Hrvatska već pomalo kasni s pripremom za ozbiljnije poslove u Iranu nakon ukidanja sankcija, smatra konzultant Boško Matković, dobar poznavatelj prilika u toj zemlji u kojoj se otvaraju velike mogućnosti za biznis. Ukidanje sankcija Iranu, uvedenih zbog razvijanja nuklearnog programa pred gotovo deset godina, uključuje i pristup zamrznutoj imovini i, procjenjuje se, stotinu milijardi dolara novca blokiranog na računima u bankama izvan države, a što će, uz mogućnost prodaje nafte, bez sumnje otvoriti velik prostor razvoju izolacijom iscrpljenog tamošnjeg gospodarstva.

Iran je prije svega veliko tržište s više od 80 milijuna stanovnika, a nakon godina blokade zemlja je to u kojoj su potrebna velika ulaganja, posebice u prometnoj infrastrukturi i sektoru energetike. U Teheran gospodarske delegacije na dnevnoj bazi pristižu i, kako primjećuje Matković, već je nastala poprilična gužva. Država koja će voditi glavnu riječ za sve krupne projekte imat će, razvidno je, širok izbor potencijalnih partnera s kojima želi surađivati. U Hrvatskoj gospodarskoj komori svjesni su važnosti brze pripreme gospodarstvenika za Iran, a velik broj tvrtki, tvrde, i za vrijeme sankcija pripremao se za ovaj trenutak. Iran je, ističe Ante Perica iz Sektora za međunarodne odnose HGK, tradicionalno tržište hrvatskih tvrtki, koje nikada nisu izgubile interes za poslovanje s Iranom.

"Nažalost, sankcije međunarodne zajednice imale su za rezultat ograničavanje gospodarskih aktivnosti s Iranom te su kao takve utjecale i na poslovanje hrvatskih tvrtki na iranskom tržištu", kaže Perica. Unatoč sankcijama, dodaje Perica, hrvatske tvrtke nisu htjele izgubiti kontakt sa svojim partnerima, a i uspostavljale su kontakte s novima, kako bi se nakon ukidanja sankcija posao mogao pokrenuti u što kraćem roku imajući u vidu zauzimanje startnih pozicija naspram svjetske konkurencije. Problem za jači proboj Matković, pak, vidi u slaboj povezanosti i zajedničkom nastupu.

"Nedostaje snažan integrator kakav su nekad bile Ingra i slične tvrtke, koje bi i druge 'katapultirale' u Iran", ističe Matković, zaključivši kako će zbog toga hrvatske tvrtke pojedinačno ići na iransko tržište, što će u konačnici umanjiti i ukupan efekt. Važnu ulogu u tom pogledu ima i država, odnosno predsjednica i Vlada, pred kojima je zadatak otvaranja vrata, kao i HGK, odakle najavljuju kako će "pažljivo pratiti razvoj situacije vezane uz funkcioniranje sankcijskog režima te potpomagati hrvatske tvrtke pri izlasku na iransko tržište, ponajprije davanjem informacija o stanju trgovinskih odnosa, mogućnosti poslovanja, organizacijom poslovnih delegacija, te nastupom na sajmovima".

Mnoge zemlje u iščekivanju ukidanja sankcija pokretale su uspostavljanje poslovnih mreža s Iranom, pa je, primjerice, lani Srbija dogovorila da u Beogradu bude otvoren gospodarsko-trgovački centar Irana za ovaj dio Europe.  No, unatoč suzdržanim procjenama analitičara, hrvatske tvrtke spremaju se za jači proboj u Iran. Među onima koji se već neko vrijeme pripremaju su Končar i međimurski Tehnix te Šestan-Busch, čiji čelnik Alojzije Šestan ne krije veselje zbog ukidanja sankcija.

 "Iskoristit ćemo prvu priliku koja se otvori u Iranu. Naša proizvodnja ima vojni karakter i nije bilo mogućnosti za suradnju, no održavamo kontinuirano kontakte i nadamo se da ćemo surađivati, da ćemo izaći na iransko tržište", kaže Šestan.  Zanimljivo je da su strojevi i lijekovi glavni izvozni proizvodi iz Hrvatske, no velika su očekivanja prehrambene industrije, posebice onih koji imaju halal certifikat. Prema riječima Aldina Dugonjica, rukovoditelja Centra za certificiranje halal kvalitete, dosad su službeno u Hrvatskoj izdana 94 halal certifikata, od čega je većina za prehrambene proizvode, a 23 su izdana u ugostiteljstvu i sedam turističkim agencijama.

Realno, tvrde naši sugovornici, najviše bi otvaranjem Irana mogao profitirati hrvatski turistički sektor.  "Iranci su poznati kao dobri gosti, odlaze u hotele visoke kategorije, četiri i pet zvjezdica, a što je najvažnije, najviše putuju u vrijeme naše predsezone i posezone", kaže sugovornik iz turističkog sektora, navodeći i kako su nedavno u Hrvatskoj boravile dvije studijske grupe od 30-ak putničkih agenata iz Irana i iskazali su interes za hrvatsku. Problem viza i nedostatak čartera problemi su koji mogu umanjiti potencijal u tom sektoru. Upućeni savjetuju hrvatskim tvrtkama joint venture kao najučinkovitiji model ulaska na iransko tržište.  U Iranu se, naime, za vrijeme sankcija pokrenula proizvodnja, pa se strahuje da bi je naglo otvaranje tržišta moglo ugasiti.