Žalbeno vijeće Haaškoga suda u petak je oslobodilo generale Antu Gotovinu i Mladena Markača svake odgovornosti za sudjelovanje u udruženom zločinačkom pothvatu i zločine počinje tijekom i nakon operacije Oluje, tako što je prvo srušilo prvostupanjsku presudu kojom su bili osuđeni na 24 odnosno 18 godina zatvora, a potom proučilo ponovno dokaze i zaključilo da dvojica generala ne mogu biti ni alternativno odgovorna kao pomagači u udruženom zločinačkom pothvatu a ni zbog propusta kao zapovjednici.

Pravomoćnom presudom Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) utvrđeno je da dvojica generala nisu bila članovi udruženog zločinačkog pothvata i da nisu odgovorni za nezakonite topničke napade na civilne ciljeve tijekom Oluje što je bio temelj njihove osuđujuće presude.

"Vijeće naređuje… trenutačno oslobađanje Ante Gotovine i Mladena Markača i nalaže tajništvu da poduzme potrebne mjere", kazao je predsjednik Žalbenog vijeća Theodor Meron zaključujući ročište koje je trajalo oko 40 minuta.

Usmeno obrazloženje pravomoćne presude pokazalo je da je u njezinu usuglašavanju bilo dosta neslaganja među sucima.

Već na prvom koraku kada je trebalo utvrditi slaže li se peteročlano vijeće da je raspravno vijeće zaključak o postojanju progona donijelo na temelju zaključka o nezakonitim topničkim napadima na četiri grada Knin, Benkovac, Obrovac i Gračac, suci su se razišli u mišljenju i većinom je, uz protivljenje sudaca Carmela Agiusa i Fausta Pocara, zaključeno da je to polazna osnova za daljnje odluke žalbenoga vijeća.

Takvu tezu zastupale su u svojim žalbama obrane koje su poručile da se ne može zaključiti da su napadi bili nezakoniti pa stoga čitava konstrukcija o progonu zamišljenom u okviru udruženog zločinačkog pothvata mora pasti.

Analizirajući standard za zakonitost topničkih pogodaka koji je raspravno vijeće odredilo na unutar 200 metara od legitimnog cilja žalbeno je vijeće zaključilo da je raspravno vijeće u uspostavljanju takvog standarda počinilo pogrešku jer, kao što su tvrdile obrane, takav kriterij nikad nije bio ni uveden kao prag zakonitosti na samom suđenju.

"Presuda ne sadrži nikakve indikacije da je bilo koji dokaz koji je razmatralo raspravno vijeće sugerirao odstupanje od 200 metara", kazao je sudac Meron. U tom su zaključku sva petorica sudaca bila suglasna.

Što se tiče naknadno određenih meta topničkih napada, poput neprijateljskih vozila u pokretu, žalbeno se vijeće ponovno razišlo u mišljenju da je vijeće pogriješilo kada je zaključilo da napadi na Knin nisu imali za mete naknadno utvrđene ciljeve. Pri tome taj je zaključak podržalo troje sudaca a dvojica su bila protiv.

Suci Agius i Pocar također su izdvojeno smatrali da se drugi dokazi koje je razmatralo raspravno vijeće u donošenju zaključaka o nelegalnosti topničkih napada trebaju uzeti u obzir. Većina žalbenoga vijeća ipak je smatrala da oni nemaju presudnu težinu.

"U svjetlu navedenoga Žalbeno vijeće, uz neslaganje sudaca Agiusa i Pocara, utvrđuje da nijedno razumno raspravno vijeće ne bi moglo zaključiti izvan razumne sumnje da su četiri grada bila meta nezakonitih topničkih napada", kazao je sudac Meron.

Što se tiče odgovornosti dvojice generala za zločin progona ostvaren topničkim napadima i osmišljen u okviru udruženog zločinačkog pothvata, žalbeno je vijeće ponovno većinom glasova, uz neslaganje sudaca Agiusa i Pocara, zaključilo da se zaključak o postojanju progona doista temelji samo na zaključku o postojanju nezakonitih topničkih napada. Tako je ponovno prihvaćeno stajalište obrane.

"U ovim okolnostima poništivši zaključak raspravnoga vijeća da su topnički napadi na četiri grada bili nezakoniti žalbeno vijeće, uz neslaganje suca Agiusa i Pocara, smatra da nijedno razumno vijeće ne bi zaključilo da je jedino razumno objašnjenje okolnosnih dokaza postojanje udruženog zločinačkog pothvata s ciljem trajnog uklanjanja srpskog stanovništva iz krajine silom ili prijetnjom sile", kazao je Meron.

Nakon što je vijeće time srušilo prvostupanjsku presudu okrenulo se pitanju utvrđivanje alternativnih oblika krivnje dvojice generala.

Obrane su se toj ideji tijekom žalbenoga postupka protivile smatrajući da žalbeno vijeće nema nadležnost za takav postupak kao i da bi time bila narušena prava njihovih branjenika na pravično suđenje. Uz to upozoravali su da se tužiteljstvo nije žalilo na odluku raspravnoga vijeća da se u presudi uopće ni ne bavi pitanjima alternativne odgovornosti.

Upozoravali su da bi žalbeno vijeće u takvom slučaju funkcioniralo kako prvostupanjsko a osobe kojima bi presudilo ne bi imale pravo ni obrane ni žalbe.

No, Meron je na izricanju pravomoćne presude kazao kako žalbeno vijeće smatra da ima nadležnost razmatrati alternativne oblike krivnje odnosno u ovom slučaju zapovjednu odgovornost dvojice generala ili njihovu odgovornost kao pomagača u udruženom zločinačkom pothvatu.

"Žalbeno vijeće primjećuje, uz neslaganje suca Pocara, da je žalbeno vijeće u više navrata donijelo presude na temelju alternativnih oblika odgovornosti", kazao je Meron što pokazuje da suci nisu bili jednoglasni ni u pitanju ima li žalbeno vijeće nadležnost ili ne.

Meronovo izlaganje nakon toga pokazalo je da je žalbeno vijeće nakon što je srušilo presudu zapravo preuzelo ulogu prvostupanjskoga vijeća i provelo mini suđenje dvojici generala razmatrajući dokaze koji su bili pred raspravnim vijećem.

"U razmatrnju da li da donese osudu temeljem alternativnih oblika odgovornosti u ovom slučaju, žalbeno će vijeće razmotriti zaključke raspravnoga vijeća i druge dokaze iz postupka 'de novo' (iznova)", kazao je Meron.

Žalbeno je vijeće razmatrajući dokaze iz presude i sa suđenja zaključilo da dvojica generala ni po alternativnim oblicima odgovornosti ne mogu biti odgovorni za zločin deportacije.

Nakon toga su zaključili da ne mogu biti odgovorni ni za propuste kao zapovjednici.

Iako je raspravno vijeće zaključilo da je general Gotovina propustio poduzeti mjere za istragu i spriječavanje zločina žalbeno je vijeće zaključilo da dokazi ne pokazuju propuste Gotovine niti kao zapovjednika niti kao pomagača u udruženom zločinačkom poothvatu.

"Žalbeno vijeće neće donijeti presudu protiv Gotovine na temelju alternativnih oblika krivnje", kazao je Meron. U slučaju Markača žalbeno je vijeće zaključilo da bi svaki pokušaj da se donese presuda temeljem alternativnih oblika krivnje ugrozio Markačevo pravo na pravično suđenje. I u ovom slučaju suci nisu bili jednoglasni jer se sudac Agius nije slagao s ovim zaključkom žalbenoga vijeća.

Nakon toga u 9 sati i 38 minuta Meron je objavio kako su dvojica generala oslobođena pravomoćnom presudom.