Malo je godina, poput 2020., koja će u kolektivnoj svijesti planete ostati zapamćena kao ona kada se filmski scenarij pandemije pretvorio u stvarnost. Maske na licu, dezinficijensi u džepovima i ‘lockdowni’ postali su nam svakodnevica, jednako kao i vijesti o gubitku radnih mjesta, gašenju tvrtki, padu BDP-a… Na izmaku godine Hrvatska, poput ostatka Europe, pokušava ne potonuti pod jesenskim valom koji je zdravstveni sustav doveo na rub ponora, stigla je vijest da je napravljeno učinkovito cjepivo.

Umijeće oklijevanja

Spas za tisuće života i svjetlo na kraju tunela za posrnule ekonomije je na dohvat ruke, no upozoravaju znanstvenici, predaleko da bi se život u 2021. vratio u normalu. Što to znači za Hrvatsku, za gospodarske prognoze i Vladu koja u trenutku pisanja ovog teksta brani budžet za 2021. pred Saborom, na svu silu izbjegavajući veće zaoštravanje mjera i novi ‘lockdown’?

Za zdravstvenu struku stvari izgledaju poprilici ovako: u Hrvatskoj je od početka pandemije registrirano više od 100.000 oboljelih od Covida 19, a preminulo je 1304 ljudi (na 21. studenog 2020.). Dnevne brojke novooboljelih kreću se iznad 3000 s tim da je samo u zadnja dva tjedna umrlo više od 500 ljudi što je gotovo polovica svih smrti od početka epidemije. Virus se toliko brzo počeo širiti da su epidemiolozi odustali od lociranja kontakata, a svaki treći uzorak testira se pozitivan na Covid 19 (sve preko 5% je znak za uzbunu). Alarmirani rekordnim hospitalizacijama zbog kojih preusmjeravanja pacijenata u šatore i sportske dvorane više nije ‘plan B’, liječnici su početkom studenog zatražili od Vlade bitno pooštravanje mjera, bez uspjeha.

Stvar je perspektive, kao i uvijek. Politika žonglira između ekonomije i zdravlja. Poučena proljetnim ‘lockdownom’, 15 postotnim padom BDP-a u drugom kvartalu i presušenim prihodima u državnu blagajnu, Vlada Andreja Plenkovića oklijeva s restrikcijama. Dilema gospodarstvo vs. zdravlje u stvarnosti je trilema jer miksu treba dodati (ne)zdravu dozu politikantstva. Ono se provlači gotovo od prvih dana pandemije u Hrvatskoj; od datuma izbora, iznimaka za procesiju na Hvaru, Sinjsku alku, zatvaranja očiju na rođendane navijačkih skupina (?!), do posljednje u nizu vukovarske Kolone sjećanja koja je okupila 10-ak tisuća ljudi (od koji su mnogi bili bez maski i bez međusobne distance) 20 puta više nego, od Nacionalnog stožera, naivno procijenjenih 500-tinjak. Rezultat: Hrvatska je zemlja s gotovo najliberalnijim mjerama u Europi iako se bolest otela kontroli, maske se nose djelomično, mjere poštuju polovično.

Korona kriza proračun je dosad stajala (prognoze iz rujna) 11 milijardi kuna, a dodaju li se tome otpisi poreza brojka raste na strmoglavih 21 milijardu. Na mjere pomoći poduzetnicima koji zbog pada prihoda nastoje održati zaposlenost i glavu iznad vode ove godine bit će izdvojena 8,1 milijarda kuna. Proračun za iduću godinu, prognoza o 8-postotnom padu BDP-a u 2020. potom rast od 5 posto u 2021. temelje se na ključnom uvjetu – ‘lockdown’ nije opcija. Premda se može kalkulirati da je do kraja godine ostalo nešto više od mjesec dana i da šteta od (parcijalnog) zatvaranja ne bi imala razorni utjecaj na zadnje tromjesečje šok manjka prihoda prelio bi se na siječanj. A tada bi planirani rast, prihodi i sveukupna slika javnih financija pala u vodu. Ove godine manjak proračuna dosegnut će 8 posto, a javni dug 87 posto BDP-a, no to bi trebao biti jednokratni efekt pandemije. Za 2021. plan je manjak svesti na 2,9 posto, a dug na 85 posto što je brže od godišnjeg umanjenja za dvadesetinu razlike omjera duga i BDP-a koje traže maastriški kriteriji. Držanjem deficita ispod tri posto Hrvatska je jasno signalizirala da čvrsto ostaje na putu uvođenja eura.

“Moje procjene su da će država kao primarni prioritet održavati postojeći deficit ispod tri posto što nas ostavlja u ‘fast tracku’ za euro. To je izuzetno bitno da bismo uspjeli osigurati stabilnost i nisku cijenu kapitala u dugom roku”, odgovara analitičar Ekonomskog instituta Željko Lovrinčević na pitanje kako vidi makroekonomsku sliku u idućoj godini. “Taj pristup imat će puno svojih “žrtava” u smislu ograničavanja resursa i izbjegavanja tvrdog ‘lockdowna’ pod svaku cijenu”, napominje Lovrinčević.

Europsko ‘sidro’

U eroziji ekonomije, eksploziji javnog duga i neizvjesnosti koja se provlači kroz sve pore društva, euro ostaje svojevrsna slamka spasa. Susjedna Italija je zahvaljujući kišobranu eura izbjegla bankrot, a i drugima s pogoršanim financijama je glava ostala iznad vode.

Zbog perspektive ulaska u Europski tečajni mehanizam u srpnju Hrvatska je dogovorila valutni ‘swap’ s Europskom središnjom bankom čime je zaustavljeno opasno ljuljanje financijskog sustava u prvom valu koronavirusa. Uvođenje eura traži reforme, konvergenciju, ulazak u bankovnu uniju i kontrolu javnih rashoda što je nedavno honorirao i Moody’s podigavši rejting s ‘Ba2’ u ‘Ba1’ (to je jedina agencija od velike trojke koja još drži neinvesticijsku razinu, iako sad najvišu).

Problem je na frontu EU proračuna budući da se onaj domaći na njega snažno oslanja. Izgledno kašnjenje novca zbog sukoba Mađarske i Poljske s Bruxellesom oko uvjetovanja isplata poštivanjem vladavine prava, sužava manevarski prostor Vlade. Čak da se blokada povoljno razriješi, glavnina isplata predviđena je za drugu polovicu iduće godine dok je za borbu protiv koronakrize i oporavak novac potreban sada.

S olakšanjem je stoga dočekano 510 milijuna eura iz instrumenta SURE, za privremenu potporu ublažavanju rizika od nezaposlenosti zbog Covida 19, koji je Komisija predložila još u travnju. Radi se o polovini od ukupno odobrenih 1,02 milijarde eura Hrvatskoj. U takvim okolnostima u Europi Lovrinčević smatra realnim očekivati proširenje stimulacijskih mjera ECB-a u prosincu, a i izgledno je i da HNB u arsenalu ima još municije bude li potrebno.

“Trenutni trendovi su takvi da uravnotežene mjere koje će spriječiti ‘proboj’ kapaciteta zdravstvenog sustava mogu zahtijevati dodatna pooštravanja i ako me pitate ima li fiskalnog kapaciteta za kompenzacije u tom slučaju, odgovor glasi da, još ima”, kaže ekonomist Velimir Šonje iz Arhivanalitike.

“Povukli smo tek oko pola sredstava iz SURE kreditnog programa EU za tržište rada i možemo financirati kratkotrajno zaoštravanje mjera, ako će to voditi izbjegavanju crnog scenarija. Jasno je, međutim, da vrlo radikalna rješenja koja bi trajala imaju svoj psihološki, socijalni i gospodarski trošak, o kojem također treba voditi računa”, kaže Šonje. Dodaje da ne može znati što će se događati do kraja godine jer ne može procijeniti kapacitete zdravstvenog sustava. “To – sposobnost zdravstva da liječi – je ključna veličina koja utječe na odluke”, ističe.

Loša vijest

Dok god tekuće rashode održava pod kontrolom, Hrvatskoj će se tolerirati privremeni skok javnog duga i ima realne šanse za ulazak u eurozonu. Operativni plan zamjene nacionalne valute je napravljen i cilja siječanj 2023. ili 2024.

Poučena europskim iskustvima Plenkovićeva Vlada sve je karte uložila na euro dok cjepivo ne postane široko dostupno. Loša vijest je da su u pitanju mjeseci koje treba preživjeti. U međuvremenu je na potezu koronavirus.