Na cijenu sirovina na svjetskim robnim burzama, na kojima nikada nije dosadno, utječu brojni parametri, objasnio je konzultant Robert Jurišić na konferenciji Agro Summit Poslovnog dnevnika. Osim makroekonomskih i geopolitičkih na cijenu će utjecati i kretanje cijena energenta, klimatski utjecaji, poput suša, poplava… Ove godine tako imamo situaciju smanjenog izvoza iz Ukrajine, poznate kao europske žitnice, smanjene proizvodnje žitarica i uljarica u Europi, ali zato rekordne prinose istih kultura u SAD-u. Na cijenu sirovina u narednoj godini, kaže Jurišić, utjecat će i jesenska žetva. Pa iako je teško odgovoriti je li vrijeme skupih sirovina iza nas sigurno je da su cijene danas na nižim razinama no što su bile zbog poremećaja na tržištu koje je prouzročila koronakriza te energetska kriza uzrokovana ratom u Ukrajini. Takve cijene, osim ako se ne pojave značajniji rizici, trebale bi ostati i sljedeće godine, smatra Jurišić. Dakle, slijedi stabilizacija u cijenama sirovina.

Agro summit PD-a

Poljoprivrednici se neprestano suočavaju s brojnim izazovima

Na pitanje jesu li građani opravdano ljuti zbog iznimnog rasta cijene hrane Jurišić odgovora da bi ljutnja bila opravdana da su samo Hrvati osjetili rast cijena, no njoj su svjedočili gotovo svi građani Europske unije. “Problem je što je kod nas kupovna moć niža nego u zapadnim zemljama pa je udar rasta cijena građani u Hrvatskoj jače osjete nego na zapadu”, ističe.

Također, Jurišić smatra da Hrvatska itekako ima konkurentne proizvođače. “To su oni koji su uspjeli pronaći dobitnu formulu”, ističe te dodaje da u poljoprivrednoj proizvodnji moramo povećati efikasnost te usavršiti ono što uzgajamo i proizvodimo, odnosno usredotočiti se na kulture koje donose više prinose i višu dodanu vrijednost.

Jurišić je upitan i treba li Hrvatskoj burza poljoprivrednih roba. Konzultant odgovara da je burza, koju karakterizira volatilnost i dinamičnost, zapravo financijsko tržište te da bi imala smisla zahtijeva veliki broj sudionika koji aktivno trguju. “Da bi burza imala smisla mora imati milijune korisnika. Burza u Hrvatskoj bi bila premala da bi ispunila svoj smisao”, ističe Jurišić.

Branimir Markota, predsjednik Hrvatske voćarske zajednice, otkriva da je za uzgajivače jabuka ova godina bila vrlo izazovna. “Izazovi su počeli na proljeće, a posebno je bilo nezgodno ljeti kada smo imali 75 dana izrazito sušnog perioda”, kaže Markota na Agro Summitu dodajući da su ove vremenske neprilike uzrokovale velike štete na voćnjacima te je 50 posto plodova zbog suša palo sa stabla. Ako se u Hrvatskoj godišnje proizvede oko 60 tisuća tona jabuka, ove će godine u hladnjačama završiti duplo manje, oko 30 tisuća tona.

Dugogodišnji predsjednik Hrvatske voćarske zajednice, koji je i sam voćar, vrlo je skeptičan oko budućnosti voćarske proizvodnje, konkretno one jabuka, ali i privlačnosti ulaska mladih u taj posao.

Problemi su, kaže, brojni. Klima i vremenske nepogode, primjerice, čine štetu koju je unatoč mrežama i navodnjavanju, teško prevenirati. Zbog toga, primjerice, određene sorte ne mogu dobiti karakterističnu boju. Usto, kada se u obzir uzme ulaganje koje zahjeva proizvodnja jabuka, teško se, kaže, može očekivati da bi voćarstvo moglo postati atraktivno mladima.

“Vrlo teško ćemo motivirati mlade da uđu u ovu proizvodnju. Govorim to posve iskreno. Proizvodnja jabuka zahtjeva vrlo intenzivna ulaganja. U jedan hektar voćnjaka potrebno je uložiti otprilike 100 tisuća eura. Ako poljoprivrednik i dobije poticaje, pa čak i u iznosu od 50 tisuća eura, odnosno polovice ulaganja, malo tko će se usuditi ući u tu proizvodnju”, kaže Markota dodajući da je povrat investicije, s obzirom na vremenske nepogode kojima svjedočimo, vrlo neizvjestan. “Proizvodnja jabuka je, dakle, vrlo problematična”, zaključuje Markota prilično pesimistično.

Ističe i da su jabuke koje se trenutno prodaju u trgovačkim lancima većinom domaće.

Napominje i vrijednost same jabuke koju prati poslovica – jedna jabuka na dan doktor iz kuće van.

“Jabuka je izrazito zdrava voćarica, niske kaloričnosti, velikih nutritivnih vrijednosti, koja je dobra za regulaciju tlaka, šećera u krvi, poboljšava probavu…”, napominje Markota. Uzgoj te voćke zato moramo učiniti privlačnijim.

Uspjeli smo postići značajno podići učinkovitost prirodnih minerala

Prezentaciju na temu održive poljoprivrede u uvjetima proizvodnje zdrave hrane održali  su Željko Špoljarić, direktor tvrtke Viridisfarm-AS i stručni savjetnik Robert Hodžić iz osječke tvrtke koja se ističe kao jedan od lidera u tehnologiji Vibro Activated Mineral (VAMT). Riječ je o inovativnoj tehnologiji koja se koristi za obradu minerala pomoću vibracija. VAMT aktivira minerale kroz mehaničke vibracije visokih frekvencija, čime se mijenjaju njihova fizička i kemijska svojstva. Cilj ove metode je poboljšati učinkovitost minerala u različitim primjenama, posebno u agrikulturi, građevini, ekološkim rješenjima i industriji. Konkretno, vibracije koje se primjenjuju na minerale pomažu u povećanju njihove površinske energije, što može dovesti do bolje reakcije minerala s okolinom, kao što su kemijske reakcije ili interakcije s mikroorganizmima u tlu. Predstavljena prezentacija govorila je o promjenama uvjeta poljoprivredne proizvodnje poput globalnog zatopljenja, spoznajama oko štetnosti određenih tvari i materija koji su korišteni u određenim fazama razvoja poljoprivredne proizvodnje, te utjecaju na okoliš i zdravlje ljudi.  Hodžić je kao prijetnje proizvodnji hrane naveo klimatske promjene, degradaciju tla, onečišćenje zraka i voda, deforestaciju, gubitak bioraznolikosti, prekomjerno iskorištavanje resursa, te geopolitička previranja koja dovode do brojnih globalnih kriza. Uz to, Hodžić je naglasio važnost tla koje je danas u Europi u dvije trećine devastirano: “Tlo je ključno, što god činimo tlu, završi u našoj hrani i utječe na naše zdravlje.’’

U drugom dijelu prezentacije Špoljarić navodi kako je za probleme koji muče današnje poljoprivrednike osim s političkih solucija, od velike pomoći i inovativnost. 

“Neću vam sada u detalje pojašnjavati tehnološke procese naše tehnologije, ali uspjeli smo postići značajno podići učinkovitost prirodnih minerala koji se nalaze u rudnicima. Tehnologijom koju smo mi osmislili učinkovitost čitavog procesa se poveća, u nekim slučajevima i 100 posto’’, kazao je Špoljarić. 

Naveo je i neke primjere njihovih korisnika, poput poljoprivrednika koji uzgaja krumpir i nakon primjene njihove inovacije nije imao niti jedan slučaj krumpirove zlatice. Osim smanjenja štetnosti, uspješni su i na polju učinkovitosti, tako je na jednoj svinjogojskoj farmi uočeno je kako je nakon korištenja njihovog proizvoda potrošeno šest puta manje antibiotika. Naglašavaju kako njihov proizvod čisti tlo od plastike, pesticiida i teških metala i popravlja ph tla. Vjeruju kako mogu pomoći da se u Hrvatskoj proizvodi zdrava hrana.

U Sisačko-moslavačkoj županiji u tijeku je izrada projekta peradarske farme vrijedne pola milijarde eura. Suzana Audić Vuletić, direktorica Renaissance Capitala, kompanije u sklopu koje posluje i Premium Chicken Company, tvrtka koja stoji iza projekta, kaže da će se kompleks koji će graditi sastojati od valionice i inkubatora, peradarnika na 24 parcele, tvornice za preradu stočne hrane, za preradu peradi… Riječ je dakle o velikom konceptu koji će, kada bude realiziran, zapošljavati čak 3500 ljudi. Trenutno su, kaže Audić Vuletić, u visokoj fazi projektiranja. “Do proljeća očekujemo da ćemo dobiti sve dozvole za gradnju”, kaže ističući da bi projekt trebao biti završen dvije godine nakon što krene gradnja. Inače, realizacija ovako velikoga projekta nije moguća bez suradnje s javnim institucijama, a tom su suradnjom u Renaissance Capitalu zadovoljni.

Audić Vuletić je rekla da je kompanija kupila zemljište u Zagrebu za gradnju poslovnog centra. Zemljište se nalazi nasuprot Arene na zagrebačkom Laništu, a kompanija čeka dobivanje lokacijske dozvole.

Direktorica Renaissance Capitala kaže i da su dobili dozvolu za izgradnju zgrade u Lekeniku, a u kojoj bi trebali živjeti radnici koji će raditi za Premium Chicken Company. Cilj je radnicima osigurati stan koji bi im bio besplatan, odnosno plaćali bi samo režije, i u kojem bi mogli živjeti s obitelji. Lekenik je idealan za takvu zgradu i život radnika jer može privući radnike ne samo iz Sisačko-moslavačke već Zagrebačke županije i glavnog grada.

Usto, proizvodnja na peradarskim farmama Premium Chicken Company bit će održiva te će slijediti principe kružnog gospodarstva, čime kompanija ne samo da slijedi već će predvoditi održive standarde. Također, postrojenja na farmama imat će solarne panele čime će zadovoljavati potrebu za energijom. Direktorica Renaissance Capitala rekla je da se unutar grupe bave proizvodnjom obnovljivih izvora energije kroz kompaniju Renaissance Bioenergy. Rade na otvaranju elektrane od 10 megavata no u tome, kao i drugi obnovljivi projekti, imaju određenih problema.

Poslovni dnevnik u veljači ove godine pokrenuo je projekt Digitalno selo Strizivojna. Cilj projekta je, umrežavanjem poljoprivrednika s tehnološkim kompanijama i stručnjacima, pokazati i dokazati da nove tehnologije mogu unaprijediti i olakšati poljoprivrednu proizvodnju. Vladimir Nišević, glavni urednik Poslovnog dnevnika, na konferenciji Agro Summit rekao je da je glavni motiv projekta društvena odgovornost, a Poslovni dnevnik njime želi dati svoj doprinos u stvaranju moderne digitalne poljoprivrede.

Konkretno, Poslovni dnevnik je otprilike 30-ak poljoprivrednika iz male Općine Strizivojna u Osječko-baranjskoj županiji povezao s kompanijama koje će im pomoći da u proizvodnju uvedu napredne tehnologije te je tako unaprijede i povećaju produktivnost.

Za poljoprivrednike iz Strizivojne, rekao je Nišević, Poslovni dnevnik je omogućio nekoliko konkretnih suradnji. U lipnju je organizirana sadnja pokrovne kulture s pomoću dronova koju je izvela trrtka Digital Agro. Prije par tjedana tvrtka Viridisfarm-AS iz Osijeka poljoprivrednicima iz Osijeka objasnila je, te će omogućiti, korištenje zeolita u poljoprivrednoj proizvodnji.

“Projekt će biti provođen godinu dana nakon čega ćemo napraviti evaluaciju i vidjeti rezultate”, rekao je Nišević dodajući da je namjera projekt definitivno nastaviti.

“Živimo u vremenu brzi tehnoloških promjena, a analiza podataka koju ta tehnologija omogućuje može dovesti do bolje i produktivnije poljoprivredne proizvodnje. Na te nove tehnologije moramo biti spremni. Govorilo se na konferenciji da će biti moguć uzgoj novih sorta u Hrvatskoj, no kako ćemo znati koje je sorte najbolje uzgajati. Upravo u tome tehnologija može pomoći”, kaže Nišević dodajući da je plan u Strizivojni instalirati mjerne stanice za temperaturu dok će Fakultet agrobiotehnoloških znanosti iz Osijeka raditi analizu tla.

Rezultati društveno-odgovornog projekta Digitalno selo – Strizivojna bit će poznati sljedeće godine, a Poslovnom dnevniku je u cilju širiti suradnju i znanja i izvan Strizivojne.

Potrebna nam je regionalizacija kako bi znali bolje fokusirati potpore

U poljoprivredi, uz energetiku najvažniju gospodarsku granu, Hrvatska ima, dobro je poznato, ogromne probleme. U konačnici zbog nerješavanja tih problema, i gotovo potpune nesamodostatnosti, danas imamo iznimno visoke cijene hrane. Dok je tako ne možemo računati na pad cijena. Sudionici panela Renesansa hrvatskog agrara, koji je održan u sklopu Agro Summit konferencije u organizaciji Poslovnog dnevnika, jasno su secirali domaće probleme te zaključili što treba raditi da bi imali uspješnu poljoprivrednu proizvodnju. Kada se pogledaju svi podaci situacija izgleda prilično deprimirajuće.

U posljednjih 10 godina stočarska proizvodnja u Hrvatskoj smanjena je 10 posto, a proizvodnja kravljeg mlijeka još više – čak 20 posto, iznio je Krunoslav Karalić, obnašatelj dužnosti ravnatelja Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu (HAPIH). Istovremeno, dodaje Dragan Kovačević, potpredsjednik Hrvatske gospodarske komore za poljoprivredu i turizam, od ulaska Hrvatske u Europsku uniju potpore poljoprivrednicima za proizvodnju povećane su 2,8 puta da bi obujam te iste, u istom periodu, bio smanjen 5 posto. Nešto očigledno ne štima.

“Potrebna nam je regionalizacija kako bi znali bolje fokusirati potpore koje su danas raspršene na brojne proizvođače i djelatnosti. Hrvatska nije jasno odredila svoje strateške ciljeve. Imamo situaciju da se iznos dodijeljenih potpora povećava ali njega ne prati očekivano povećanje u poljoprivredne proizvodnje. Usto, imamo situaciju da se uzimaju potpore od proizvođača da bi se s njima gradile ceste, dječji vrtići i društveni domovi. Nitko nema ništa protiv gradnje svega spomenutoga, ali ne iz fonda koji je namijenjen proizvodnji”, nabraja Kovačević probleme dodajući da je prema njihovih izračunima oko 25 posto novca iz programa namijenjenih proizvodnji završilo u projektima namijenjenima ruralnom razvoju.

Problematična je i dodjela potpora za investicije u industriji koja je u Hrvatskoj kronično podinvestirana. “Primjerice, ozbiljnih poljoprivrednih proizvođača u Hrvatskoj je tek 15 posto, a pri investicijskim natječajima oni se tretiraju jednako kao i “hobisti” u poljoprivredi”, upozorava Kovačević dodajući da problem nije samo u kriterijima takvih natječaja već i u činjenici da je nadležno ministarstvo odlučilo smanjiti investicijske potpore.

O situaciji u sektoru, čija je vrijednost proizvodnje lani iznosila 2,8 milijardi eura te je smanjena 12,5 posto u odnosu na 2022., možda najbolje govori i situaciji u industriji šećera. Miroslav Kuskunović, moderator panela, iskusni poljoprivredni novinar, a danas poduzetnik, napomenuo je da smo šećernu repu nekada uzgajali na 35 tisuća hektara. Taj uzgoj danas se sveo na svega 8 tisuća hektara. Također, nekada smo imali tri šećerane, a sada imamo samo jednu.

Slična je situacija i u proizvodnji mlijeka. Marjan Vučak, predsjednik Uprave Meggle Hrvatska i regije jugoistočne Europe, tvrtke koja je proizvodnju mlijeka i mliječnih proizvoda u Osijeku odlučila ugasiti 2020., kaže da imamo strašne padove u proizvodnji mlijeka. “Od 800 milijuna kila mlijeka proizvodnje prije deset godina pali smo na svega 300 ili 400 milijuna kila mlijeka. Nekada se proizvodnjom mlijeka bavilo 20 tisuća proizvođača, a sada ih je tek između 3500 do 4000”, kaže Vučak dodajući da su Meggle na gašenje proizvodnje natjerali tržišni uvjeti. Ipak, veseli ga nedavno doneseni program mljekarstva. “Drago mi je vidjeti da postoji želja za revitalizacijom poljoprivredne proizvodnje”, kaže dodajući da Meggle, koje ima proizvodnju u Srbiji i BiH, u ovom trenutku ne razmišlja o njezinom ponovnom pokretanju u Hrvatskoj. Njemački proizvođač mlijeka, mliječnih, ali i pekarskih proizvoda, u Hrvatskoj od 2021. posluje kroz novi poslovni model, rekao je Vučko. Tvrtka se, naime, bavi uvozom i distribucijom Meggle proizvoda na hrvatsko i slovensko tržište.

A što kažu veliki proizvođači – kakvi su uvjeti poslovanja u Hrvatskoj? Ivan Pandurević, predsjednik Uprave Agro Invest grupe, tvrtke koja u svom portfelju ima 11 tvrtki koje posluju u poljoprivredno prehrambenom sektoru, od ratarstva, stočarstva, voćarstva do ribarstva, kaže da im je najvažnija pravna sigurnost. Pita se i zašto se potpore ne bi davale po prinosima, odnosno proizvodnji, a ne po hektaru kakva je trenutno praksa, upozoravajući da se ne radi o hrvatskom, već o europskom problemu. Kaže i da mu je drago da su određene nelogičnosti u sektoru prepoznate kroz Zakon o poljoprivredi. Predsjednik Uprave tvrtke u čijem vlasništvu posluju PP Orahovica, PPK Valpovo…, kaže da je sve veća konkurencija na tržištu u pridobivanju kooperanata i zadržavanju kooperanata. Zadržati produktivnost, uz vremenske nepogode kakvima svjedočimo posljednjih godina, vrlo je teško, no oni kontinuirano ulažu u novu tehnologiju, rade analize zemljišta…, kako bi je zadržali i povećali. “Veći sustavi imaju dostupniju tehnologiju i znanje, no mali mogu biti brži i agilniji”, poručuje poduzetnik koji ne voli podjele na velike i male poljoprivrednike. Radije bi, poručuje da se govori o uspješnima i neuspješnima.

A koji će to biti sektori u kojima Hrvatska ima priliku za renesansu, pitao je moderator paneliste. Zanimljivo, većina ih je lakše nabrajala probleme nego potencijale. U svakom slučaju, oni leže u onome što smo odlučili zapostaviti – voćarstvu, povrtlarstvu, stočarstvu. Također, osim u primarnu proizvodnju moramo se više fokusirati na preradu te prestati jeftino izvoziti sirovinu da bi potom uvozili skupe gotove proizvode.

Karalić, obnašatelj dužnosti ravnatelja HAPIH-a, kaže da priliku za renesansu vidi u proizvodnji mesa, mlijeka, povrća i voća. Ističe i da postoji čitav niz alata kako renesansu možemo postići.

“Moramo ulagati u navodnjavanje. Usto, moramo poraditi na regionalizaciji poljoprivrednog zemljišta i općenito poljoprivredne proizvodnje, na komasaciji, odnosno okrupnjivanju, ali i agroekološkim mjerama te investirati u preradu, što će biti ključno”, nabraja Karalić.

Novaca za to će biti, no treba ga pametno usmjeriti. Primjerice, kaže Karalić, od 3,8 milijarde eura iz strateškog plana 1,9 milijarde namijenjeno je izravnim plaćanjima, a 1,8 milijarde za ruralni razvoj. “Moramo provesti promjenu od izvoza jeftinih sirovina prema proizvodnji. No da bi to mogli moramo investirati u proizvodnju, preradu, skladišno-distributivne centre te u znanje.

Kovačević iz HGK-a pritom upozorava i da hitno moramo mijenjati Zakon o poljoprivrednom zemljištu koji ne uzima u obzir činjenicu da su određene kompanije godinama ulagale u zemljišta, a da bi im danas olako tu zemlju uzimali lokalni šerifi kojima je dana nadležnost raspisivanja natječaja za zakup poljoprivrednog zemljišta. “Nesavjesni načelnici i gradonačelnici komadaju zemlju kako bi zadovoljili političke i osobne apetite te istovremeno uništavaju poljoprivrednu proizvodnju”, upozorava Kovačević.

Izmjena ovoga zakona u najavi je, no ostaje činjenica da se taj zakon mijenjao već mnogo puta i da do dana današnjeg nije uspio riješiti problem dodjele i pravednog korištenja državne poljoprivredne zemlje.

Zbog svega navedenoga imamo ogroman deficit u trgovinskoj razmjeni, a taj deficit koji je u 10 godina dosegnuo 10 milijardi eura, možda najbolje oslikava situaciju proizvodnje hrane u Hrvatskoj, kaže Kovačević. Ističe da je vanjsko-trgovinski deficit u razmjeni poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda lani bio rekordan i iznosio 1,9 milijarde eura, što je bilo 35 postotno povećanje u odnosu na 2022. Trendovi nam niti ove godine ne idu na ruku. “U prvih šest mjeseci ove godine izvoz je smanjen 4 posto, a uvoz je povećan osam posto”, ističe Kovačević. Dok je takva situacija, upozorava, ne možemo računati na nižu cijenu prehrambenih proizvoda.

“Od 2020. potrošačke cijene rasle su 37 posto. Istovremeno, proizvođačke cijene u poljoprivredni rasle su 34 posto. Proizvođačke cijene u prehrambenoj industriji rasle su 24 posto, a uvozne cijene su rasle 42 posto. To je odgovor na sva pitanja. Imamo uvezenu inflaciju, veliku uvoznu ovisnost, ne proizvodimo dovoljno pa ne možemo amortizirati cjenovne udare iz inozemstva”, ističe Kovačević. Tako će biti sve dok ne ispravimo sve navedene probleme. A njih nije malo.