Inflacija ostaje vodeća tema gotovo svih ekonomskih rasprava u proteklih nekoliko tjedana. Nakon značajnog povećanja razine cijena u protekloj godini, pristup eurozoni dodatno je potaknuo bojazan građana kako najgore tek slijedi, pa čak i strahove kako bi se mogli približiti razinama inflacije kojih se sjećaju samo neke starije generacije.

U okolnostima svakodnevnih medijskih objava o nepoštenim trgovcima i pohlepnim ugostiteljima koji prelazak na euro koriste za vlastiti probitak, vijest o usporavanju rasta inflacije u prosincu za većinu se provukla gotovo ispod radara.

Sasvim razumljivo, poskupljenje kave od 20 centi (odnosno 8,8 posto u slučaju mog kvartovskog kafića), koje je ujedno i treće uzastopno poskupljenje u proteklih godinu dana, za mnoge građane se čini u ovom trenutku kao mnogo važniji indikator inflacije od službenog izvještaja o istoj.

Nakon 17 mjeseci uzastopnog ubrzanja, ovotjedna objava Državnog zavoda za statistiku ukazuje na usporavanje godišnje stope rasta potrošačkih cijena u prosincu. Nakon dosegnutog vrhunca od 13,5 u studenom, rast potrošačkih cijena marginalno je usporio na 13,1 posto godišnje u prosincu, formirajući prosječnu stopu rasta cijena od visokih 10,7 posto na razini cijele 2022. godine.

Raščlamba indeksa prema skupinama pritom pokazuje kako rast cijena hrane i bezalkoholnih pića, stanovanja, vode, električne energije, plina i ostalih goriva te prijevoza, i dalje pruža najveći doprinos sveopćem povećanju razine cijena.

Lipanjski vrhunac
Ipak, sve tri kategorije pojedinačno su također zabilježile usporavanje rasta u prosincu uz naglašenu korekciju cijena u skupini transport. Vrhunac rasta cijena u ovom segmentu zabilježen je u lipnju kada je godišnja stopa rasta premašila 20 posto, a da bi u prosincu rast usporio na 8,4 posto.

Slična su kretanja zabilježena i u okruženju. Na razini eurozone, godišnja stopa rasta potrošačkih cijena u prosincu se spustila u jednoznamenkasti teritorij s povećanjem od 9,2 posto nakon što je prethodno zabilježena najviša razina rasta cijena od formiranja jedinstvenog valutnog tržišta.

Kao i u Hrvatskoj, uvođenje cjenovnih ograničenja diljem zemalja eurozone u kombinaciji s nižim cijenama nafte i plina na svjetskom tržištu rezultiralo je usporavanjem rasta cijena energenata.

Istovremeno, bazična inflacija eurozone koja isključuje kretanje cijena uobičajeno volatilnih komponenti kao što su hrana i energija, alkoholna pića i duhan, u prosincu je ubrzala sa 5 na 5,2 posto, nošena povećanjem i u segmentu dobara i u segmentu usluga.

Daleko do pobjede
Usprkos širom rasprostranjenom usporavanju inflacije diljem Europe, daleko smo od proglašenja pobjede nad njom. Iako je vrhunac rasta cijena potencijalno iza nas, usuđujem se reći kako ključan test za tržišta tek dolazi koji će nam dati nešto jasniju sliku koliko dugo će još rast cijena ostati značajno povišen u odnosu na uobičajeno prihvatljive razine od oko dva posto.

Službeni podaci o kretanju potrošačkih cijena u siječnju biti će objavljeni oko sredine veljače i tada ćemo imati nešto realniju sliku o tome koliko je, ili nije došlo do poskupljenja “prilikom konverzije” na euro umjesto da se oslanjamo na vlastite subjektivne dojmove.

Uzimajući u obzir da je većina poslovnih subjekata već kompenzirala povećanje troškova proizvodnje kroz podizanje cijena svojih proizvoda u toku prošle godine, da su cijene energenata pale u odnosu na vrhunac dosegnut u 2022. godini, i da pristupanje eurozoni nema apsolutno nikakvih negativnih učinaka na troškove proizvodnje, razloge daljnjeg (značajnijeg) povećanja cijena početkom godine umjesto u nemoralnom ponašanju ugostitelja moramo potražiti u potražnoj strani jednadžbe i tržištu rada.

Mnogi poslovni subjekti tradicionalno prilagođavaju svoje cijene početkom godine u skladu sa svojim poslovnim očekivanjima za nadolazeći period. Ovo nije ništa neobično, ali je ove godine stavljeno u fokus time što se sasvim slučajno poklapa sa ulaskom u eurozonu.

Početak godine je uobičajeno i period u kojem se prilagođavaju plaće radnike i to uzimajući u obzir ponajviše kretanja u protekloj godini te općenito stanje na tržištu rada. Uzimajući u obzir visoku stopu inflacije u 2022., nedostatak kvalificirane radne snage u pojedinim sektorima (posebice trgovini i ugostiteljskim djelatnostima) te nisku stopu nezaposlenosti od 6,7 posto, pregovaračka moć ostaje na strani radnika.

Stoga je izgledno očekivati kako će rast plaća ostati na povišenim razinama i u narednom periodu, zauzvrat povećavajući troškove poslovanja za poslovne subjekte koje oni potom kroz rast cijena proizvoda prelijevaju na potrošače dokle god im to tržišne okolnosti dozvoljavaju.

Kriza koje – nema
Ovdje ujedno dolazimo do najvažnije odrednice rasta cijene u narednim mjesecima – potražnje. Ekonomija eurozone, te u konačnici domaća ekonomija, nose se mnoge bolje s energetskom krizom i posljedičnim rastom cijena energenata nego što je većina nas očekivala. Posljednji dostupni ekonomski indikatori pokazuju kako potražnja ostaje iznenađujuće snažna.

Dok je rast cijena većine skupina dobara usporio u prosincu, s naglaskom na usporavanje rasta u skupinama esencijalnih dobara, zanimljivo je primijetiti kako je rast cijena u skupini restorani i hoteli marginalno ubrzao (na 17,1 posto), a zabilježeno je i ubrzanje rasta cijena u drugim skupinama neesencijalnih dobara kao što su odjeća i obuća.

Snažna potražnja posljedica je niske stope nezaposlenosti, solidnog povećanja dohotka građana, ali i zaliha koje su građani akumulirali u periodu ograničenog kretanja u vrijeme pandemije te izdašnih fiskalnih potpora u tom periodu.

Istovremeno, nedavno povećanje kamatnih stopa još je uvijek prenisko da bi imalo značajniji učinak na troškove servisiranja postojećih dugova ili odvratilo građane od novog zaduživanja. Rast kamatnih stopa još je manje poticajan promatrano iz aspekta eventualnog susprezanja od potrošnje te posljedičnog alociranja viška financijskih sredstava na štedne račune, posebice kada u obzir uzmemo razinu inflacije.

U takvim okolnostima indikator sentimenta Europske komisije uslužnog sektora Hrvatske zabilježio je oporavak u protekla dva mjeseca te se nalazi znatno iznad svog dugoročnog prosjeka, pokazujući izuzetnu otpornost na kontinuirano povećanje cijena u ovom segmentu.

U protekla dva mjeseca oporavak je zabilježio i indikator sentimenta u trgovini na malo. Na razini eurozone, oba indikatora se nalaze ispod svog dugoročnog prosjeka, ali također uz izraženo poboljšanje u protekla dva mjeseca.

Ukoliko svemu navedenome dodamo i izglednu obnovu uzlaznih pritisaka na cijene energenata uslijed rastuće potražnje od strane Kine nakon ukidanja politike nulte stope tolerancije na COVID te visoku razinu cijena gnojiva za poljoprivrednu proizvodnju uslijed smanjenje razine proizvodnje istih u protekloj godini, sklona sam vjerovati da bi moje očekivanje prosječne stope inflacije od oko 6 posto u 2023. moglo biti premašeno naviše.

U nedostatku snažnijih recesijskih pritisaka koji bi obuzdali potražnju, a koje zasada vješto izbjegavamo, smanjenje uzlaznih cjenovnih pritisaka u pojedinim segmentima bit će moguće samo kroz povećanje konkurencije na tržištu. 

*ekonomska analitičarka Signalitics savjetovanja