Vjerovnici 3. maja pozitivno su reagirali na prijedlog koji su im prezentirali direktor Edi Kučan i pomoćnik ministra gospodarstva Zvonimir Novak, a koji polazi od toga da im s deblokadom računa odmah bude isplaćeno 15 posto glavnice potraživanja, dok će za preostali iznos pričekati završetak dvogodišnjeg razdoblja u kojemu će Vlada osigurati proizvodnju u brodogradilištu.
"Bolje 15 posto sada nego 0 posto koliko bismo dobili u stečaju", kažu predstavnici vjerovnika koji izjave da prihvaćaju takav model trebaju potpisati do 1. rujna. Njihovom potpisivanju prethodit će sjednica Vlade, za tjedan dana, na kojoj će se naći dvije odluke – jedna o osiguranju deblokade računa 3. maja i druga o financiranju ponovnog pokretanja proizvodnje.
Bez obzira na to što će odluka Vlade biti donesena prije nego svi potpisi vjerovnika budu na stolu, kako se doznaje, ona neće biti tek načelnog stava da se država uključuje u taj postupak, nego će imati i definirane financijske okvire kojima će proračun biti uključen u taj postupak. One se još uvijek razrađuju i usuglašavaju, no zasad se prema dostupnim informacijama one kreću na razini od 20 milijuna eura. Tim novcem osigurat će se isplata obećanih 15 posto duga vjerovnicima, a izuzetak će biti radnici, kojima će oko 34 milijuna kuna dugovanja za plaće biti u cijelosti isplaćeno, uključujući i poreze i doprinose.
Za svaki brod poseban račun
U ovoj fazi još neće biti usvajana odluka o jamstvima za financiranje dovršetka brodova, jer se s potencijalnim kupcima još uvijek vode razgovori, pa će ovisno o njihovom ishodu uprava i zatražiti pomoć izdavanjem jamstava za avanse i kredite. Prema ranijim procjenama, radilo se o 100 do 130 milijuna eura, a taj iznos varira zbog utvrđivanja cijene koja ovisi o rokovima izgradnje i načinu financiranja, budući da je nekima od kupaca brodova prihvatljivo je da se više uključe u financiranju tijekom gradnje.
No, kako se čuje, plan za 3. maj predviđa projektno financiranje, tako da će se za svaki od brodova posebno izdavati jamstva, a sav posao odvijat će se preko Hrvatske brodogradnje Jadranbrod, koja će "kapati" novac po fazama gradnje i nadzirati trošenje, te za razliku od ovlasti iz prethodnih postupaka restrukturiranja, imat će mehanizam da zaustavi isplatu novca ne bude li namjenski trošen. Konkretniji iznosi za jamstva, dakle, utvrđivat će se u hodu, ovisno o postizanju dogovora s kupcima, no izgledno je da bi se najprije krenulo s gradnjom broda za prijevoz rasutog tereta kanadskog naručitelja Algome.
85 posto
potraživanja rješavat će budući vlasnik
Za svaki od brodova plan je otvoriti poseban račun čime će se osigurati bolju kontrolu i maksimalno smanjiti rizike. Takav model, kažu upućeni, država je primjenjivala početkom 90-tih i pamti ga se kao dobro rješenje, a i prihvatljivo je za Europsku komisiju. No, za 3. maj tek predstoji bitka, ne samo za nastavak rada na brodovima, nego i za budućeg vlasnika. Vjerovnici koji će se sada odreći 85 posto svojih potraživanja čekat će najvjerojatnije njihov dolazak za razgovore o naplati. Nije isključeno i da se u hodu pristupi i predstečajnoj nagodbi.
Ljubenko
Primarno je odvagnuti ima li opravdanosti završetak brodova, ja mislim da ima.
Ključno za daljnje razgovore u svakom slučaju je povjerenje, koje je prema riječima uključenih u ovaj postupak, već na visokoj razini, posebno nakon što je Vlada donijela odluku da će sudjelovati u deblokadi i osiguranju financiranja dovršetka započetih gradnji. Prema dostupnim informacijama, izgledno je da će u ovaj postupak biti uključene gradnja tri broda, ne više iako to direktor Kučan često ističe, no sigurno je da će 3. maj u hodu ugovarati manje poslove, koji će biti i potrebni da se zaposle svi kapaciteti. Ni u Ministarstvu gospodarstva nisu skloni velikim apetitima, već dobro odrađenom poslu i u rokovima, jer će o tome ovisiti i hoće li na 3. maj "zagristi" neki strateški partner, kojeg će se tražiti u hodu.
Deblokirati do 26. rujna
Pravni savjetnik 3. maja i zastupnik jednog od vjerovnika, odvjetnik Mićo Ljubenko kaže da je primarno u ovom trenutku odvagnuti ima li ekonomske opravdanosti završetak brodova, u što je siguran da ima i da će nakon podvlačenja crte računica za državu biti pozitivna.
Nakon toga, dodaje, otvorit će se situacija za nastavak rada s novim strateškim partnerom ili za provođenje uređenog stečajnog postupka, koji je, smatra on, provediv. Nakon prve vladine odluke treba uslijediti deblokada, koja je preduvjet za sve daljnje opcije. Skidanje blokada treba provesti do 26. rujna, kad je novo stečajno ročište.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.S tankerom Santiago situacija je još gora. Taj brod je porinut još 2016 (!) te je nakon toga otegljen u Uljanik na završno opremanje (jer 3. maj već tada više nije imao resursa za takve poslove). U Uljaniku na brodu nije napravljeno ništa, te je danas Santiago skoro pa olupina. Ugovor formalno i dalje vrijedi, ali čak i ako brod bude završen, teško je uopće i pretpostaviti koliki će biti penali za isporuku koja kasni već skoro tri godine.
Za ovaj slučaj se priča da je brodovlasniku jeftinije ne preuzeti brod i ostaviti ga da sakuplja kamate s niskim potencijalom naplate nego li da uopće radi i zarađuje.
Članak bi mogao biti napisan puno detaljnije jer ovo je skoro pa obično ponavljanje Vladinih spinova, bez ikakvih konkretnih podataka (što političarima naravno odgovara jer je tako lakše zamutiti vodu i izbjeći odgovornost za još jedno uzaludno trošenje novaca poreznih obveznika).
3. maj dakle trenutno ima tri broda u fazi izgradnje: norveški Siem Ashanti, Algomin Endurance i tanker Santiago koji je još u Uljaniku. Za prva dva broda su naručitelji još prošle godine raskinuli ugovore, brodovi su porinuti ali nisu opremljeni, godinama stoje usidreni u opremnom bazenu, bez ikakvog održavanja i vrlo je upitno u kakvom su stanju.
S tankerom Santiago situacija je još gora. Taj brod je porinut još 2016 (!) te je nakon toga otegljen u Uljanik na završno opremanje (jer 3. maj već tada više nije imao resursa za takve poslove). U Uljaniku na brodu nije napravljeno ništa, te je danas Santiago skoro pa olupina. Ugovor formalno i dalje vrijedi, ali čak i ako brod bude završen, teško je uopće i pretpostaviti koliki će biti penali za isporuku koja kasni već skoro tri godine.
Ukratko, ponovno pokretanje proizvodnje u 3. maju je u ovakvim okolnostima nemoguća misija. 3. maj još prije tri godine nije bio u stanju dovršiti te brodove, a u međuvremenu je otišlo još najmanje 50% kvalificirane radne snage. Čak i ako ta tri broda nekim čudom budu dovršena, za dva je ugovor i službeno raskinut, dakle postavlja se pitanje kome ih uopće prodati i po kojoj cijeni. Sve skupa, još jedan neviđeni apsurd koji će porezni obveznici skupo platiti – gotovo sigurno bi bilo brže i jeftinije sva tri broda prodati za staro željezo i naručiti tri ista u kineskim brodogradilištima.
Toliko o tome kako 3.maj neće porezne obveznike koštati ni kune … neće, ne …. kune … ali će zato euriće … ravno dvajs miljuna … bagra obična …. podržavam svakoga tko je u mogućnosti muljati i ne plaćati porez ….
“Vlada” daje, haha.
Treba dici porez na gazirana pica – radi zdravlja, naravno. 😀
Uključite se u raspravu