Odnos cijena i dohodaka u Hrvatskoj trenutačno je u skladu s relativnim odnosima tih varijabli u eurozoni, pa i to što je prosječni dohodak u Hrvatskoj relativno nizak nije zapreka uspješnom prelasku na euro. Jedan je to od naglasaka analize koju je ovih dana povodom ulaska Hrvatske (i Bugarske) u europski tečajni mehanizam (ERM II) objavila Europska središnja banka. Kako bi se u razdoblju do konačnog uvođenja eura očuvala gospodarska i financijska stabilnost, ali i postigao što viši stupanj ekonomske konvergencije, u ECB-u podsjećaju kako se Hrvatska obvezala i na dodatne reformske mjere.

One bi, kažu, trebale ublažiti rizike na putu do preuzimanja eura, a s obzirom na iskustva s prekomjernim neravnotežama iz financijske krize, poželjno je da njihov fokus ponajprije bude na kvaliteti institucija i dobrom upravljanju.

U analizi se podcrtava da je kod reformi koje se provode unutar mehanizma ERM II važan cilj da se stvaraju preduvjeti za efikasniju alokaciju kapitala u produktivne tvrtke umjesto u takozvane rentne sektore.

Akcijski plan

Hrvatska je za razdoblje sudjelovanja u ERM II predvidjela akcijski plan u kojem su objedinjene dodatne reformske mjere u četiri područja: poslovno okruženje, upravljanje u javnom sektoru, pravosuđe te jačanje okvira za sprečavanje pranja novca.

U sklopu tog plana obećana su, primjerice, daljnja smanjenja neporeznih i parafiskalnih nameta gospodarstvu, unaprjeđenje stečajnog zakonodavstva te iskoraci u provedbi preporuka vezanih uz korporativno upravljanje u poduzećima u državnom vlasništvu.

Uz pojedine mjere iz tog paketa zadani su i rokovi, kao što je, uostalom, bio slučaj i s lanjskim akcijskim planom koji je pratio aplikaciju za ulazak u ERM II. Taj je, podsjetimo, sadržavao šest reformskih područja s ukupno 19 mjera i odrađen je u roku (u svibnju ove godine).

Koliki je stvarni napredak postignuti tim setom mjera, teško je reći, ali nema sumnje da Hrvatska pred sobom i dalje ima mnogo posla na otklanjanju slabosti u području javne uprave, zakonodavnog okvira, sporosti pravosuđa i ukupne kvalitete institucija.

Jednako tako, teško je reći koliko će dodatne mjere koje se Vlada obvezala provesti u iduće dvije godine pridonijeti rješavanju neravnoteža i ranjivosti te podizanju konkurentnosti nacionalnog gospodarstva.

Forma nauštrb sadržaja

Za to obično nije dovoljno samo promijeniti određene zakone ili druge akte, a kod nas je (pre)često naglasak bio na ispunjenju forme, a manje na sadržaju i istinskoj političkoj volji za strukturnim promjenama.

To svakako umanjuje domete reformskih mjera, premda će ekonomisti priznati kako su se mnogi pozitivni pomaci dogodili upravo pod pritiskom izvana.

Za domaće gospodarstvenike takav pomak svakako bi trebale biti 33 mjere za smanjenje neporeznih i parafiskalnih davanja koje je Vlada obećala donijeti do rujna iduće godine, a čiji efekt je procijenjen na 686 milijuna kuna rasterećenja. Uz ukidanja ili umanjenja pojedinih upravnih pristojba, približno polovica mjera odnosi se na snižavanje naknada za stručne ispite.

Nešto duži rok, do ožujka 2022. godine, Vlada si je dala za reformske zahvate u području korporativnog upravljanja u poduzećima u državnom vlasništvu, kao i za one u pravosuđu te stečajnoj regulativi koja bi trebala omogućiti efikasniji i brži izlaz poduzetnika s tržišta.