U svijetu u kojem ‘keš’ polako ide u zaborav, idejom digitalnih valuta igrali su se tek istraživači na papiru. Onda se pojavio bitcoin i ostala kripto plejada, Facebook prestravio središnje banke najavom svoje valute Libre.

Europa je shvatila ne samo da bi euro mogao pasti u drugi plan, već i da sedam od deset transakcija na Starom kontinentu ‘odrade’ neeuropski globalni igrači. Da je dovoljan tek klik da plaćanja stanu preko noći, pokazao je slučaj povlačenja Mastercarda i Vise u Rusiji pa je tema digitalnog eura naglo s papira postala projekt.

Treba li nam digitalni euro, kada će zaživjeti i zašto su baš banke njegovi najveći protivnici, razgovaramo s Evelien Witlox, voditeljicom programa digitalnog eura u Europskoj središnjoj banci.

Čemu digitalni euro? Sada imamo sustav: središnje banke osiguravaju javni novac. One daju bazu, a privatni igrači izdaju kartice. Zašto mijenjati sustav koji funkcionira?

Zapravo ne mijenjamo sustav. Imamo ono što nazivamo dvoslojnim sustavom. Da biste nešto platili, možete to učiniti gotovinom, koja je novac središnje banke, ili sredstvima plaćanja koje osiguravaju banke, koristeći novac koji ste tamo položili.

U takvom sustavu postoji povjerenje jer stavljate novac u banku znajući da možete otići do bankomata i podignuti gotovinu, a to je novac središnje banke. To nije nešto o čemu ljudi razmišljaju svaki dan. Ali ako ljudi percipiraju neizvjesnost u geopolitičkom ili gospodarskom okruženju, primjerice, oni vole imati gotovinu.

Kako je ljudi sve manje koriste dajući prednost digitalnim sredstvima plaćanja važno nam je građanima ponuditi mogućnost plaćanja novcem središnje banke i digitalno. Tu bi na scenu stupio digitalni euro koji bi uz gotovinu i rješenja poslovnih banaka ponudio dodatnu mogućnost plaćanja.

Dopustite mi da ovo naglasim jer postoji zabrinutost: mi ostajemo posvećeni gotovini. Digitalni euro ne bi zamijenio gotovinu već samo ponudio dodatnu opciju za one koji ga žele koristiti, omogućujući im digitalno plaćanje uz sigurnost da će plaćanje biti prihvaćeno bilo gdje u europodručju.

Osobno dolazim iz Nizozemske, ali sada živim i radim u Njemačkoj. U mnogim prilikama nisam mogla platiti svojom nizozemskom debitnom karticom u njemačkim trgovinama jer je ne prihvaćaju. To znači da moram otići do bankomata podići gotovinu, a to me može koštati dodatne naknade.

Ili, ako odem u restoran sa svojim timom, u kojem su ljudi iz različitih europskih zemalja, i želimo podijeliti račun, to može biti problem jer nemamo opciju zajedničkog plaćanja koja omogućuje tu vrstu plaćanja besplatno. Digitalni euro pružio bi rješenje za te probleme.

Dakle, gotovina neće skoro nestati. Što će biti, recimo, za 10 ili 20 godina?

Mi u ECB-u, ostajemo predani gotovini jer mislimo da je važna. ‘Keš’ je naša beba. Volimo gotovinu. No vidimo da ljudi žele plaćati digitalnim putem, naše društvo je digitalnije. Teško je izvršiti transakciju u e-trgovini bez mogućnosti digitalnog plaćanja. E-trgovina je posljednjih godina dosegnula značajnih 30 do 40 posto transakcija.

Je li iza ideje o digitalnom euru stajala zabrinutost zbog utjecaja kriptovaluta?

Ne nužno. Već je bilo istraživanja o digitalnim valutama središnjih banaka. Švedska središnja banka počela je i ranije zbog sve manje prisutne uporabe gotovine. Ono što je, pak, nagnalo na akcije diljem svijeta je Facebookove najave Libre.

S obzirom na to da imaju tako veliku mrežu, moglo bi se dogoditi da na kraju svi počnemo plaćati jedni drugima Librom umjesto eurom. Naravno, ako bi glavna valuta bila libra, a potom euro, bilo bi puno teže provoditi našu monetarnu politiku.

To je zapravo dalo dodatni poticaj. Pogledate li trenutno okruženje i geopolitičke napetosti, vidite da je Europa vrlo ovisna o neeuropskim metodama plaćanja. Otprilike 70 posto naših maloprodajnih plaćanja ide kroz neeuropske sustave plaćanja. Što ako preko noći više ne budu dostupni?

Aludirate na primjer kada su MasterCard i Visa iznenada napustili Rusiju?

Da, bilo bi slično. Primjerice, američka vlada u nekom trenutku je uvela sankcije protiv Irana. Klijenti europskih banaka, iako Europa nije imala sankcije, nisu mogli plaćati Mastercardom i Visom jer su bili pod režimom sankcija. Ne kažem da će se to dogoditi, ali važno je osigurati otpornost našeg platnog sustava. Također vidimo da više azijskih pružatelja usluga plaćanja postaje dominantnije. Mislim da nema jurisdikcije na svijetu koja je toliko ovisna kao mi u nečemu toliko važnom poput sustava plaćanja.

Hoće li digitalni euro utjecati na poslovanje Vise i MasterCarda?

Digitalni euro je dodatna metoda plaćanja koja bi bila došla povrh trenutnih opcija. Općenito, i EK i ECB imaju strategiju za plaćanja u maloprodaji u kojoj se zalažu za više europskih shema plaćanja kako bismo postali manje ovisni o neeuropskim pružateljima usluga.

Banke su veliki protivnici eura jer ga vide kao prijetnju?

Kad smo započeli fazu istraživanja digitalnog eura 2019. bilo je mnogo neizvjesnosti. Banke su izrazile zabrinutost oko utjecaja na intermedijaciju, likvidnost (jer, kao i gotovina, digitalni euro ne bi bio u njihovoj bilanci), ulozi u ekosustavu i potencijalnim ulaganjima. Tim se problemima bavimo od početka projekta, od početka dizajna digitalnog eura. Blisko surađujemo sa svim dionicima, trgovcima, potrošačima, kao i bankarskim udrugama, i uspjeli ukloniti neke bojazni.

Primjerice, oko likvidnosti. Postoji ograničenje držanja kojim će se definirati najveći iznos digitalnih eura koji ljudi mogu držati na svojim računima. Također, digitalni euro neće biti remuneriran (nećete zarađivati kamate od posjedovanja digitalnog eura na svom računu/novčaniku) što osigurava da se neće koristiti kao oblik ulaganja, već samo za svakodnevna plaćanja.

Što je za njih ključni strah? Je li to gubitak tržišta, gubitak naknada? Likvidnost, davanje kredita? Kolaps gospodarstva?

Zapravo, mislim da se radi o sva tri. Mislim da su shvatili da ih nećemo izbaciti iz priče niti ostati bez dijela tržišta jer će one biti te koji će imati direktan odnos s klijentima. I dalje su zabrinuti oko utjecaja na likvidnost, vidimo to po nekim njihovim modelima. Ali čini se da ne uzimaju u obzir, primjerice, da će dio digitalnih eura biti zamjena za gotovinu ili da će postojati ograničenje držanja.

Još uvijek ima nedoumica?

Još je preostalo nekoliko bojazni. O njima vrlo pažljivo raspravljamo jer doista vjerujemo da stvarno postoji ‘win-win’ rješenje za sve. Ako napravimo pravo europsko rješenje, ono bi bilo i na dobrobit banaka. Standard za digitalni euro mogao bi se koristiti kao vjetar u leđa rješenjima za instant platna rješenja u konkurenciji s neeuropskim brendovima.

Model kompenzacije, koji trebaju još potvrditi europski zakonodavci, predviđa da banke naplate naknade pa bi ga trebale rado distribuirati kao i bilo koji drugi proizvod. Možda je to i najvažnije jer će ga one plasirati. Nećemo se gurati između banaka i njihovih klijenata.

Banke će dobiti svoj dio kolača?

Banke su vrlo važni igrači. Moramo osigurati da digitalni euro postigne ciljeve politike, osiguravajući ljudima pristup novcu središnje banke u digitalnom dobu, te osigurati da ga trgovci i potrošači koriste jer su, na kraju, oni ti koji će projekt učiniti uspješnim. No, moramo se pobrinuti da banke budu motivirane za distribuciju. Mislim da smo riješili dosta problema, ali za banke još uvijek postoje neka pitanja bez odgovora. Stoga nastavljamo razgovore.

Je li 3000 eura iznos ograničenja koji predlažete?

Ne, to je samo mogućnost. Još radimo na modelima za limit držanja. Želimo to učiniti zajedno s tržištem. Jedna od prvih stvari o kojima ćemo diskutirati jesu faktori koje moramo uzeti u obzir. Nadamo se da ćemo ukloniti bilo kakvu zabrinutost oko visine držanja. Tek kasnije će se odlučiti hoće li se ići s 3000, 2000 ili 5000 eura, ili koja god cifra bude.

Istražujemo i kako će se uklopiti uz instant plaćanja, kako ga implementirati što uspješnije i efikasnije. Jasno vidimo da bismo u kontekstu digitalnog eura stvarno mogli imati koristi od daljnjeg uvođenja rješenja za instant plaćanja od strane privatnih pružatelja usluga. Tu stvarno vidimo ‘win win’.

Može li digitalni euro postati konkurent drugim valutama, posebno u nestabilnim zemljama, recimo Haitiju kojim vladaju bande. Što ako ljudi izgube povjerenje u vlastitu valutu i odluče igrati na sigurno s digitalnim eurom?

Vrlo važno pitanje je njegova međunarodna upotreba. Za sada bi digitalni euro bio osmišljen da ga koriste europski građani. Mogle bi ga koristiti i druge zemlje, ali uvijek uz ugovor sa središnjom bankom dotične zemlje koji dopušta, primjerice, mogućnost da trgovci prihvaćaju digitalna plaćanja u eurima. Ali to uvijek ovisi o prethodnom dogovoru.

Kada bi digitalni euro zapravo mogao zaživjeti?

To je dobro pitanje na koje je teško odgovoriti jer ovisi o zakonodavstvu. Trenutno postoji nacrt zakona koji je EK predložila u ljeto prošle godine. Upravno vijeće ECB-a donijeti odluku o izdanju digitalnog eura dok se zakon ne usvoji. Prvo treba donijeti zakonsku regulativu koja nije u našim rukama. Tek kada (i ako) bude usvojena, Upravno vijeće bi bilo u poziciji to učini.

U trenutku kada odlučimo izdati digitalni euro, moramo osigurati dovoljno vremena za sudionike na tržištu, posrednike i trgovce da prilagode svoje sustave i testiraju, kako bismo bili sigurni da sve radi kada ga pustimo u promet. Dakle, nakon moguće odluke Upravnog vijeća, za koju ne znamo točno kada će biti, trebat će nam još nekoliko godina da omogućimo svima da budu potpuno spremni.

Znači to neće biti u naredne dvije godine?

To bi bilo prerano.

Što je s pet godina?

Ono što je važno jest da održimo tempo jer se digitalni euro neće materijalizirati onog trenutka kada ga odlučimo imati. Trgovci i potrošači podržavaju paneuropsko rješenje. Voljeli bi imati pravog europskog konkurenta koji može nadopuniti, ali i uravnotežiti moć velikih neeuropskih pružatelja usluga u ovom trenutku. Na kraju dana to je uvijek korisno za potrošača.

Vjerujete li da će rat u Ukrajini te izbori u SAD-u i EU, nas u Europi učiniti svjesnijima da se moramo više oslanjati na sebe?

Da. Mislim da je to važno pitanje. Nadamo se najboljem, no moramo biti spremni i pobrinuti se da uvijek možemo platiti javnim sredstvima plaćanja – izuzetno je važno osloniti se na novac središnje banke. Osobito na političkoj razini, iznimna je odgovornost osigurati da Europa bude spremna i otporna u slučaju bilo kakvih poremećaja.

Ako želite nekoga osakatiti, prvi korak je da to učinite financijski.

Tako je. Radila sam u Nizozemskoj u privatnom sektoru, neko vrijeme i u tvrtki za procesiranje plaćanja u kojoj su provodili redovite antiterorističke vježbe. Tada nisam puno razmišljala o tome, ali vježbe su obuhvaćale i tog procesora plaćanja, koji je bio središnji za Nizozemsku, upravo za takve scenarije – jer je bitno da ljudi i tvrtke uvijek mogu plaćati. Zamislite da ljudi dan, dva ili tri ne mogu ništa platiti. Kakav bi to nemiri bili.