Zbog pandemije koronavirusa izvjesno je da će velika većina ljudi osjetiti psihološke posljedice. Međutim, nije svaka promjena loša, a ovo je prilika da se otvorimo novim iskustvima, učenju i općenito promjenama koje su uvijek prilika za poboljšanje – umjesto da od njih bježimo, možemo ih prigrliti kao dio našega životnog iskustva.
Poručuju to stručnjaci iz Pragme, udruge koja od 2006. godine prati društvene probleme i izazove, nastojeći odgovoriti na potrebe građana, osobito djece, mladih, roditelja, ustanova i stručnjaka. Predsjednik Udruge Nedjeljko Marković, inače dipl. socijalni radnik, trenutačno sa socijalnom pedagoginjom Jelenom Adamlje te psihologinjom Katarinom Jelić provodi online terapije i savjetovanja, odgojno-obrazovnim ustanovama zajedno nude besplatne (video)radionice za djecu, a za opću i stručnu javnost pripremaju niz webinara.
“Provodimo usluge individualnoga savjetodavnog rada za srednjoškolsku djecu i mlade do 30 godina te roditelje, zatim mentorski program za mlade, terapijski rad za odrasle te različite edukacije poput radionica i predavanja”, navodi Marković i pritom dodaje da im se građani u bilo kojem trenutku mogu javiti putem e-pošte pragma@udruga-pragma.hr, porukom putem službene stranice na Facebooku ili pozivom na brojeve 095 77 89 950 i 955.
Izuzev ekonomskih posljedica, promjene se odražavaju i i na mentalno zdravlje o čemu smo razgovarali sa socijalnom pedagoginjom te psihologinjom iz Pragme, koje kažu da po završetku pandemije očekuju više tegoba vezanih uz tjeskobe, fobije, posttraumatski stresni poremećaj, opsesivno-kompulzivni poremećaj, depresiju, suicidalnost te panične napade koji su i prije ove krize bili jedan od vodećih problema kada su u pitanju mladi.
Protiv neizvjesnosti
Osim što s postojećim korisnicima održavaju savjetovanje i psihoterapiju online putem različitih platformi, ponudili su i mogućnost besplatnog telefonskog savjetovanja. Psihologinja Jelić kaže da im se javljaju odrasle osobe i studenti koji žele naučiti tehnike opuštanja ili dobiti drugi valjani savjet kako prilagoditi dnevni raspored i funkcioniranje u obitelji.
“Uslijed potresa u Zagrebu pratili smo pojavu neugodnih simptoma poput nesanice, tjeskobe, razdražljivosti ili doživljaja paničnih epizoda. Općenito, najčešći simptomi koje ljudi doživljavaju mogu se svrstati u tzv. neurotske i somatoformne poremećaje te poremećaje koji su izazvani stresom.
Ovih dana dobar dio ljudi osjeća kako se u moru savjeta naprosto gube ili osjećaju pritisak da značajno promjene svoje životne navike, dok stručnjaci ističu kako u krizi nije dobro donositi radikalne odluke. Navike koje je moguće očuvati donose mir i osjećaj osobnoga integriteta, a pretjerano nerealistični i zahtjevni planovi mogu pojačati doživljaj stresa”, tumači Jelić.
Građani se suočavaju s direktnim i indirektnim posljedicama zbog gubitka zaposlenja ili zabrinutosti za posao, financijskih teškoća, teškoća u usklađivanju obiteljskih i radnih obaveza, a osobito u smislu povećanog rizika za porast depresivnosti, suicidalnosti, ovisničkog ponašanja, nasilja u obitelji, posttraumatskog stresnog poremećaja, kao i retraumatizacije kod onih osoba koje nisu proradile neku prijašnju traumu – rat, nasilje, bolesti, smrti – a kako naglašava socijalna pedagoginja Adamlje, ova situacija ponovno aktivira slične reakcije.
Upozorava i da ćemo se posljedicama baviti neko vrijeme nakon prestanka pandemije te da je trenutačno prisutna velika neizvjesnost hoćemo li i kada ponovno živjeti kao prije.
“Sve to izaziva porast tjeskobe, straha, ljutnje, bijesa i drugih osjećaja za koje osobe imaju dojam da teško njima upravljaju; javljaju se brojni psihosomatski simptomi poput čestog lupanja srca, teškoća s disanjem, probavnih tegoba, glavobolja, problema s kožom. Osobe koje su ranije imale psihičkih (psihijatrijskih) teškoća mogu osjećati pogoršanje.
Ovisnici i osobe sklone nasilju mogu u ovoj situaciji potencirati svoja ponašanja, što je opasnost i za njih i za njihove najbliže, osobito djecu. Stoga je važno da građani najprije paze na svoju i sigurnost djece, ali i da reagiraju ako primijete da se u njihovu susjedstvu događa nasilje – bez straha pozovimo policiju i/ili hitnu službu”, poručuje Adamlje.
Kod mentalnih poteškoća dobro je biti upoznat s praktičnim vježbama stručnjaka kojima se mogu ublažiti tegobe, a naše sugovornice upućuju na mrežne stranice Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo te na Koronavirus.hr. Postoje i besplatne mobilne aplikacije namijenjene opuštanju i smirivanju tenzija.
Nadalje, među najučinkovitijim načinima suočavanja sa stresom i tjeskobom, socijalna pedagoginja navodi dobru organizaciju dana, humor i altruistično ponašanje te okretanje duhovnim i religioznim praksama koje pomažu u pronalaženju smisla, osjećaja sigurnosti i prihvaćanju situacije koja je izvan našeg utjecaja.
“Korisnicima preporučujemo da u danu pronađu aktivnost koja će ih zabavljati, u kojoj mogu biti kreativni te u kojoj će moći odmah vidjeti rezultat svog rada kako bi povratili osjećaj kontrole, da ipak na nešto mogu utjecati. To može biti vježbanje, pečenje kolača, crtanje, pisanje. Također je važno pronaći barem jednu osobu s kojom možemo razgovarati o svemu i koja će nam povratiti osjećaj sigurnosti”, tumači Adamlje.
Kako naše sugovornice naglašavaju, važno je u svemu biti uravnotežen i umjeren što uključuje dobar san, redovito kretanje, izdvojeni prostor za sebe i vrijeme koje građani ne bi trebali potpuno posvetiti poslu. “Ako smo jako zauzeti svakodnevnim obavezama, krenimo samo s pet minuta povremenog predaha u kojem ćemo raditi ono što nam se čini najviše opuštajućom aktivnosti: disanje, istezanje, gledanje kroz prozor, plesanje na dobru glazbu i slično”, objašnjava socijalna pedagoginja.
Problemi neće nestati sami
Osvrnuli su se i na roditelje, poglavito one s djecom vrtićke dobi pa tako psihologinja roditeljima savjetuje da se optimalno raspodjele u kućanskim i obiteljskim obvezama te ih usklade s radnima. Objašnjava da je važno djeci umiriti strahove i odgovoriti im na brojna pitanja, objasniti što se događa na način primjeren njihovoj dobi i sposobnosti, da shvate apstraktne pojave kao što je bolest.
“Možemo ih poticati da smišljaju igre ili ih uključiti u svakodnevne radnje koje ćemo učiniti malo zabavnijima, npr. pospremanje suđa uz glazbu ili organiziranje ormara prema boji odjeće. Možemo im pomoći da održavaju kontakte s vršnjacima putem interneta uz planirano vrijeme koliko se smije biti uz računalo, poticati ih da nam kažu kako bi oni voljeli pomoći drugima da se lakše nose s izolacijom, da nacrtaju ili odglume što bi voljeli raditi kad kriza popusti”, savjetuje Jelić.
Pragmini stručnjaci poručuju građanima da pomoć, savjet i tretman potraže na vrijeme te da ne misle da će oni nestati sami od sebe. “U ovom iskustvu niste sami i mnogi će imati daleko više razumijevanja za vaše tegobe”, zaključuju Nedjeljko Marković, Jelena Adamlje i Katarina Jelić.
