Ulazak u 4. godinu inflacije nije donio previše optimizma. Ono što se prošle godine činilo kao početak usporavanja inflacije i dovođenja iste u željene okvire, sada se čini kao zahuktavanje novog inflatornog ciklusa.

Sedam točaka

Stižu velike promjene za trgovce, ali i za građane: U planu zakon o iznimnim mjerama kontrole cijena

Prema prvoj procjeni koju je prije dva tjedna objavio Eurostat, godišnja stopa inflacije u prosincu mjerena harmoniziranim indeksom potrošačkih cijena (HICP) u Hrvatskoj je iznosila pet posto, najviše od svih zemalja članica eurozone. Stopa inflacije bila je na početku nove godine najviša od prosinca 2023. godine, pokazuju Eurostatovi podaci.

Na mjesečnoj razini cijene su u siječnju uvećane za 0,2 posto, kao i u prosincu. Indeks Državnog zavoda za statistiku (DZS) pokazuje pak da su potrošačke cijene u siječnju bile više za 4 posto nego u istom mjesecu 2024. godine. Na mjesečnoj razini porasle su po DZS-ovim izračunima za 0,1 posto.

U javnom prostoru često se vode polemike o uzročnicima inflacije u Hrvatskoj. Slučajno ili ne, najmanje se pritom sugerira da i država ima “nešto” s tim. Naši sugovornici smatraju da je uloga države zapravo presudna u recentnom raspirivanju inflacije. Dva su uzroka inflacije u Hrvatskoj, smatra analitičar Andrej Grubišić.

Pohlepa, ali čija?
“Jedno je monetarna politika. Svjedočili smo velikoj količini natiskanog novca koji nije bio razmjeran s rasporedom dobara i usluga. Oni koji su bili uvjereni da se to neće dogoditi ili su zaboravili osnove ekonomije ili nisu upućeni pa sada uče u praksi što to znači. Postoje određeni ekonomski zakoni koje galama ne može promijeniti.

Ekspanzivna monetarna politika dovela je do rasta cijena nekretnina, rasta cijena dobara, kao i svaki put do sada. Drugi je uzročnik inflacije da države troše puno, vidimo to i u Europi. U Hrvatskoj je povećanje bilo veliko u šest godina, a ako se puno troši, znači da se kreira potražnja. Smatram nekorektnim tvrditi da država nema ništa s inflacijom, upravo suprotno. Monetarna i fiskalna politika pridonose postojećem stanju”, kaže Grubišić za Poslovni dnevnik.

Osim tiskanja novca i javne potrošnje, još jedan faktor treba uzeti u obzir kod inflacije u Hrvatskoj, smatra glavni ekonomist HUP-a Hrvoje Stojić.

“Upozoravali smo na rizik obnavljanja inflatornih rizika s obzirom na energičan rast ukupnih primanja zaposlenih. Rast primanja, pod utjecajem rasta plaća u realnom sektoru, ali i dvjema snažnim državnim intervencijama u ukupnu cijenu rada, generirao je osjetni rast kupovne moći, što je vidljivo i u činjenici da se unatoč rastu cijena znatno smanjio udio potrošnje na osnovnu potrošačku košaricu”, napisao je Stojić nedavno u HUP analizama. Analitičar Intercapitala Marin Orel prstom upire i u ekspanzivnu fiskalnu politiku.

Savjeti stručnjaka

Zašto je usavršavanje engleskih komunikacijskih vještina ključno za poslovni uspjeh

Smjena generacija

Samo manji dio obiteljskih tvrtki ima konkretan plan nasljeđivanja

“Ekspanzivna fiskalna politika opravdana je u kriznim vremenima, kao što je razdoblje karantene izazvano pandemijom. No, učinkovitost takvih politika varira ovisno o njihovoj vrsti i provedbi. Kad je gospodarstvo u procvatu – kao što je slučaj s Hrvatskom, koja se oporavlja znatno bolje od prosjeka EU – fiskalna bi politika idealno trebala biti neutralna, ako ne i restriktivna.

Nažalost, čini se da Vlada ima drugačiji stav. U proteklih pet godina proračunski rashodi porasli su s 18,5 milijardi eura na 37 milijardi eura. Umjesto da se usredotoči na strukturne reforme, Vlada se uvelike oslanjala na populističke mjere kao što su povećanje plaća u javnom sektoru, nametanje gornje granice cijena za odabrane proizvode i povećanje ukupne državne potrošnje”, rekao nam je Orel.

U javnom diskursu počesto se kao mantra ponavlja teza da je jedan od generatora inflacije i pohlepa na strani trgovaca i dobavljača. Grubišić ima drugačiji stav.

“Nekorektno je reći da je netko pohlepan. Sve nas vodi vlastiti interes. Ako dovoljan broj ljudi ne kupuje neki proizvod, onda oni koji isporučuju robu trgovcu mogu raditi prilagodbu cijene. Mi smo kupci i djelatnici, kreatori toga, a da nismo svjesni. Pojednostavljivanje je realnosti da su kupci i trgovci dva svijeta”, upozorava Grubišić. Štoviše, Orel napominje da i potrošači ne mogu pobjeći od dijela vlastite odgovornosti.

“Konačno, iako smo se jako usredotočili na Vladinu politiku, vrijedi priznati da potrošači također igraju ulogu u pokretanju inflacije. U 2024. promet u trgovini na malo u RH porastao je vrijednosno za 9,4 posto, a količinski za 7,3 posto u odnosu na prethodnu godinu.

Nasuprot tome, promet u trgovini na malo u Sloveniji smanjen je za 0,6% u istom razdoblju, što objašnjava zašto Slovenija više ne trpi stalne inflatorne pritiske, barem u mjeri u kojoj su prisutni u Hrvatskoj. To naglašava činjenicu da snažna potrošačka potražnja pogoršava inflaciju, posebno u gospodarstvu koje posluje blizu gornje granice produktivnosti”, napominje Orel.

Novi val inflacije
Zaključuje da je ovaj “novi val” inflacije rezultat rasta BDP-a, povećane domaće i turističke potražnje, rasta plaća i ekspanzivne fiskalne politike, uz nevoljkost Vlade da provede značajne porezne reforme/olakšice.

Stojić poručuje da bi bolje bilo, a u kontekstu inflatornih pritisaka na temelju rasta primanja i troška rada, kupovnu moć građana jačati kroz daljnje porezno rasterećenje dohotka od nesamostalnog rada. Naime, rast primanja kroz interventno povećanje plaća (kroz proračun i minimalac) jače potiče inflaciju nego kroz snižavanje poreza na dohodak.

“Spuštanje stope poreza na dohodak povećava poreznu bazu, ali istovremeno i zahtijeva razboritiji plan proračunskih rashoda nego u predloženoj varijanti u kojoj nema poticaja za prilagodbu jer rast kupovne moći ionako podiže naplatu poreza na potrošnju”, zaključuje glavni ekonomist HUP-a.