Izmjene i dopune Zakona o radu (ZOR), koje su s novom godinom stupile na snagu, samo će dovesti do novog troška i administrativnog opterećenja poslodavca i radnika.

U suštini se ništa od najavljivanih najznačajnijih novina – uređenje, odnosno ograničenje rada na određeno te regulacija rada od kuće – neće promijeniti na bolje. Izgledno je stoga da će se uskoro morati ići u pisanje novog ZOR-a, što je bilo i planirano, ali od čega se u konačnici odustalo.

Regresija kvalitete
”Izmjene i dopune ZOR-a su regresija kvalitete propisa. U njemu nalazim prostor velikih kalkulacija, populizma i demagogije, a malo adresiranja problema samih radnih odnosa”, mišljenja je Viktor Gotovac s Katedre za radno i socijalno pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu.

Kao primjer izdvaja upravo novo reguliranje rada na određeno. Zakonodavac je takve ugovore odlučio ograničiti na tri načina – u trajanju, razlozima i broju ugovora, što je, napominje Gotovac, kuriozitet u Europskoj uniji.

”Ograničavanje ugovora na određeno na tri ugovora stvorit će strašnu kakofoniju jer će se morati pratiti broj ugovora koji se sklapaju što će dovesti do novog administriranja, a time i dodatnih troškova”, ističe.

Odvjetnik Tihomir Zebec kaže da će male tvrtke biti izloženije potencijalnim kaznama/William Teocchi

Također, mogućnost ponovnog sklapanja ugovora s istim radnikom produljuje se s tri na šest mjeseci nakon tri godine rada za istog poslodavca. Pa iako se čini da bi ova izmjena trebala ići na ruku radnicima koji rade na određeno, a kojih je u Hrvatskoj oko 16 posto, dogodit će se, upozorava Gotovac, upravo suprotno.

”Poslodavci će sada češće mijenjati radnike ili će koristiti agencije za privremeno zapošljavanje. Onaj tko podrazumijeva da će se ograničenje rada na određeno automatski preliti na rad na neodređeno jako griješi. Poslodavci jasno računaju troškove te radnika kojeg trebaju na određeno neće zaposliti na neodređeno”, upozorava.

Dakle, ističe, ako želimo poduprijeti rad na neodređeno onda taj rad moramo učiniti prijemčivim, a ne otežavati druge oblike rada. Kao velika promjena izmjena i dopuna ZOR-a navodi se i potpunije i preciznije uređenje rada na izdvojenom mjestu rada i rada na daljinu pri čemu radnik može birati mjesto rada.

No, po mišljenju Gotovca, teško da će radnik moći birati jer je taj izbor zakonodavac toliko zakomplicirao da će poslodavcu, barem dok se ne uspostavi praksa, lakše biti pozvati radnike natrag u ured, odnosno na mjesto rada poslodavca, nego riskirati kaznu.

”Diferenciran je rad na daljinu od rada na izdvojenom mjestu rada (rad od kuće) te je isto sada podijeljeno u veći broj odredbi zakona. Ovime nećemo postići nikakav relevantan učinak”, ističe Gotovac podsjećajući da smo i prije ovih izmjena imali reguliran rad od kuće kroz članak 17.

No tog se članka, a koji je propisivao obvezu sklapanja novog ugovora o radu i naknadu troškova, nitko nije držao. “Država nas je praktički naučila da kršimo zakon, a sada očekuje da ga se odjednom držimo”, kaže Gotovac.

Nužne promjene ugovora
Ako je radno mjesto promjenjivo, ili ako ne postoji stalno ili glavno mjesto rada, poslodavci će morati mijenjati ugovore o radu sa zaposlenicima, upozorava Tihomir Zebec iz Odvjetničkog društva Horvat&Zebec&Bajsić Bogović. Ukratko, kaže, tvrtke će morati mijenjati dokumentaciju, odnosno pravilnike o radu, koji nisu u skladu s izmjenama ZOR-a.

”Možemo pretpostaviti da će velike i srednje tvrtke prije potražiti pomoć stručnjaka kako bi im sva dokumentacija bila kompletna i sve nužne aktivnosti provedene. Ipak, i male se tvrtke moraju uskladiti pa im stručna pomoć ne bi bila na odmet jer se u suprotnom izlažu potencijalnim novčanim kaznama”, upozorava Zebec.

Kompanije će se prilagoditi novim izmjenama, uz izvjestan trošak i dodatno administrativno opterećenje. No niti ove izmjene, po struci, ponovno nisu jasne i racionalne