Tužit će Vladu zbog objave neistinitih činjenica čija je posljedica znatan financijski trošak, gotovo je jednoglasni odgovor tvrtki iz prehrambene industrije čija su imena na konačnom popisu vlasnika špekulativnih zaliha šećera.

O toj "listi srama" doznali su iz medija nakon sjednice Vlade. Do danas, ističu, nisu dobili službeni dopis iz kojeg bi doznali što je njihov grijeh jer, tvrde, špekulativnih zaliha šećera nemaju, niti su ih imali. Nakon što dobiju rješenje platit će kaznu, budući da izbora nemaju, no odmah će pokrenuti upravni postupak u kojemu će, uvjereni su, argumentima dokazati tešku grešku Vlade i resornih ministarstava, poljoprivrede i financija. Lista sadrži 134 tvrtke, njih tridesetak šećerom ne trguje već ga koriste kao sirovinu. Zalihe veće od 100 tona vežu se uz 14 kompanija, ukupno iznose 7555 tisuća tona. Prema kriterijima Europske komisije, svaka tona nedopuštene zalihe šećera sankcionira se s 500 eura, pa će 14 tvrtki platiti kaznu u protuvrijednosti 3,8 milijuna eura. EK šećer smatra proizvodom koji može destabilizirati tržište, pa članice moraju administraciju u Bruxellesu izvješćivati o svim detaljima, od broja hektara pod šećernom repom do zaliha proizvoda koji sadrže više od 10 posto šećera.

Po toj obvezi i Hrvatska je morala izvijestiti o zalihama zatečenim uoči (30. lipanj 2013.) ulaska u punopravno članstvo EU. Koestlin, Podravka, Cedevita, Kraš, Dukat, Ledo, Karolina, Zvijezda i Zvečevo u svom proizvodnom ciklusu koriste šećer. Svi opovrgavaju držanje špekulativnih zaliha, i to ne samo u razdoblju od 2009. do 2013., koliko je trajao nadzor zahtijevan od EK, već konstatno jer, upozoravaju, ne mogu sebi dopustiti luksuz bilo kojih prekomjernih zaliha, pa tako i šećera, kako visokim troškom ne bi nepotrebno opteretili ionako skupo poslovanje. Prokuristica Kraša Marica Vidaković opovrgava da Kraš i Karolina drže više od 1400 tona šećera, za što kazna iznosi gotovo 5,6 milijuna kuna.

"Nikada nismo imali više od 200 tona šećera i 2000 tona svih proizvoda, što je nužno zbog  proizvodnog procesa, odnosno moguće potražnje tržišta. Stavlja nam se obveza izvoza šećera kojeg, zapravo, nemamo. Znači li to da moramo otkupiti nečije zalihe koje se sada u EU trže po 440 eura za tonu, a na tržištima izvan EU, gdje ih moramo plasirati, mogu se prodati po 330 eura za tonu," ističe Vidaković.     I predsjednik Uprave Zvečeva Marin Pucar neugodno je zatečen podatkom o špekulativnim zalihama, kojih, tvrdi, nemaju. Zvečevo se tereti sa 224 tone, a njihova godišnja potrošnja ne prelazi tri tisuće tona, kaže Pucar. Bilo kakvo držanje i stvaranje prekomjernih zaliha odbijaju i u Zvijezdi i Ledu. Zalihe šećera kojima, ističu, uobičajeno raspolažu samo su one koje su nužne za operativno poslovanje, nema odstupanja.

I u Cedeviti, tvrtki iz portfelja Emila Tedeschija, opovrgavaju 1012 tona špekulativnih zaliha. "Sva dokumentacija o stanju zaliha uredno je dostavljena Ministarstvu financija, i to po godinama, od 1. srpnja 2009. do 30. lipnja 2013. Prema zapisniku i obavljenom nadzoru sve su zalihe u cijelom razdoblju maksimalno uravnotežene i ujednačene, kao i potrošnja šećera u proizvodnim procesima. Zaliha šećera u Cedeviti 30. lipnja 2013. iznosila je 550 tona i u okvirima je izmjerenih zaliha iz 2009., 2010., 2011. i 2012. te nema nikakvog razumnog objašnjenja prema kojemu bi Cedevita uopće ušla na listu tvrtki koje posjeduju špekulativne zalihe", tvrde.

Izgledno je, objašnjavaju, da su zalihe zapravo fiktivno nabujale. Do krivih procjena, upozoravaju, došlo je zbog zakasnjeloga dodjeljivanja kvota za bescarinski uvoz šećera u 2012. U Cedeviti dvoje da je zbog uvoza iz dvaju kvotnih razdoblja u praktički istom mjernom razdoblju do ulaska RH u EU (01.7.12. do 30.6.13.) došlo do preklapanja, čime je znatno povećana realizacija uvoza kvotnog šećera u odnosu na prethodni trogodišnji prosjek.

"Kako godinama imamo uravnoteženo stanje zaliha šećera, vrlo smo neugodno iznenađeni špekulativnim pristupom Vlade ovakvim procjenama koje mogu imati ozbiljne implikacije na poslovanje kompanija i sigurno ćemo se žaliti na iznos zalihe" najavljuju iz Cedevide. Hrvatska po pravilima WTO-a godišnje bez carine može uvesti 6500 t šećera i tu kvotu podijeliti prehrambenoj industriji, no Ministarstvo poljoprivrede uvelike je kasnilo s podjelom kvote za 2012., neslužbeno nam je potvrdio pouzdan izvor s te adrese. Je li zbog toga došlo do knjigovodstvenog preklapanja zaliha kojih zapravo nema, a ta pogreška sada se skupo naplaćuje poduzetnicima, nismo uspjeli otkriti, a iz Ministarstva nismo dobili odgovor. 
 

Prekomjerne zalihe šećera u prehrambenoj industriji u kilogramima/Vlada RH