Ugovorio sam u vašoj banci stambeni kredit vezan uz euro, ali htio bih ga zamijeniti u 'čisti' kunski. Takve situacije trebale bi se podrazumijevati kao pravo potrošača koji će ubuduće ulaziti u stambene kredite s valutnom klauzulom. Banke će korisnicima tih kredita na njihov zahtjev morati već u roku osam dana odgovoriti ponudom ugovora o konverziji, "bezuvjetno i u bilo kojem trenutku trajanja ugovornog odnosa". Osim u domaću valutu, u određenim okolnostima (valuta dohodaka, boravište) to uključuje i alternativnu stranu valutu.

Da ne bi bilo greške, pravo konverzije ne uključuje višekratnu mogućnost korištenja već samo jednom tijekom trajanja ugovora o kreditu. Nabrojane novosti neke su od značajnijih inovacija koje donosi Zakon o stambenom potrošačkom kreditiranju, čiji je prijedlog napokon, gotovo godinu dana od prvih (predizbornih) najava njegove izrade, ugledao svjetlo dana. Prijedlog zakona predviđa i da se na samu konverziju potrošaču neće smjeti zaračunati naknada (on snosi neke prateće troškove, osim ako ugovorom o kreditu nije drukčije određeno), a pri konverziji će se primjenjivati srednji tečaj Hrvatske narodne banke, i to na dan podnošenja zahtjeva za konverziju.

Kreditna institucija pri konverziji neće smjeti mijenjati sredstva osiguranja, niti kao uvjet za provedbu tražiti dodatna sredstva osiguranja ili procjenu stambene nekretnine. Ne dođe li do promjena na putu do sabornice, spomenute novosti u primjenu će s drugom polovicom godine. Vrijedit će, dakle, pro futuro, tj. za nove (a ne i postojeće) ugovore o kreditima u stranoj valuti, što je načelo na kojemu inzistiraju i EU regule. Ministarstvo financija kao predlagatelj otvorilo je prije nekoliko dana javnu raspravu o tom zakonskom prijedlogu. Taj je zakon jedan od onih kojima se domaće zakonodavstvo ujedno usklađuje s europskim, a konkretno se radi o EU direktivi za stambene i ostale kredite osigurane nekretninom stambene namjene, kao i adaptacijske kredite. Za njezino je prenošenje u lokalno zakonodavstvo već potkraj ožujka istekao je dvogodišnji rok, pa se javna rasprava zaključuje već idućeg četvrtka.

Vladin zakonski prijedlog uređuje, dakako, mnogo širi spektar pitanja vezanih uz stambeno kreditiranje. To uključuje, primjerice, i dodatno uređenje pravila o promjenjivosti kamatne stope, informiranju potrošača, procjene kreditne sposobnosti i vrijednosti nekretnine, paketiranju i povezivanju proizvoda te utjecaja na efektivnu kamatnu stopu, certificiranju posrednika ovlaštenih za prodaju kredita, savjetodavnim uslugama, naplati. U bankarskim redovima trenutno se proučavaju zakonske novosti. No, čini se da se i najznačajnije primjedbe s njihove strane odnose na uvjete konverzije. Jedna od stvari koje ih u nacrtu zakona žuljaju je to što bi trebala biti bezuvjetna i na zahtjev potrošača moguća u bilo kojem trenutku. Dio bankara smatra to dvojbenim rješenjem jer, kažu, Direktiva konverziju predviđa za slučaj ispunjenja određenih uvjeta, ponajprije vezanih uz valutnu (ne)usklađenost s valutom kredita.

Drže kako treba uzeti u obzir i pitanja monetarne politike (utjecaja mogućeg velikog broja konverzija), kao i dostupnost kune kao glavne valute u koju bi se konverzija provodila. Banke, čini se, muči i to što im pri konverziji ne bi bilo dopušteno uzeti nove instrumente osiguranja ili izvršiti zamjenu postojećih instrumenata osiguranja (kod CHF-a se omogućavala zamjenu, što je npr. važno kod zadužnica). Nadalje, zakonom se uvodi "period razmatranja" od 15 dana unutar kojeg klijent donosi odluku o kreditu, s tim da ugovor o kreditu ne može sklopiti prije nego što prođe prvih 10 dana od navedenih 15.

"To može biti problematično za klijente koji npr. iz kredita isplaćuju kupovninu za stan/kuću jer zbog takvog roka mogu doći u zakašnjenje s plaćanjem kupovnine utvrđenim u ugovoru o kupnji nekretnine", ističe bankar s dosta iskustva s kreditnim procedurama. Zaštita potrošača u ovom je segmentu, kaže, već osigurana postojećim pravom potrošača da u roku od 14 dana od sklapanja ugovora o kreditu odustanu od kredita. U nekim dijelovima, poput onih o promjenjivim kamatnima stopama, maksimalnim kamatnim stopama, dvojbena je im je usklađenost s postojećim zakonima, u prvom redu sa Zakonom o potrošačkom kreditiranju.

Primjerice, novi zakon propisuje da, ako dođe do promjene kamatne stope (na više ili niže) s kojom klijent nije suglasan, on ima pravo u roku od tri mjeseca prijevremeno otplatiti kredit bez plaćanja ikakve naknade. Mada je teže zamislivo da se potrošač ne složi sa smanjenjem kamate, bankari zacijelo znaju zašto ističu kako ZPK predviđa tu situaciju samo kod povećanja kamatne stope. Plan je da zakon na snagu stupi početkom srpnja.