun i pol, isplivala je enormna zarada kao dodatni okidač za zaštitu interesa Lučke Uprave Dubrovnik. No, nadležni ministar Oleg Butković, kako se nagađa, odbacio je mogućnost da bi država jamčila za štetu koncesionaru u slučaju manjeg broja putnika, primjerice padne li promet ispod  1,1 milijun putnika.

Konkretna odluka u svakom slučaju imat će velik utjecaj; s jedne strane krojit će budućnost luke Dubrovnik i putničkog terminala, ali i šire zajednice jer zadire u žilu kucavicu Grada Dubrovnika koji živi od turizma. S druge strane, politika koja je ovdje upletena danas 'pere ruke', a interesi projekta navodno se po tiho guraju  i dalje. Kako bilo, novi član Upravnog vijeća koji nije želio da ga imenujemo potvrđuje nam da postoje dvije opcije kako će ovo završiti, a moguće je da će na kraju posla biti za međunarodne arbitre.

Ukratko, po njemu, vijeće može podržati odluku ranijeg Upravnog vijeća te uložiti sudsku tužbu protiv rješenja Ministarstva mora, čemu je on sto posto sklon te za sebe i tvrdi da neće glasati po stranačkoj stezi, odnosno protiv svojeg uvjerenja nanoseći štetu Gradu, naročito jer se iz sadržaja upravnog akta Ministarstva po nekima ne može isključiti naknadna mogućnost istrage. No, ne može se isključiti ni da će novo vijeće stati na stranu druge mogućnosti, a to je prihvaćanje rješenja Ministarstva mora kao ispravnog, što bi značilo  nastavak pregovora s koncesionarom oko konkretnih stavki iz koncesijskog ugovora, dakle, s  DICPI-jem. Njegov član francuski Bouygues koncesionar je i u slučaju Bina Istre i Zračne luke Zagreb, a prepoznat je po prvoj investiciji u projekte naplatom tunelarine za Učku, ali i nakanama podizanja aerodromskih taksi u Zagrebu.

Također,  DICPI je bio jedini ponuditelj, s predviđenim ulaganjem od 93,7 milijuna eura (s pravom korištenja objekta i pružanja lučkih usluga ukrcaja i iskrcaja putnika u periodu od 40 godina), što dubrovački izvori osporavaju te navode da se u prvom koraku radi o investiciji od oko 33 milijuna eura. Nakon što je Upravno vijeće lani raskinulo predugovor, tvrde da je ostavljena mogućnost za Dubrovčane da uz pomoć države u realizaciji lukrativnog projekta potraže oslonac u vlastitim snagama. Trenutno je tome prepreka logični interes DICPI-ja i pozicija koju brani budući da se uspješno žalio Ministarstvu.

Djelomično usvojenom žalbom sredinom siječnja, naime, poništena je odluka Upravnog vijeća kojom je raskinut ugovor. Špekulira se i da upravno tijelo nije niti bilo nadležno za odlučivanje jer je za slučaj spora bila predviđena međunarodna arbitraža. Više je odvjetničkih ureda po pitanju spomenutog rješenja, prvenstveno zbog pitanja je li Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture uopće nadležno za rješavanje navedene žalbe koncesionara, potvrdilo starom Upravnom vijeću da se u ovom slučaju ne radi o upravnom sporu te da MMPI nije nadležno za rješavanje, kao i da u predugovoru precizno stoji da je međunarodna Trgovinska komora nadležna za moguće sporove.  Ključan problem tako postaje model financiranja jer navedeni projekt Dubrovčani mogu realizirati vlastitim snagama kroz svoje tvrtke, smatra Maro Kristić iz Srđ je naš, inače s liste Mosta nezavisnih lista. Kristić tvrdi i da njihova inicijativa ima punu podršku Mosta.

 "Postoji sumnja u projekt za koji od početka tvrdimo da možemo realizirati pomoću svojih tvrtki, što znači da možemo samostalno i izgraditi terminal te s njime upravljati, a ta je poluga iz više razloga bitna za Grad", kaže Kristić. Kreditni potencijal za realizaciju projekta navodno bi imala i tvrtka Luka Dubrovnik, u 48%-tnom vlasništvu Grada Dubrovnika, nastupajući u sinergiji s Lučkom upravom i drugima, a pod zadnje i mirovinski fondovi koji otvoreno pokazuju zanimanje za ovu investiciju. Promet Luke Dubrovnik lani je bio 27 milijuna kuna, što je sasvim dovoljno da, u sklopu konzorcija, dobije mogućnost izgradnje novog terminala u luci. No, u natječaju o kojem je riječ je traženo da ponuditelj raspolaže sa 120 milijuna eura te da ima 20 milijuna eura cash flowa, a malo je tvrtki koje bi mogle udovoljiti takve natječajne uvjete.