Kao posljedica korekcija originalno planiranih prihoda i rashoda državnog proračuna za ovu godinu planirani je deficit korigiran naniže. Umjesto izvorno planiranog manjka od 1,8 milijardi eura ili 2,4 posto BDP-a, sad se, prema nacionalnoj metodologiji, očekuje 328 milijuna eura manji deficit.

Dakle, po novom je na razini središnjeg proračuna projiciran na 1,48 milijardi ili 2 posto BDP-a. Istodobno su revidirana i očekivanja proračunskog salda lokalne države. Nakon što se prošla godina za nju pokazala znatno boljom, što se očitovalo u suficitu od oko tri milijarde kuna ili 0,6 posto BDP-a, osjetno su poboljšane i originalne projekcije za ovu godinu.

Inicijalno je, naime, za 2023. za lokalne proračune projiciran manjak od 91 milijun (0,1 posto BDP-a), a sad se računa da će i ova godina na razini lokalnih proračuna biti u plusu, i to za 295 milijuna eura ili 0,4 posto BDP-a.

Promjene u poreznom sustavu čije su naznake najavljene još prije nekoliko tjedana, politički su dobro poslužile. O “većim plaćama svima”, od onih najnižih (kod kojih bi se to trebalo postići određenim manevrima u sustavu mirovinskih doprinosa), pa do onih malo ili mnogo viših koje su u škarama poreza na dohodak (kombinacijom ukidanja prireza i određene autonomije lokalaca u pogledu stopa poreza na dohodak, te određenih zahvata u platne razrede) u javnosti se ne prestaje raspredati. Iako u tom “puzzleu” i dalje nedostaje još dosta važnih dijelova.

Tako su iz Hrvatske udruge poslodavaca putem svog Fokusa tjedna još jednom pozdravili novi krug poreznog rasterećenja rada “uz ostalo, i kroz doprinos lokalne države kao vlasnika poreza na dohodak”.

S tim u vezi ipak treba primijetiti da je Vlada u Programu stabilnosti za razdoblje 2024.- 2026. koji u okviru Europskog semestra krajem travnja šalje Bruxellesu i za 2024. kao godinu pune primjene planiranih poreznih promjena predvidjela suficit.

Prema međunarodno usporedivoj ESA 2010 metodologiji, za ovu godinu projicirala je višak lokalne države od 190 milijuna eura (0,3 posto BDP-a), a i dogodine ga vidi ne mnogo nižim, na 145 milijuna eura (0,2 posto BDP-a).

Isto tako, treba primijetiti da su iz HUP-a još jednom podsjetili i na svoje temeljne prijedloge poreznih izmjena. Prvi je povećanje osobnog odbitka za četvrtinu, s 530,9 na 663,61 eura (s 4000 na 5000 kuna), odnosno primjena faktora 2 (umjesto 1,6) na postojeću osnovicu od (nekadašnjih) 2500 kuna. Prema svim dosadašnjim najavama to nije dio planova Vlade.

Nadalje u HUP-u prizivaju i smanjenje niže stope poreza na dohodak za pet postotnih bodova – s 20 na 15 posto. To je, kažu, važno s obzirom na to da države u okruženju imaju znatno nižu početnu stopu poreza na dohodak – sve do 10 posto, što radnu snagu u Hrvatskoj čini nekonkurentnom, posebno u radno-intenzivnim poduzećima.

Irena Weber, direktorica Hrvatske udruge poslodavac (HUP)/T. Miletić/PIXSELL

Nominalni prag
Vezano uz primjenu više stope poreza na dohodak (30 posto) odnosno iznosa na koji se ta stopa primjenjuje, poslodavci ustrajno apeliraju da se nominalni prag za nju poveća iznad bruto iznosa od 3981,68 eura (nekadašnjih 30.000 kuna).

“Time bismo izbjegli pomalo apsurdnu primjenu većeg poreznog klina na razinu dohotka, koja je u EU usporediva s prosječnim primanjima. Tako je iznos na koji se u Hrvatskoj primjenjuje najviša stopa poreza na dohodak istovjetna s 50 posto prosječnog dohotka u Njemačkoj”, navode.

Jako mali broj zaposlenih ulazi u taj porezni rang, objašnjavaju, ali među njima su primjerice farmaceuti, inženjeri i informatičari i drugi zaposleni u inovativnim industrijama. Ističu i da Hrvatska progresivnije oporezuje iznadprosječni dohodak od rada visokokvalificiranih, nego što je to slučaj u većini tranzicijskih zemalja CEE regije, koja su nam upravo najžešća konkurencija u privlačenju investicija u sektore s višom dodanom vrijednosti.

Smatraju kako je to jedan od razloga što nam već neko vrijeme raste broj visokokvalificiranih zaposlenika koji odustaju od klasičnih ugovora o radu u korist alternativnih oblika prihodovanja – tzv. paušalaca – koji višestruko manje doprinose solidarnim zdravstvenim i mirovinskim sustavima, a što u konačnici opterećuje državni proračun.Uza sve, u HUP-u ponavljaju i svoj prijedlog da se limitira najviši iznos uplata za mirovinsko i zdravstveno osiguranje na četiri prosječne plaće za sve isplate zaposlenicima prema ugovoru o radu.

S obzirom na to da u mirovinskom sustavu (Zakon o najvišoj mirovini) postoji limit najviše mirovine na koeficijent 3,8 ograničenje uplata doprinosa na razini od četiri prosječne plaće čini se razumnim, uz pretpostavku da osoba čitav svoj radni vijek ne prelazi najvišu godišnju osnovicu za obračun doprinosa.

Nadaju li se poslodavci da se u okviru poreznih promjena još poneko rasterećenje može progurati? Dojam je da Vlada većinu navedenog nema na umu. Pa se tako trenutno intrigantnijim nameću upitnici vezani uz silno administrativno opterećenje i i ugrađivanja novih aplikacija algoritama koje bi moglo proizaći iz mogućnosti da gradovi i općine ukidanje prireza dijelom i po potrebi kompenziraju određenom fleksibilizacijom stopa poreza na dohodak. (npr. sa 20 na 22 posto).

Administrativna opterećenje
Usto, zasad nema jasnih naznaka ni hoće li se pri eventualnom povećanju stope taj prihod dijeliti prema postojećoj shemi raspodjele poreza na dohodak, koja bi značila da npr. gradska vlast donese tu politički nepopularnu odluku, a onda je dijeli i sa županijom, koja ne gubi prihod od prireza jer ga ni sad nema.

Trenutno se, naime, porez na dohodak dijeli u omjeru 74 posto gradu/općini, 20 posto županiji, a 6 posto ide fondu za fiskalna izravnanja (i ove godine oko 2 milijarde kuna odnosno 265 milijuna eura) iz kojeg se potom prema utvrđenim tablicama sredstva transferiraju lokalnim jedinicama koje nisu održive.

Usput njihov broj stalno je isti, a od 100 milijuna kuna lanjskim proračunom predviđenih za dobrovoljna spajanja praktično nije potrošeno ni lipe. Uz fond za fiskalna izravnanja to očito nije bilo poticajno.