Iako se Dubrovnik godinama promovirao kao hotelska i visokokvalitetna turistička destinacija u kojoj posluje čak polovica hrvatskih hotela s pet zvjezdica, Grad Dubrovnik i turistička zajednica u zadnje dvije godine krenuli su žešću kampanju ekspanzije i promocije privatnog smještaja. To vodi u rušenje kvalitete čitave destinacije i nije u skladu sa strateškim dokumentima, upozoravaju turistički stručnjaci te hotelijeri i tvrde kako će pogrešna politika napraviti nepopravljivu štetu cijeloj dubrovačkoj regiji. Napominju ipak da i u privatnom smještaju postoje iznimke, kapaciteti koji kvalitetom nadmašuju i hotelske sobe s pet zvjezdica, no u službenim statistikama ta se kvaliteta ne vidi jer Hrvatska na globalnoj razini nije napravila potrebnu klasifikaciju privatnog smještaja.

Jača promocija dubrovačkog privatnog smještaja krenula je u 2012. godini pod egidom podizanja kvalitete postojećih kapaciteta, no gotovo dvije godine kasnije ispostavilo se da je broj apartmana i soba u Dubrovniku porastao, a najveće pohvale idu baš privatnim iznajmljivačima. Tako se gradonačelnik Andro Vlahušić u srpnju pohvalio da “dubrovačke obitelji postaju jedna od glavnih nositelja turističke smještajne ponude”, a njegov pročelnik gradskog ureda za poduzetništvo, Milan Perić u medijima je izjavio da treba “razbiti predodžbu o Dubrovniku kao elitnoj destinaciji i učiniti ga prihvatljivim za svačiji džep”. “Prije četiri godine privatni smještaj nije imao značajniju ulogu u ukupnoj smještajnoj ponudi Dubrovnika, no u proteklom razdoblju načinjen je značajan iskorak koji je rezultirao današnjim ostvarenjima”, kazao je Vlahušić.

Tom je prilikom prikazana i detaljna struktura kapaciteta privatnog smještaja u Dubrovniku, koja je pokazala da je u zadnjih pet godina broj kreveta u privatnom smještaju porastao za 4000 (14 posto), a samo u prvih šest mjeseci ove godine u Dubrovniku je registrirano novih 1200 postelja u privatnom smještaju.

Odlični rezultati

Ukupan kapacitet privatnog smještaja u gradu Dubrovniku je oko 12 tisuća kreveta, a čak 72 posto kategorizirano je na tri zvjezdice. Također, privatni smještaj čini čak 38 posto smještajnih kapaciteta Dubrovnika, dok na hotelski smještaj otpada tek jedan posto više.

Prema podacima koje smo dobili od Turističke zajednice Grada Dubrovnika, od početka godine do 22. kolovoza u privatnom smještaju u Dubrovniku ostvareno je gotovo stotinu tisuća dolazaka, što je 47 posto više nego lani u istom razdoblju, te oko 416 tisuća noćenja, ili 35 posto više nego 2012. Lani su im pak noćenja porasla za 56,8 posto u odnosu na 2011. Kako bi popunjenost još više rasla, TZ Dubrovnika ove godine je uložila i u Facebook aplikaciju za privatne iznajmljivače, čiji je cilj pružiti priliku onima koji nemaju novca  ni znanja za vlastitu promociju na društvenim mrežama.

Pave Župan Rusković, bivša ministrica turizma koja je neko vrijeme bila dio Vlahušićevog tima za destinacijski menadžment, zgrožena je Vlahušićevom politikom i tvrdi da će to Dubrovnik vratiti u još gori masovni turizam od onog koji je vladao prije Domovinskog rata. “Pitam se zbog čega su svi ti investitori ulagali milijarde u skupe hotele u destinaciji koja se godinama profilirala kao destinacija visoke kvalitete, a oni sad to ruše apartmanima i sobama s tri zvjezdice. Ne vidim niti jedan razlog za takvu politiku, osim prikupljanja glasova privatnih iznajmljivača”, kaže Župan Rusković. 

Hotelijeri, koji godišnje u budžet TZ-a uplaćuju oko tri milijuna kuna od boravišne pristojbe, još uvijek se nisu glasno pobunili, iako su neslužbeno ogorčeni. Naši sugovornici pojašnjavaju da rast temeljen na obiteljskom smještaju negativno utječe na trajanje sezone, kao i na ukupan turistički prihod.  Da se glavni fokus u promociji dubrovačkog turizma ne smije staviti na privatni smještaj smatra i Branko Bogunović iz konzultantske kuće Horwath

Zagreb, koja je ove godine u suradnji sa Zavodom za prostorno uređenje Županije izradila Turističku strategiju Dubrovačko neretvanske županije. Među ciljevima strategije navodi se da bi dubrovački turizam do 2020. godine trebao imati milijun dolazaka godišnje, sa sadašnjih 700 tisuća, povećanje dva milijuna noćenja na četiri, a potrošnja bi bila milijardu eura, ili oko 50 posto više nego sad.

Kvaliteta smještaja

“U Strategiji je naglasak bio na izgradnji hotela visoke kategorije, prvenstveno na poznatim brownfield lokacijama, prije svega u Kuparima te Župi Dubrovačkoj. Kad je u pitanju privatni smještaj, njemu nismo dali poseban značaj i tretirali smo ga kao nasljeđenu činjenicu na koju se baš ne može utjecati”, kaže Bogunović.

Analitičar doduše ističe da u Hrvatskoj, a posebno u dubrovačkoj regiji, postoji vrlo raznolika ponuda privatnog smještaja, uključujući i privatne kuće i vile s bazenima u kojima noćenje stoji i po par tisuća eura.

“Ti kapaciteti isto tako ulaze u kategoriju privatnog smještaja. Oko Dubrovnika, u Župi, Korčuli, Orebiću ima soba u privatnom smještaju koje su kvalitetnije od bilo koje hotelske sobe u Dubrovniku”, pojašnjava Bogunović.  Bogunović se čudi porastu broja kapaciteta kojim se hvale u Dubrovniku, jer smatra da obiteljski smještaj u Dubrovniku nema mjesta za povećanje broja kapaciteta.

 “Oni eventualno mogu povećati popunjenost, što se očito po službenoj statistici sad događa. Pritom taj rast ne može ugroziti rast hotela. Dakle privatan smještaj u Dubrovniku je periferna priča”, kaže Bogunović.