Dok se i u proračunu za 2020. Vlada hvali brojkama i najavljuje nastavak pada javnog duga i višak u državnoj blagajni, ispod radara ostaje joj upozorenje Europske komisije o pogoršanju strukturnog deficita. U jesenskim prognozama, u kojima je snizila prognozu rasta BDP-a na 2,9% ove godine, Komisija je upozorila da Hrvatska produbljuje strukturni manjak s 0,3 % BDP-a prošle godine na 0,8% u ovoj te očekuje da će dosegnuti 1% u 2020. Strukturni (ili ciklički prilagođeni) proračunski saldo bolja je slika “zdravlja” javnih financija jer je korigiran za uzlete (prolaznih) prihoda povezanih s ciklusom. Budući da u HNB-u procjenjuju da bi se u slučaju recesije u eurozoni rast više nego prepolovio, a s njim pali i prihodi proračuna, postavlja pitanje je li pad javnog duga na 74 posto dovoljan i kakav je fiskalni kapacitet nastupi li recesija?

Rast brži od potencijala

“Komisija već neko vrijeme procjenjuje da hrvatsko gospodarstvo raste iznad dugoročnog potencijala (što znači da implicitno pretpostavlja usporavanje u dogledno vrijeme). To također znači da je njihova procjena deficita proračuna, tj. takozvanog strukturnog deficita, iznad vladinih procjena stvarnog očekivanog deficita”, kaže ekonomist Velimir Šonje dodajući da to “implicitno znači da je fiskalna prilagodba zaustavljena, odnosno da je više nema”.

“Otud se može zaključiti i da si Hrvatska nije stvorila dovoljan prostor za slobodniju fiskalnu politiku u slučaju krize. To se vidi i iz činjenice da je omjer javnog duga i BDP-a u Hrvatskoj i dalje veći nego u drugim zemljama Nove Europe”, napominje Šonje.

Problematične doznake

Dio problema je i metodologija izračuna potencijalnog rasta, kaže Željko Lovrinčević iz Ekonomskog instituta. Neto transferi iz inozemstva koje šalju “gastarbajteri” se u njega ne uključuju, ali oko 18 milijardi kuna doznaka (koliko se očekuje ove godine) itekako će imati efekta na realni rast. O produbljivanju jaza između strukturnog deficita i suficita kojim se hvali Vlada, Lovrinčević ističe da je riječ o još uvijek malim veličinama, no napominje da su to nisu kretanja u pogrešnom smjeru.

“To pokazuje da se strukturni saldo neće poboljšavati. Nema dvojbe da je proračun došao u točku uravnoteženja s kontinuiranom, iako sporijom, dinamikom pada javnog duga. Pitanje je jedino je li to dovoljno kad dođe recesija. Da bi euro bio uhvatljiv početkom 2024. Hrvatska će morati nastaviti istim smjerom, a to znači da se u iduće četiri godine sve mora poklopiti: izostanak šokova energenata i recesije izvana s prudentnom fiskalnom politikom u kojoj nema dizanja koeficijenata, većih izdataka za NATO, isplata po raznim arbitražama, novih Uljanika i sl.”, zaključuje.v