U nastavku panel diskusije na konferenciji Waste Expo-Gospodarenje otpadom u organizaciji Poslovnog dnevnika, ​Irena Relić voditeljica odjela za pripremu projekata Ministarstva za zaštitu okoliša (MZOIP) rekla je da do kraja 2018. neće biti otvoreno svih 13 centara za gospodarenje otpadom, iako se na tome stalno radi. "Tek sada smo se uspjeli kompletirati. Čim dobijemo novac iz EU fondova, koji bi u projektu trebali sudjelovati sa 70 posto, počinjemo podizati te centre", rekla je Irena Relić, priznavši da se očekivalo brže podiznaje centara za gospodarenje otpadom, suvremenih postrojenja u kojima se dodatnom obradom količina komunalnog otpada svodi na minimum. Relić je rekla da su dva takva centra, Marišćina i Kaštijun, pred otvaranjem. U tijeku je priprema centara za gospodarenje otpadom Lučino razdolje ( Dubrovačko – neretvanska županija), Lećevica (Splitsko – dalmatinska županija), Biljane Donje (Zadarska županija), Babina gora (Karlovačka županija) te Piškornica koja će pokrivati četiri županije- Krapinsko – zagorsku, Varaždinsku, Međimursku i Koprivničko – križevačku. 

U svakom od navedenih centara, uz znatan angažman građevinskog sektora, biti će potrebno zaposliti 40 do 80 osoba. Relić je dodala kako niti MZOIP niti Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost ne određuju tehnologiju. 

Do sada je u Europi izgrađeno više od 300 takvih centara, a svaki od njih mora ishoditi okolišnu dozvolu, kojom će biti jasno definirani uvjeti rada i praćenje utjecaja na okoliš.

Vesna Dukić (tvrtka za gospodarenje otpadom Kaštijun) podsjetila je da su Županija istarska još 1996. izradila studiju o gospodarenju otpadom, čime se postzavljeni temelji za izgradnju sustava. Županija je 2002. u prostorni plan uvrstila Kaštijun kao lokaciju za centar za gospodarenje otpadom, a koji počinje s probnim radom za dva ili tri mjeseca. Kapacitet centra je 90.000 tona. 

Kao tehnologija koristit će se mehaničko-biološka obrada, pri čemu se posebno se vodilo računa da se ljeti količine otpada udvostručuju.

Renato Šarc (Montanuniversitat Leoben) napomenuo je da će do 2020. oko 75 posto otpada činiti na miješani komunalni otpad, dok će se ostatak odvojeno sakupljati u četiri frakcije kao što su metal, plastika, staklo i papir. Naredni cilj je udio miješanog komunalnog otpada smanjiti na 70 posto. "Bitno je znati što ćemo s tim proizvodom napraviti. Nije izazov riješiti Zagreb nego Dalmaciju, gdje su velike oscilacije u kvaliteti otpada, a velika je i razlika u odnosu ljeta i ostatka godine. Tamo se toplinska energija može koristiti u plastenicima" rekao je Šarc. Istaknuo je i probem onečišćenih frakcija za koje nema odgovarajućeg tehnološkog procesa, no moglo bi se se izvoziti u Austriju ili Njemačku. Naglasio je i da mehaničko-biološka obrada ne služi za reciklažu, već za razvrstavanje otpada u razne frakcije. 

Igor Podravac iz C.I.O.S. Grupe naglasio je da ta tvrtka želi biti partner cementarama- govorio je o proizvodnji SRF-a čije se zbrinjavanje donedavna plaćalo, a sada se pretvorio u solidan i ozbiljan, iako gotovo besplatan energent, čija je kalorična vrijednost gotovo ista kao kod mrkog ugljena.

Vesna Dukić je rekla kako je još prerano govoriti o prodaji SRF-a, te da prethodno barem 50 posto SRF-a mora postići visoku kvalitetu. 

Mladen Jozinović predsjednik udruge CGO (Piškornica) istaknuo je veliki potencijal industrijskog otpada. Napomenuo je i da u Europi postoji burza otpada, ali i to da će ubuduće biti smanjen utjecaj lokalne politike na gospodarenje s otpadom. 

U nastavku je postavljeno pitanje zašto se građane dezinformira da će zbrinjavanje otpada u budućnosti poskupiti, kad tu nisu uračunati razni troškovi kao što je sanacija deponija, a koji će u budućnosti biti smanjeni. Isto tako, nazočne je zanimalo tko će odgovarati za kašnjenje najavljenih 13 centara za gospodarenje otpadom. Na panelu se postavilo i pitanje iskoristivosti novosagrađenih postrojenja, jer je sve više odvojenog sakupljanja otpada pa će se koristiti manje kapaciteta.