Obnovljivi izvori energije (OIE) su u svijetu postali ključni smjer razvoja energetike te više nema govora hoće li OIE biti nešto što će uspjeti ili ne, nego je to samo pitanje u kojem smjeru i kojim intenzitetom će se razvijati. Zeleni val koji smo vidjeli na izborima u Europskom parlamentu gdje su zelene stranke gotovo postale nova ljevica, potaknuo je mnoge vlade i stranke da zauzmu progresivnije stavove o OIE.

Posljednjih mjeseci vidjeli smo povećane ambicije u energiji vjetra u Francuskoj, Irskoj, Španjolskoj pa i drugim zemljama.  Iz udruge Obnovljivi izvori energije Hrvatske (OIEH)  pojašnjavaju da mnoge vlade upravo vjetar sada vide kao ključ za rješavanje rastućih energetskih potreba. 

"Štoviše, vjetar u Europi prestiže plin krajem ove godine po prvi puta u povijesti i postaje najveći izvor kapaciteta za proizvodnju električne energije. EIHP je u svojim podlogama za energetsku strategiju ustanovio da Hrvatska može imati 8000 do 9000 instaliranih MW vjetroenergije i isto toliko solara, što s ostalim OIE čini gotovo 20.000 MW. To je potencijal koji Hrvatska ima na raspolaganju, a mi smo do sada realizirali tek nešto manje od 700 MW. No upravo nas taj potencijal dovodi u poziciju da mnogi strani investitori žele ulagati u projekte vjetra i sunca koji uvijek čine najveći udio u energetskoj tranziciji", kaže Maja Pokrovac, direktorica Udruge OIEH. 

Nema alternative
Aljoša Pleić, direktor Acciona energije za Hrvatsku  je još izričitiji po pitanju obnovljivih izvora te ističe da nema alternative obnovljivim izvorima u Hrvatskoj, pogotovo projektima koji koriste sunce ili vjetar za proizvodnju električne energije.  "Čak je i optimističan scenarij u predloženoj energetskoj strategiji  Republike Hrvatske mlako napravljen i stvarnost će pokazati barem duplo veće brojke.  Doseći ćemo iste puno brže nego što strategija predviđa u 2030 ili 2050. Uz vjetar, Hrvatska će imati i procvat malih i velikih solarnih elektrana jer su nam prijeko potrebne.

Osim energije vjetra i sunca, Hrvatska ima potencijala za biomasu i bioplin, te u kontinentalnom dijelu velike potencijale iskorištavanja geotermalne vode, kako za baznu proizvodnju električne energije, tako i za toplinarstvo.  Prema mišljenju stranih stručnjaka, u prostoru panonske Hrvatske moglo bi se izgraditi geotermalnih elektrana kapaciteta 500 MW pa čak i do 1000 MW. Nakon puštanja u pogon prve hrvatske geotermalne elektrane u Velikoj Cigleni kod Bjelovara može se osjetiti povećanje interesa investitora i za taj oblik OIE", navodi Pleić. 

Pozitivne promjene
Ivan Šimić iz konzultantske tvrtke Energovizija smatra da kada se govori o razvoju OIE, nužno je revidirati iskaze potencijala OIE u Strategiji, mogućnosti njihovog slobodnog tržišnog korištenja te da se jasno u Strategiji naglasi krajnji cilj: povećanje domaće proizvodnje iz OIE.

"Hrvatska treba strateški definirati 80% proizvodnje električne energije iz OIE do 2030., a 100% do 2050. godine. Proizvodnja iz vjetroelektrana i solarnih elektrana povećava se za 6 TWh do 2030. i za dodatnih 12 TWh do 2050. i to je scenariji koji otvara perspektivu istinskoj energetskoj tranziciji. Imamo potencijal i investitore, očekujemo uklanjanje administrativnih barijera", kaže Šimić.

Aljoša Pleić pojašnjava da je vjetar već sada najdominantniji izvor električne energije u Europi i ima više instaliranih MW nego hidroelektrane i nuklearne elektrane.

"Samo prošle godine je u EU od svih novih pogona za proizvodnju električne energije čak 95% došlo iz OIE, a pola od toga je činio vjetar. Da podsjetim, razvoj energije vjetra krenuo je prije 20-ak godina u Hrvatskoj, no radi loših i nekonzistentnih politika još 2013. je taj razvoj zaustavljen. Srećom, neovisno o zakonodavstvu investitori su razvijali projekte i vjerovali kako će se i zakonodavstvo prilagoditi.  Tek od ove godine imamo promjene koje su se dogodile i koje se još događaju upravo zato da se nastavi razvoj projekata i krene u njihovu realizaciju. Zakon o OIE je to predvidio još 2015., no radi čestih promjena vlada nitko nije pokrenuo novi ciklus do sada, odnosno do ministra zaštite okoliša i energetike Tomislava Ćorića s kojim intenzivno surađujemo na pokretanju premijskoj modela i realizaciji više od pet milijardi kuna investicija u sljedeće dvije godine po tržišnim osnovama. To je zamah koji je potreban domaćoj industriji i cijelom lancu vrijednosti koji s jasnom dugoročnom politikom i energetskom strategijom može samo rasti. Na kraju krajeva, mislim da ne postoji svijest koliko je velika industrija vjetra u Europi. Više od 350.000 ljudi radi u sektoru, a ukupno OIE zapošljavaju 11 milijuna ljudi (2018.) tako da vjetar donosi i poslove. Brodogradnji, primjerice, koja vapi za novim poslovima", smatra Pleić. 

Maja Pokrovac upozorava da je potrebno u komunikaciji napraviti odmak od stereotipnih slika i modela funkcioniranja poslovanja u sektoru OIE. 

Uvozimo 50% električne energije
"Novi poslovni modeli kao što su proizvodnja na mjestu potrošnje, tržišno ugovaranje prodaje proizvodnje električne energije iz OIE prema premijskom modelu, poticanje gradnje energetskih poduzetničkih zona gdje će industrija sudjelovati u ciljanoj potrošnji električne i toplinske energije proizvedene iz OIE i VUK te tako otvoriti put prema direktnom ugovaranju kupoprodaje električne i toplinske energije između potrošača i proizvođača. Domaćoj energetski intenzivnoj industriji treba odmah zakonski omogućiti direktnu kupovinu EE proizvedene iz OIE od HROTE-a kao prijelazno rješenje za direktne korporativne PPA ugovore. Na svu energiju koju energetski intenzivna industrija kupuje od HROTE-a ne treba obračunavati naknadu za poticanje proizvodnje prema FIT sustavu. Na ovaj način se ne dira u sustav naknada već potiče industriju da troši OIE i sudjeluje u razvoju novih proizvodnih postrojenja na bazi premijskog modela.  Ovako uređen sustav može energetski intenzivnoj industriji koja bi sklapala dugoročne PPA ugovore s HROTE-om omogućiti i do 20% nižu cijenu nabave električne ugovore", kaže Pokrovac. 

Na primjedbu da se u Hrvatskoj, kako generalnoj tako i stručnoj javnosti sve više može čuti da je Hrvatska dosegnula svoj plafon po pitanju vjetroelektrana (barem po pitanju kvota za subvenciju cijene), sve troje stručnjaka s kojima smo razgovarali to negiraju. Tako se Pleić pita kako je onda moguće da uvozimo 50% i više električne energije ako smo dosegnuli maksimume u vjetru? 

"Subvencije ne postoje, postoji premijski model i natječaj koji se bazira na prodaji električne energije na tržištu, a premija na tržišnu cijenu osigurava održivost projekta jer kod nas klasično tržište električne energije ne postoji i uvjeti financiranja za Hrvatsku su nepovoljniji od ostatka EU. Ne postoji jeftiniji izvor električne energije od vjetra u Hrvatskoj, no to se nikako ne komunicira", rezolutan je Pleić. Šimić pak ističe da prema njihovim analizama potencijala vjetroenergije ima više od 15.000 MW samo na prostoru priobalja bez pučinskih elektrana.

"Neistražena količina vjetroenergije u unutrašnjosti je veća od 4000 MW. Razvoj projekata proizvodnje iz OIE u zadnje četiri godine doveo je do toga da trenutno imamo više od 600 MW projekata vjetroelektrana spremnih za gradnju. Zato treba odmah omogućiti otvaranje kvote i premijskog sustava za barem toliki iznos snage vjetroelektrana. Nakon što omogućimo gradnju svih započetih projekata, možemo pretpostaviti dinamiku povećanja integracije vjetroelektrana od oko 200 MW/god.", kaže Šimić.  Za kraj, svi su složni da se model investiranja u OIE i poticaji kakvi su postojali do sada, stvar prošlosti.

Tako Pleić kaže da je prošlo je vrijeme poticaja i da trebaju nove mjere kako bi se ponovo privukli investitori koji će se onda na tržišnim razinama boriti, odnosno sa što nižim cijenama električne energije.

"Ulazimo u premijski model i nema potrebe za novim opterećenjima građana ili industrije putem podizanja naknade za OIE. Za istu količinu sredstava, mi već u narednih pet godina možemo imati pet puta više vjetroelektrana. Pogledajte samo poskupljenja električne energije u zadnjih nekoliko kvartala, sve se to događa ne radi vjetra i OIE, već radi starih, neučinkovitih i skupih elektrana koje imamo, a koje ne mogu odgovoriti izazovima pa smo primorani uvoziti puno više nego što realno trebamo.  Čak i da ima dovoljno kiše za naše akumulacije, imamo situaciju gdje dvije najsnažnije hidroelektrane trenutno ne rade ni s 30% kapaciteta. Valja napomenuti kako je očito da postoji neznanje i nerazumijevanje oko premijskog modela. 

Natječajni model
Premijski model na kojemu se trenutačno radi mijenja feed-in sustav poticaja kroz koje su OIE i dalje snažno percipirani u javnom prostoru u negativnom kontekstu. Feed-in je imala cijela Europa, ne samo Hrvatska, a služio je kao prvi 'boost' novim tehnologijama.  No mana je bila što je taj sustav nudio fiksnu cijenu na određeni broj godina, trpio i loše i dobre projekte.

Sada dolazi natječajni model u kojem će država postaviti cijenu i ako je, primjerice, tržišna cijena električne energije niža, u tom međuprostoru vodit će se aukcije, odnosno svatko će nuditi svoju cijenu.  Onaj s najnižom dobiva ugovor na određeni broj godina. Ako je tržišna cijena veća, država i potrošači ionako nemaju nikakav trošak po tom pitanju", govori Aljoša Pleić, direktor Acciona energije za Hrvatsku.