Energetska je kriza popularizirala solarne elektrane. Veći interes za njihovu instalaciju tako pokazuju ne samo građani i tvrtke, već projekte solarnih elektrana na krovovima ustanova najavljuju i gradovi, poput Zagreba.

No imamo li dovoljno kvalificirane radne snage koja može zadovoljiti veliku tržišnu potražnju? Neven Duić, profesor sa zagrebačkog Fakulteta strojarstva i brodogradnje, smatra da nemamo te upozorava da taj problem već osjećamo.

Sustavno kočenje
“Sustav, odnosno ljude koji će raditi na projektima solarnih elektrana, trebali smo početi educirati prije deset godina. No to se u Hrvatskoj sustavno kočilo”, ističe poznati stručnjak za obnovljive izvore energije. Dodaje da će i nedostatak ljudi uzrokovati dva dodatna problema.

Maja Pokrovac, direktorica Udruge Obnovljivi izvori energije Hrvatske/R. Anić/PIXSELL

“Projekti će se sporije razvijati te će dodatno poskupiti jer su radovi najveći dio troška instalacije solarne elektrane”, kaže Duić. Dodatno upozorava da je ovo kritičan problem za državu koja bi trebala uložiti u obrazovanje, ali i u popularizaciju zanimanja vezanih uz obnovljive izvore energije.

U prilog tome govori i činjenica da je na studiju Energetska učinkovitost i obnovljivi izvori u Šibeniku, za jesenski upis ostalo slobodno još 30 mjesta. “Interes nije dovoljan”, kaže Duić, a potvrđuje i Marko Delimar, voditelj studija koji su prije osam godina pokrenuli zagrebački FER i FSB.

“Naši maturanti još uvijek na jako tradicionalan način odabiru studije. Da osluškuju najave EU-a oko zelene tranzicije i visine ulaganja u nju, bilo bi im jasno da je obrazovanje koje im nudimo obrazovanje za poslove budućnosti”, kaže Delimar.

Duić pak smatra da bi na popularizaciji zanimanja vezanih uz solarnu te općenito obnovljive izvore energije država trebala više poraditi. “Bez većeg angažmana države sve je prepušteno stihiji”, kaže.

Koliko je popularizacija tih zanimanja nužna govore i procjene da Njemačkoj već sada nedostaje 200 tisuća, a Europi milijun inženjera iz područja obnovljivih izvora energije, poručuje Delimar. Stručnjaka naravno – i visokokvalificiranih, ali i onih niže kvalificiranih – kronično nedostaje i u Hrvatskoj.

Sami će educirati montere
Matej Stipeljković, direktor tvrtke MS2 Energo, koja se bavi projektiranjem i postavljanjem solarnih elektrana, u fazi je zapošljavanja dva montera. Jasno mu je, kaže, da kadar s iskustvom na tržištu neće naći, pa će svoje zaposlenike “sami educirati”.

A oni su mu neophodni jer je potražnja rapidno porasla. U dvije godine, koliko posluju, postavili su 60 kućnih solarnih elektrana, od čega 30 u posljednjih pola godine.

Ovoga su problema svjesni u gospodarsko interesnom udruženju Obnovljivi izvori energije Hrvatska. Maja Pokrovac, direktorica OIEH-a, tako najavljuje da s Europskom bankom za obnovu i razvoj (EBRD) rade na projektu educiranja osoba u poslovima montiranja i održavanja solarnih panela. “Projekt bi trebao krenuti ove godine”, ističe Pokrovac.

Problemom ljudskog kapitala moramo se dakle, hitno početi baviti. Podaci koje je Walburga Hemetsberger, direktorica SolarPower Europe, iznijela prošle godine na konferenciji “Dani sunca”, kažu da bi do 2025. trebali dodati 871 MW snage za energiju iz sunca, što bi bio rast od 850 posto. Inače, Hrvatska od sunca trenutno dobiva tek 0,5 posto energije.

Pritom, solarna je industrija radno intenzivna te od svih energetskih industrija proizvodi najviše radnih mjesta. Ta bi branša, predviđa SolarPower Europe, do 2024. na starom kontinentu treba proizvesti pola milijuna radnih mjesta.