Obnovljivi izvori energije(OIE) i zelena tranzicija su već duže vrijeme u fokusu europskog energetskog, ali i ukupnog gospodarskog razvoja. Energetska kriza prouzročena ratom u Ukrajini su čitavom procesu dali dodatno ubrzanje.

Kakva je trenutno situacija s OIE i zelenom tranzicijom u Hrvatskoj, da li je nova energetska strategija realna i dostižna te gdje imamo najvećih prednosti, govori Maja Pokrovac, direktorica udruženja Obnovljivi izvori energije Hrvatske.

Vjetar je doživio najveći rast u zadnjih 10-ak godina u hrvatskom miksu obnovljivih izvora energije. Jeste li zadovoljni postignutim?
S obzirom na vremena u kojima su se razvijali prvi projekti vjetroelektrana, kao i tadašnju javnu percepciju punu nepovjerenja prema obnovljivim izvorima energije kao novom i nepoznatom sektoru, u takvim se uvjetima energija vjetra razvila koliko je bilo moguće. No, uspoređujući s drugim zemljama, do sada smo ipak mogli imati više realiziranih projekata.

Druge države su prije shvatile važnost razvoja OIE za smanjenje uvoza energije i ostvarenje klimatskih ciljeva. Sukladno tome, svojim su javnim politikama uklanjale prepreke i poticale priključivanje što većeg broja projekata energije vjetra.

Oni koji su tako djelovali od početka razvoja OIE i nisu dovodili u pitanje njegove benefite, danas su u boljoj energetskoj i ekonomskoj poziciji. Kod nas se još radi na uklanjanju prepreka koje su neopravdano usporavale investicije i moramo u tome biti bolji.

Nedavno se moglo čuti da postoji iskaz interesa za gotovo 6000 MW novih potencijala OIE. Koliko je to realno i koliko vi očekujete da će se od toga ostvariti u energiji vjetra u razdoblju do 2030. koje predstavlja neko prolazno vrijeme nove hrvatske energetske strategije?
Danas imamo oko 1000 MW instaliranih kapaciteta vjetroelektrana, a prema Strategiji energetskog razvoja do 2030. je planirano 2000 MW. Vjerujem da je to realno postići, ali gledajući taj zacrtani cilj iz današnje perspektive, jasno je da on definiran u vrijeme konzervativnog odnosa prema OIE. Da se energetska strategija radi današnjim globalnim energetskim okolnostima sigurno bi imala veće ciljeve.

Koliko će projekata biti realizirano ovisi o provedbi svih zakonom donesenih izmjena u cilju ubrzavanja izdavanja dozvola, ali i o kapacitetu elektroenergetske infrastrukture koja zahtijeva ulaganja i izgradnju novih dalekovoda.

U Strategiji energetskog razvoja stoji da Hrvatska raspolaže dovoljnim potencijalom OIE kojim može zadovoljiti potrebe za električnom energijom. No, više od desetljeća o tim potencijalima se samo govori umjesto da ih se koristi i vrijeme je da Hrvatska snažnije krene u njihovo ostvarivanje.

Naš tehnički potencijal u energiji vjetra, navedeno je u Strategiji, iznosi 7000 – 9000 MW. Energiju vjetra sigurno možemo i moramo razvijati više nego do sada, pogotovo kad se usporedimo sa zemljama koje imaju slične potencijale. Italija, koja ima više izgrađenih kapaciteta od Hrvatske, planira do 2030. instalirati oko 1 GW godišnje.

Koliko je rat u Ukrajini i energetski nespremna Europska unija utjecao na neke planove OIE, posebno vjetra, u EU, a posljedično i u Hrvatskoj?
Rat u Ukrajini dodatno je potvrdio važnost vlastite proizvodnje energije i ostvarivanja energetske neovisnosti. Pokazuje nam da je energetska politika, danas više nego ikada sigurnosna politika. Razvoj OIE projekata je od strateške važnosti i moramo ih početi tako i tretirati jer većim udjelom domaće energije iz obnovljivih izvora smanjujemo potrebu za uvoznom i time povećavamo otpornost na oscilacije cijena energije na tržištu.

Uz to, OIE su jedini način ostvarenja klimatskih ciljeva. Povećanje udjela obnovljivih izvora u konačnoj bruto potrošnji, smanjivanje upotrebe fosilnih goriva i postavljanje uvjeta za opskrbu energijom u EU najznačajnije su mjere Zelenog plana koje sada svi žele ubrzano provesti.

Cijena tehnologije za sunčane elektrane je u zadnjih 10-ak godina pala gotovo za 10 puta. Kako je s tehnologijom vjetra i kako očekujete da će se kretati razvoj tehnologije vjetra i posljedično tarife cijena?
Tehnologija vjetra se kontinuirano razvija i omogućava veću snagu turbina što je smanjivalo cijenu po jediničnom MW i utjecalo na smanjenje LCOE. No, trend pada cijena je prekinula kriza uzrokovana pandemijom, a potom i ratom u Ukrajini. Kao rezultat poremećaja cijena na tržištu sirovina i materijala, danas imamo povećanje u apsolutnom iznosu troška za vjetroelektrane do čak 40%.

Ta nesigurnost i nepredvidivost u dobavi materijala trenutno je vrlo velika i znatno povećava rizik investicija što ih posljedično i znatno pokupljuje. Veliki je izazov u vrijeme ovakvih ekstremnih poremećaja cijena financirati razvoj i izgradnju vjetroelektrana.

Financijske institucije u tome imaju važnu ulogu i o svima uključenima u razvoj investicije ovisit će uspješnost njezine realizacije. U svakom slučaju, veći broj realiziranih projekata i instaliranih megavata osigurat će veću količinu proizvedene energije, a time i dovesti do smanjenja njezine cijene.

Možemo li uskoro očekivati da će vjetroelektrane biti isplative same po sebi, bez ikakvih poticaja?
U Hrvatskoj već imamo primjere vjetroelektrana bez poticaja, to su VE Senj, VE Korlat i VE Ljubač. Još jednu takvu trenutno gradi i privatni investitor. Takva je investicija danas moguća jer je cijena električne energije vrlo visoka i može pokriti uloženo.

Ipak, kod financiranja projekata VE važno je kakav kapacitet za rizik imaju financijske institucije, a one se daleko sigurnije osjećaju kad investitor ima s državom potpisan ugovor o zajamčenom otkupu proizvedene električne energije jer to znači da moći vratiti uložena sredstva.

Novi element koji se na našem tržištu tek pojavljuje je Corporate Power Purchase Agreement i također bi mogao imati važnu ulogu u realizaciji novih projekata. Riječ je o modelu ugovaranja izravne kupnje proizvedene električne energije koji proizvođaču donosi sigurnost zajamčenog otkupa, a kupcu manju volatilnost troška.

S obzirom na globalnu energetsku situaciju koja značajno utječe na rast cijena električne energije, stvara se ogroman pritisak na poslovanje kompanija kod kojih električna energija ima značajniji udio u strukturi ukupnih troškova i ugovaranje cPPA bi im omogućio bolje upravljanje tim troškom i smanjivanje njegove nepredvidivosti.

U EU su offshore farme vjetra dosta razvijene dok se u Hrvatskoj tek o tome sramežljivo priča – mislim da je Ina izašla s prvim konkretnim planovima za to na svojim plinskim platformama u Jadranu. Kakva je situacija tu, kakav je potencijal toga, barem tehnički?
Imamo potencijal za offshore, a Ina trenutno radi mjerenja na svojim platformama. Naše more, za razliku od sjevernih gdje je offshore prisutniji, ima veću dubinu i povoljnije je za plutajuće offshore VE. No, i one se moraju negdje priključiti, a prijenosni kapacitet je ograničen.

Zato treba razmisliti o tome da one budu u funkciji proizvodnje vodika koji se može distribuirati cjevovodom ili čak o elektroenergetskom povezivanju srednje i sjeverne Italije s jadranskom Hrvatskom. Tim bi se povezivanjem hrvatskoj strani omogućio prihvat offshore izvora za regulaciju mreže, talijanskoj strani dugoročno skladištenje višaka obnovljivih izvora u obliku vodika.

Ovakav bi projekt dobio mogućnost značajne integracije novih OIE u obje zemlje tehnički osposobljen da reagira na unutardnevna tržišta, kao i za korištenje postojeće infrastrukture na INA-nim platformama.

Koliko relativno brz razvoj tehnologije vodika mijenja neke planove za druge izvore i projekte OIE u EU i Hrvatskoj?
Prije svega, potvrđuje nužnost prelaska na OIE. Vodik je strateška odrednica Europe i razvijanjem projekata s tehnologijom vodika rast će potreba za dodatnim OIE projektima koji će proizvoditi električnu energiju koja je potrebna za proizvodnju vodika.

Očekuje se da će Europa tu proizvodnju u početku poticati, ako što je poticala sve nove tehnologije, jer je cijena električne energije trenutno previsoka da bi vodik bilo moguće financijski održivo proizvesti bez poticaja.

Vodik kao energent u korelaciji s OIE ima budućnost u Hrvatskoj i njegova proizvodnja može biti dio dodane vrijednosti OIE projekata. Sinergijski potencijal OIE projekata je zaista velik.

Početkom lipnja se održava velika međunarodna konferencija o energiji vjetra u Hrvatskoj. Što očekujete od nje i zašto je važna?
Konferenciju “Dani dobroga vjetra” koja će se održati 2. i 3. lipnja u Dubrovniku, tradicionalno organiziramo povodom Svjetskog dana vjetra koji se obilježava u tom mjesecu. To je jedini događaj koji okuplja industriju energije vjetra iz cijele regije, ali i Europe.

Dolaze predstavnici europskih institucija, ministarstava i nacionalnih institucija, akademske zajednice, proizvođača opreme, financijskog sektora, investitora, stručnjaka za zaštitu prirode, tvrtki iz regije. Prvi puta u Hrvatsku dolazi Giles Dickson, CEO WindEurope, koji okuplja 400 tvrtki iz 38 zemalja te je ključni partner Europskoj komisiji. Wind Europe je i partner konferencije koja se održava pod pokroviteljstvom Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

Kad smo počeli planirati konferenciju nismo ni slutili da će se dogoditi rat u Ukrajini i da će EU baš u energiji vjetra vidjeti spas za proizvodnju vlastite energije. EK danas donosi ključni dokument za pojednostavljivanje i ubrzavanje izdavanja dozvola za OIE projekte – RES Simplify. Bit će prezentiran na našoj konferenciji, kao i REPowerEU strategija o zajedničkoj akciji za pristupačniju, sigurniju i održiviju energiju, kojem je cilj da Europa postane neovisna od ruskih fosilnih goriva prije 2030.

U skladu s tim je i povećanje EU cilja za OIE na 45%, dokument o prostornom planiranju novih zona za OIE projekte, kao i amandmani kojima se postojeće dvije godine u Direktivi skraćuju na jednu godinu razvoja za OIE projekte.

Uloga energije vjetra za ostvarivanje UN ciljeva održivosti te mjerama zaštite okoliša u daljnjem razvoju vjetroelektrana, potencijal integracije vjetroenergije u energetski sustav te razvoj prijenosne mreže i regulativa za pristup mreži koja je ključna za ostvarivanje novih projekata, novi financijski i poslovni modeli uz prezentaciju cPPA, ostvarivanje dodatne vrijednosti OIE projekata kroz pružanje pomoćnih usluga, kao i mogućnost da sinergijski objedinjavaju različite tehnologije… sve su teme važne ne samo za energiju vjetra nego i OIE u cjelini i hrvatsku energetiku. Zato svi dolaze na konferenciju, a mi je nazivamo mjestom gdje vjetar stvara sinergiju.