Kako je sa slabljenjem pandemije i otvaranjem putovanja naglo nabujala turistička potražnja, negdje od početka travnja pa sve do danas turističke agencije muče se s organizacijom školskih putovanja, zbog čega se javljaju na tek dio natječaja.

Roditelji i nastavnici tako ne samo da nemaju izbor ponuda, već mogu biti sretni ako dobiju bilo kakvu ponudu za putovanje, a doslovce se povlače osobne veze kako bi se agencije namamile na natječaj, koji se u suprotnom ponavlja. Gužvi ne pogoduje ni nedostatak radnika koji vlada u svakoj djelatnosti koja pruža usluge putovanja.

Nedostaje od vozača autobusa do lokalnih vodiča koji su u nekim mjestima obavezni. Djelomice i zbog toga, ali i uslijed inflacije i rasta cijena goriva, sve cijene su išle gore, a najveći skok su imali prijevoznici.

Paradoksalno, najlakše i financijski najpovoljnije se organiziraju putovanja u inozemstvo, od čega i dalje zaziru zagrebačke srednje škole, dok učenici s obale putuju u Italiju, Španjolsku, Grčku, Prag, doznajemo od organizatora putovanja kojima je jučer bio normalan radni dan.

Zagreb željan naše obale
“Kao i protekla dva tri mjeseca, uostalom, zbog udarnog tempa nisam imao slobodnog dana. Stopiranje zbog pandemije, pa potom naglo pokretanje putovanja potpuno je poremetilo kalendar organizacije školskih putovanja, koja su se ranije planirala puno ranije, već od listopada nadalje, i bila su raspoređena kroz godinu.

Sada su se prvo negdje u siječnju “probudile” osnovne škole, i u veljači smo dnevno imali 50-tak objavljenih natječaja, što je užasno puno.

U ožujku su krenule srednje škole s organizacijom maturalaca, no one imaju značajno manji izbor jer su sve zauzeli osnovci – svi žele organizirati putovanja za učenike koji dvije godine nisu nigdje bili”, pojašnjava nam Saša Blažeković, vlasnik i direktor agencije Speranza.

Tomislav Fain, predsjednik Udruge hrvatskih putničkih agencija (UHPA) pojašnjava kako je broj agencija koje rade školska putovanja optimalan za hrvatsko tržište u normalnim vremenima, a sada zapravo ne bi puno pomoglo ni da ih je više, jer je ostala ponuda manja od potražnje.

“Nema slobodnih ni smještajnih jedinica, ni autobusa ni lokalnih vodiča. Nama u Zadru recimo kad dođe kruzer i uzme dvadeset autobusa, mi nemamo bus za školski izlet, a ne ostane nam ni vodiča. Za maturalna putovanja smo se najviše zbog nedostatka ponude orijentirali na inozemstvo, i naši srednjoškolci idu u Italiju, Grčku…”, kaže Fain.

I to im se skoro više isplati. Sedam dana Španjolske košta maturante 4.000 kuna, a samo 500-tinjak kuna manje plaćaju petodnevni aranžman kroz Dalmaciju, dok je Prag još jeftiniji, otkriva nam Blažeković.

No, zagrebačke škole u natječaju navode da traže hrvatsku obalu, i agencije na temelju tih želja sastavljaju ponude. “Prvenstveno zbog PDV-a, nas putovanja u inozemstvo koštaju manje nego u Hrvatsku, jer kod nas na gotovo sve usluge osim smještaja ide PDV od 25 posto. Osim toga, sve te zemlje imaju puno više hotela od Jadrana, i mi tamo nemamo nikakvih problema sa sastavljanjem ponude.

Usto, u većini ovih zemalja, Italiji, Španjolskoj, Grčkoj, Njemačkoj, muzeji u vlasništvu države ne naplaćuju se od posjetitelja, i to isto smanjuje cijenu putovanja. Mi smo s ovim poskupljenjima prvenstveno autobusera došli na cijenu jednodnevnog izleta od 400 kuna.

To je posve neprihvatljivo i razumljivo je da se roditelji bune, no nisu agencije za to odgovorne. Cijene autobusnog prijevoza su porasle za 100 posto, i mi to moramo stavljati u naše ponude”, pojašnjava Blažeković.

Uz nedostatak vozača, još je teža organizacija u skladu s propisima o dnevnom odmoru, pa se tako često događa da se zbog razmaka od pola sata traži rezervni autobus po hitnom postupku, što je onda još skuplje.

Teško do Brijuna
Lokalni vodiči su posebna priča, pogotovo tamo gdje su lokalne jedinice propisale da su oni obavezni, a nema ih dovoljno. Sporo ide i prilagodba davatelja usluga aktualnoj situaciji, kao i primjena tehnologija. Blažeković daje primjer Muzeja Nikole Tesle u Smiljanu koji ne dozvoljava obilazak bez vodiča, a vodiči imaju stroga ograničenja s brojem posjetitelja.

Drugi primjer je brod za Nacionalni park Brijuni koji ne povećava broj vožnji unatoč potražnji, zbog čega je teško dovesti školske grupe.