Godina na izmaku šokirala nas je događajem kojem se u 21. stoljeću nismo nadali – ratom na europskom tlu, tragičnim ratom u Ukrajini. Pandemija i lockdown koji je prvo doveo do gašenja, a zatim naglog aktiviranja globalne industrije uzrokovao je nestabilnosti na europskim energetskim tržištima.
Poremetio se odnos ponude i potražnje, zaigrale su se geopolitičke i informacijske igre, a sve je dovelo do neviđenog rasta cijena plina. U 2023. ulazimo s oprezom, svjesni neizvjesnosti koje donosi inflacija te očekivano usporavanje gospodarstva. U tom kontekstu, za kompanije će biti ključna mogućnost prilagodbe, odnosno brzina kojom mogu “okrenuti volan” u pravom poslovnom smjeru te pratiti nove obveze kojima se mijenja okruženje u kojem se događaju gospodarske aktivnosti.
Koncept održivosti više nego ikad dobiva na važnosti. Tome pridonosi i rat u Ukrajini, kojim se ubrzava zelena tranzicija dok EU smanjuje ovisnost o ruskom plinu. Plin je ove godine uključen u EU taksonomiju i priznat kao ‘prijelazni energent’ u energetskoj tranziciji. Promišlja se o tzv. price capu, a istodobno dobavljači traže, a kupci očekuju nove i stabilne izvore plina i nafte kako bi se izbjegli cjenovni šokovi. S druge strane, povećanje udjela OIE u ukupnoj proizvodnji električne energije zahtjeva ne samo ozbiljna ulaganja, već izravno utječe na poslovne procese zbog očekivanih novih obveza i administrativnih tereta.
Zelena tranzicija je ubrzana, no u ekonomski nepovoljnim okolnostima značajnije nego dosad postaje i pitanje njezina troška koji mora biti prihvatljiv za društvo i gospodarsku zajednicu. U svemu tome Hrvatska se suočava i s izrazito negativnim demografskim trendom. Popis stanovništva pokazao je da nas je manje od četiri milijuna, te se upravo problem zadržavanja ljudi nameće kao ključan strateški izazov ne samo za kompanije, već i za budućnost cijelog našeg društva.
