Ministarstvo financija ovog je utorka održalo tek drugu aukciju trezorskih zapisa u ovoj godini, a većinu od ukupno 1,85 milijardi kuna vrijednosti trezoraca i ovaj su put upisali nebankovni investitori (u prvom redu fondovi). Veličina aukcije ispala je oko 300 milijuna kuna veća od iznosa trezoraca koji ovaj tjedan dospijevaju Ministarstvu, ali i oko 850 milijuna manja od iskazane potražnje.

No, u Katančićevoj se usporedno s kratkoročnim financiranjem tekućih obveza putem aukcija trezoraca već radi i na prvoj velikoj operaciji u okviru dugoročnog financiranja, i to na međunarodnom tržištu.

I ove godine, naime, već u prvom tromjesečju državi na naplatu stiže prvi veliki komad duga po obveznicama, a za njihovo refinanciranje pripreme obično kreću tjednima ranije.

Konkretno, za oko mjesec i pol (24. ožujka) dospijeva 1,5 milijardi dolara vrijedna obveznica iz 2011. godine, a u Katančićevoj su već odradili izbor banaka aranžera za novo izdanje euroobveznice kojim će se riješiti dospjevajući dug.

Neslužbeno, taj je posao povjeren četvorki u sastavu JP Morgan, Morgan Stanley, Societe Generale i Unicreditu/Zaba.

Prinosi na oko 0,6%

Zasad je izvjesno tek da će zamjena spomenutih obveznica novima rezultirati znatno nižim kamatnim troškom jer je izdanje 2011. realizirano uz kupon odnosno kamatnu stopu od 6,375 posto godišnje. Usporedbe radi, sekundarno tržište euroobveznica u slučaju Hrvaske trenutno implicira prinose na desetogodišnji dug od oko 0,6 posto.

To svakako upućuje na znatno manji trošak kamata na taj dug, iako kod mnogih drugih zemalja EU prinosi već duže vrijeme imaju i negativan predznak (kod Njemačke su za tu ročnost na -0,44%, ali negativan prinos sugeriraju i cijene slovačkih ili slovenskih državnih obveznica).

Konkretnije govoriti o pojedinim glavnim značajkama prvog ovogodišnjeg izlaska Hrvatske na međunarodno tržište još je ipak prerano.

Zasad se tako ne zna ni hoće li odnosno koliko će novo zaduženje biti veće od iznosa dospijeća, a ostaje vidjeti i hoće li novo izdanje također biti na deset godina ili na nešto dulji rok. To je u pravilu pitanje cjenovnih kalkulacija u kojima je ključna potražnja investitora.

No, prilično je izgledno i da Hrvatska ročnošću neće iskoračiti kao nedavno Slovenija, koja se prvi put u povijesti zadužila, i to za pola milijarde eura, na rok od čak 60 godina. tj. s dospijećem 2081.

Kad su posrijedi državne obveznice, ove godine Ministastvo financija čeka i refinanciranje domaćeg izdanja vrijednog šest milijardi kuna koje dospijeva u srpnju. Pored toga, tu su i obveze po domaćim i inozemnim kreditima u vrijednosti oko 11 milijardi kuna.

Ovogodišnje potrebe financiranja uključuju usto i približno 23 milijarde kuna vrijednosti dospijeća trezorskih zapisa, u okvru kojih je i nestandardni ‘megatrezorac’ težak milijardu eura koji dospijeva u svibnju i koji će se vjerojatno ponovno “zarolati”.

Moguće izdašnije izdanje

Potrebe države za financiranjem, koje osim financijskih obveza koje dospijevaju u ovoj godini uključuju i proračunski manjak (planiran na oko 3 posto BDP-a) analitičari Raiffeisen banke procjenjuju za 2021. na oko 17 posto BDP-a.

“U okruženju povoljnih uvjeta financiranja odnosno niskih kamatnih stopa ne isključujemo mogućnost i izdašnijeg izdanja od onog na dospijeću”, ocjenjuju.

Dodaju i kako bi se uz sužavanje proračunskog manjka i omjer duga opće države i BDP-a u ovoj godini trebao vratiti na silaznu putanju. Na kraju 2021. računaju da bi mogao pastio neznatno ispod 85 posto BDP-a.