Hrvatska je u EU po broju slobodnih zona u samom vrhu – do prošlog tjedna imala ih je jedanaest, s tim da su već neko vrijeme tri u postupku brisanja, a po novome koncesija prestaje i Podunavskoj slobodnoj zoni Vukovar.

Sam zahtjev za prekid koncesije došao je iz Vukovara, točnije od tvrtke Filir, koja je uz Fond za obnovu i razvoj grada Vukovara i osnivač Podunavske slobodne zone. Koncesija za slobodnu zonu na 25 godina odobrena je još 2003. i vrijedila bi do veljače 2028., ali su njezini osnivači i korisnici zaključili da više ne žele poslovati u tom režimu.

Kao razlog za ukidanje koncesije naveli su “trenutačnu gospodarsku situaciju uvjetovanu Covid-19 pandemijom, te potrebu za skladišnim i proizvodnim prostorima u svrhu širenja poslovanja”.

Ove razloge i zahtjev za prekidom koncesije podupire i svih šest korisnika, kojima će, kako je konstatirano u Vladinoj odluci, uvjeti poslovanja izvan režima slobodne zone biti prihvatljiviji od poslovanja u režimu slobodne zone.

Već se ranije prepolovili

Jedno od pojašnjenja je i da je od 290 milijuna kuna prihoda u toj zoni lani tek 2% ostvareno kroz izvoz. Usporede li se podaci o poslovanju svih slobodnih zona, koje je nedavno bilo na stolu u Vladi, upravo u ovoj slobodnoj zoni posljednjih pet godina nije bilo većih odstupanja ni u visini ostvarenih prihoda, broja korisnika pa ni vrijednosti udjela izvoza u prihodima.

Kako će se, pak, odvijati daljnje aktivnosti nakon prestanka koncesije, zasad nema informacija od vlasnika Filira, koji je većinski vlasnik Podunavske slobodne zone Vukovar s udjelom od 70%, a riječ je o Mariju Radiću, poznatom poduzetniku, suvlasniku Pevexa, koji je u posljednje vrijeme u žiži i zbog političkog angažmana u Domovinskom pokretu.

Poslovanje u zonama ovog tipa donosi određene prednosti, od poreznog i carinskog tretmana do manjih davanja na lokalnoj razini, povlastica iz komunalnih pristojbi i poreza iz/na plaće. Koncesijska naknada na godišnjoj razini iznosila je 2% prihoda koje ostvare korisnici, od čega polovica ide u državni, a polovica u gradski proračun, no lani je Vlada dodatno izašla u susret i ukinula obvezu plaćanja ove naknade.

Prostorno se ova slobodna zona već prije šest godina prepolovila, jer su korisnici zatražili da se smanji površina na kojoj se prostire, s 21 tisuće na 7,6 tisuća četvornih metara, a od te površine tek nešto više od 3 tisuće je u funkciji.

Premda kao razlog za prekid koncesije Vukovarci navode otežane uvjete zbog korone, upravo je Podunavska slobodna zona od svih zona u Hrvatskoj lani zabilježila najmanji “potres” – prihodi njezinih šest korisnika su pali za 0,48%, a godinu su zaključili s 3,23% većom dobiti, ukupno 47,6 milijuna.

Inače je u 2020. svim slobodnim zonama poslovalo ukupno 74 poduzetnika, dva više nego godinu ranije, sa 2,6 tisuća radnika, dvjstotinjak manje nego 2019. Ukupni prihodi su im iznosili 1,55 milijardi kuna, što je za oko 8% slabiji rezultat nego u godini prije pandemije, dok je za više od trećine bila tanja ostvarena dobit, koja je lani dosegla 110 milijuna kuna.

Najveći broj korisnika ima SZ Zagreb, Robni terminali na Jankomiru, u kojoj posluje 21 poduzetnik, ali je po svim ostalim ključnim kriterijima najveća SZ luke Rijeka, gdje kod 4 poduzetnika koji u njoj posluju radi 915 zaposlenih i njihov broj lani je porastao.

Ta je zona ujedno i najveća po ostvarenim prihodima, s razinom od 461 milijuna kuna. Ova je zona najbolja i po prihodima od izvoza, uz luku Pula, u kojoj su, istina, lani prihodi osjetno oslabili (46 mil. kuna), ali u cijelosti su bili ostvareni plasmanom na drugim tržištima.

Iduće godine istječe za dvije

Sam broj korisnika povećan je na godišnjoj razini u zonama u Osijeku i Zagrebu, a tradicionalno najmanji broj, samo jednog korisnika, ima riječka zona Škrljevo. Tri su zone u kojima nema nikakvih aktivnosti – Krapinsko-zagorska, Splitsko-dalmatinska i Kukuljanovo, od kojih su prve dvije već odavno u postupku likvidacije, dok zona u Kukuljanovu nije zaživjela.

Gleda li se prihode, u lučkim se slobodnim zonama odvija osjetno više aktivnosti. U njih četiri, u Splitu, Pločama, Rijeci i Puli, ostvareno je gotovo dvije trećine svih prihoda. U kopnenim zonama prihodi su rasli samo zoni Škrljevo, čiji je jedini korisnik uprihodio 33 milijuna kuna, a najveće prihode imala je Podunavska zona.

U svim zonama iz izvoza dolazi tek nešto više od polovice ukupnih prihoda, 795 milijuna. Udjel izvoznih prihoda bitan je kriterij koji se vrednuje kod dobivanja koncesije, a iduće godine istječu zonama Zagreb i Osijek.

Što se ulaganja tiče, ponovno zona luke Ploče prednjači. Lani su na njezinu području investicije čak i premašile razinu iz rekordne 2019., a preko 221 milijuna kuna ulagalo se u lučku infrastrukturu, tankove za skladištenje, solarnu elektranu, prekrcajnu opremu i druge objekte.

U strukturi djelatnosti skladištenje je dominantna profesija, uz značaniju iznimku zone u Luci Pula, u kojoj dominira proizvodnja.