Proteklih mjeseci u službenim objavama na Narodnim novinama lokalna vodovodna i komunalna poduzeća masovno su izvještavala o uvođenju i naplati naknada za razvoj iz kojih se financira ulaganja u infrastrukturu na područjima koja ona pokrivaju.

Poduzetnici pušu i na hladno, pogotovo u uvjetima kada svakodnevno rastu troškovi poslovanja, no, nije riječ o uvođenju novih opterećenja.

Kako nam je pojasnio predsjednik Vijeća za vodno gospodarstvo Vladimir Šimić, posrijedi je provođenje zakonske obveze da sve odluke o naknadama za razvoj, koje već obračunavaju isporučitelji vodnih usluga, budu integrirane i usklađene s četverogodišnjim planovima razvoja infrastrukture, kao i da ih donose same tvrtke, a ne, kako je ranije bila praksa, određuju lokalne vlasti.

Skupljaju za projekte
U pravilu, naime, vodovodna i komunalna poduzeća pokrivaju područja više općina, pa i gradova, koji i dalje zadržavaju pravo predlaganja visine naknade za svoje područje, no kroz skupštinu ovih tvrtki, koje, pak, s novim modelom zbog usklađivanja razvojnih planova i dinamike prikupljanja sredstava na svom području stječu bolji pregled i organizaciju.

Zbog svega, jedno poduzeće može imati i više različitih naknada, ovisno o vrsti korisnika (kućanstvo i gospodarstvo), te lokaciji na kojoj se on nalazi i planiranim projektima.

Ove promjene uvedene su, zapravo, još 2019., izmjenama zakona o financiranju vodovodnog gospodarstva, a do 18. srpnja ove godine, kako pojašnjava Šimić, trajalo je prijelazno razdoblje u kojemu su trebale biti i provedene.

Razlog je to i za primjetan vidljiv velik broj objava u Narodnim novinama, što je također jedna od obveza, jer su ranije objave bile dostupne u pravilu kroz službene stranice poduzeća i lokalna glasila.

Naravno, nije isključeno da su neke od ovih tvrtki, inače u vlasništvu jedinica lokalnih samouprava, promijenile i visinu naknada koju obračunavaju uz mjesečni račun za vodnu uslugu, no kako je sustav upravljanja i razvoja vodovodne i komunalne infrastrukture decentraliziran, tako je i praksa obračuna šarolika.

Kod pojedinih tvrtki tako su od naplaćivanja ove naknade izuzeti poljoprivrednici, neki su zadržali jednake naknade za sve korisnike na svojim područjima, kućanstva i gospodarstvo, dok su kod nekih razlike vrlo izražene. Takva praksa, prema Šimićevim riječima, uvelike ovisi i o ulaganjima koje pojedini isporučitelji provode na svom području i broju korisnika.

U nekim slučajevima poduzeća iz viših naknada kumuliraju nekoliko godina novac na računima kako ne bi ulazili u kredite, te tako osiguravaju potrebna sredstva za financiranje projekta ili participacije za sufinanciranje projekata iz europskih fondova. Jedna od obveza je i objava načina formiranja naknade i namjere korištenja sredstava.

Od početka godine više od 70 lokalnih vodovodnih i komunalnih poduzeća objavilo je svoje odluke o naknadi za razvoj, pa je, primjerice, vidljivo da su najviše naknade za gospodarstvo na području Grada Zagreba.

Vodoopskrba i odvodnja Zagreb za sve svoje korisnike ima zajedničku naknadu od po 0,10 kuna, te posebnu naknadu po pojedinim područjima, koja za poslovne subjekte u Zagrebu iznosi 0,30 kuna za razvoj vodoopskrbne mreže, 0,60 kuna za razvoj mreže odvodnje, te 11,83 kune za podmirenje troškova gradnje građevina za pročišćavanje otpadnih voda.

Ukupno, dakle, poduzetnici Zagreba plaćaju naknadu za razvoj od 12,83 kune. U slučaju poduzetnika na području Svete Nedjelje, koju Vodovod i odvodnja Zagreb također pokriva, iznos je neznatno manji, za 10 lipa.

Za kućanstva na području Grada Zagreba naknada za razvoj iznosi sveukupno 4,7 kuna. S druge strane, Istarski vodozaštitni sustav Buzet, koji pokriva 10 gradova i 31 općinu na istarskom području za sve korisnike naplaćuje jednaku naknadu za razvoj od 1 kune.

Hum na Sutli – 25 lipa
Na području koje pokriva splitska tvrtka Vodovod i kanalizacija još je složeniji i raznolikiji model izračuna ove naknade. Među 13 gradova i općina koje pokriva nije identičan ni iznos zajedničke naknade, a ukupan iznos varira od 2 kune po kubiku vode koji plaćaju u Muću i Lećevici, 2,60 kuna na području samog Splita do najviše 5 kuna u Kaštelima i 6,1 kune na području Klisa.

Iznosi koje se prikupi na pojedinom području strogo namjenski će se, kako ističu u splitskom VIK-u, koristiti za tamošnje projekte. Među onima koji imaju najniže naknade za razvoj su Vodovod Grubišno Polje (0,40 kuna), Zagorski vodovod Zabok, koji pokriva ukupno 5 gradova i 21 općine, a za sve vrijedi ista naknada od 0,70 kuna, potom Izvor Ploče (0,75 kuna po kubiku vode za sve korisnike), HUMVIO iz Huma na Sutli (0,25 kuna za kućanstva i 0,50 kuna za gospodarstvo).

Punu sliku i detaljan pregled promjena koje su nastale sa završetkom prijelaznog razdoblja za transformaciju sustava naknade za razvoj dobit će se tek iz izvješća Vijeća za vodno gospodarstvo, koje je neovisno nadzorno tijelo, s tim da ono izvješće Vladi i Saboru podnosi jednom godišnje, nakon što tvrtke predaju godišnja financijska izvješća za prethodnu godinu.