Predstavnicima HUP-ove Koordinacije veledrogerija koji su prije tjedan dana zatražili hitno podmirenje dijela dugova bolnica, uz najavu da će se u suprotnom obustaviti isporuke lijekova onima s najduljim dugovanjima, iz Vlade su najavili sastanak. Prijedlog termina još se čeka, a Davor Majetić, glavni direktor Hrvatske udruge poslodavaca, na naš upit je ustvrdio kako je "minimalna nužna uplata za sanaciju dospjelih dugova (nekih i više od 1000 dana) iznosi milijardu kuna". 

Razlika do 2,6 mlrd. kuna ukupnog iznosa dugovanja (što je 400 mil. više od stanja početkom godine, kad su dospjela bila 1,9 mlrd.) smanjivala bi se, kaže, kroz "definiranu i zajamčenu obročnu otplatu".  Veledrogerije su, doduše, koji dan prije spominjale 500 mil. kuna hitne uplate. Milijarda se utoliko može tumačiti i kao dio pregovaračke taktike. S druge strane, ministar zdravstva Milan Kujundžić žurnim smatra  rješavanje dugova starijih od godinu dana, a to je, kaže, 250 milijuna.

Ministar financija, pak, na otvaranje te teme poručio je da nova proračunska intervencija nije prihvatljiva ni u planu. Osim što je za saniranje dugova bolnica u protekle dvije godine izdvojeno 1,9 mlrd. kuna, podsjetio je da se povećanjem stope doprinosa od ove godine HZZO-u skreće dodatnih 1,4 milijarde. S prihodne strane učinjeno je dosta, ali tako se ne mogu riješiti problemi zdravstva, treba poraditi i na rashodima, ponovio je i ovih dana. Dok Kujundžić tvrdi da je razgovarao s premijerom i s njim, Marić zasad ništa ne komentira niti se upušta u licitiranja iznosima. Problemi očito postoje i na prihodnoj i na rashodnoj strani. Reforme se pomiču teško i tromo pa se i novac koji se ulaže u zdravstvo ne troši učinkovito, a posljedično imamo stalni ritam akumuliranja i saniranja dugova.

U sustavu javnog zdravstva dugovi premašuju sedam milijardi kuna, a premda su bili i preko osam, daleko je od fiskalne održivosti.  Obično su u kontekstu dubioza u prvom planu upravo bolnice u vlasništvu države (središnje ili lokalne) i njihov raskorak prihoda i rashoda. To je izlaskom HZZO-a iz državne riznice (2015.) samo postalo vidljivije. No, u smislu efikasnosti upravljanja ni izdvajanje nacionalnog osiguravatelja nije dalo prave ili očekivane efekte. Dio analitičara drži da HZZO i danas funkcionira kao kvazirizinica, a ne osiguravatelj.

Svojevrsnu potvrdu toga vide i u omjeru menadžera i doktora u Upravnom vijeću. Kako bilo, Zavod raspolaže velikim novcem: lani s više od 25 milijardi, a za ovu godinu plan je 26 mlrd. prihoda i primitaka, od čega su doprinosi 21,2 milijarde ili dvije više nego lani.  I dok u resoru financija naglašavaju upravo aspekt (ne)učinkovitosti sustava u cjelini, Kujundžić će uz priznanje da "postoje slabosti" i da se "ponešto može uštedjeti" reći i da 70-90% proračuna bolnica odlazi na plaće. Drugim riječima, ne vidi prostora za velike uštede i vraća se na priču o potrebi povećanja novca za zdravstvo želi li se očuvati dostupnost i kvaliteta tih usluga. Tko je u pravu? "Ministar financija je u pravu, a ministar zdravstva bi mogao biti u pravu", kaže Josip Budimir, ekonomist koji je u problematiku zdravstva jače uronio kad je bio angažiran kao član Upravnog vijeća HZZO-a.

Ministar financija u pravu je, kaže, "zato što traži da se problem dubioza u sustavu ne rješava samo na strani povećanja prihoda te naglašava potrebu racionalizacije kako bi se smanjili rashodi koji ne doprinose kvaliteti pružene zdravstvene zaštite već su rezultat loše organizacije, nekvalitetnog upravljanja, pogrešnih ulaganja i neracionalnog korištenja resursa". Ministar zdravstva pak  "mogao bi biti u pravu kad bi tražio da se problem nedostatnih prihoda riješi tako da se sredstva koja temeljem pozitivnih zakonskih propisa pripadaju zdravstvu njemu i doznače, a ne da se izdvajanja za zdravstvo povećavaju". Primjerice, u 2015. HZZO-u je iz državnog proračuna doznačeno 1,8 mlrd. kuna manje nego što je bila zakonska obveza.

Budimir, međutim, smatra da bi "na rashodnoj strani ministar trebao s načelnog priznanja da u sustavu postoje neracionalnosti prijeći na donošenje akcijskog plana za njihovo smanjenje, s jasno određenim rokovima provedbe i ciljanim financijskim rezultatima".  Od toga je, čini se, ipak izvjesnije ustrajanje na više novca za zdravstvo. To se očekuje i sa skorim promjenama Zakona o zdravstvenom osiguranju (u Saboru se očekuje u lipnju), premda ministar kaže da "bitnog poskupljenja neće biti".

Oko smjera regulative u MMF-u drže da "sveobuhvatnija preobrazba zahtijeva racionalniju strukturu premija i participacija, kojom će se osigurati da se iznimke svedu na najmanju mjeru i zaštite samo najranjiviji". Inače, uz ocjenu da košarica zdravstvene zaštite u nas uključuje razmjerno velik broj usluga, u analizama se često ističe i da samo trećina osiguranika plaća punu premiju obveznog osiguranja.  Tako se i u nedavnom izvješću Europske komisije kaže da se "za oko 42% osiguranika koji ne plaćaju doprinose osiguranje pokriva transferima iz proračuna koji su i dalje nedostatni za punu pokrivenost osiguranjem (prema nekim procjenama, oko 4 mlrd. op. a.).

A to doprinosi akumulaciji duga. U EK primjećuju i da zasad nisu predviđene mjere za proširenje baze korisnika-uplatitelja zdravstvenog sustava. Zbog svega i aktualna buka malo koga u bolničkom sustavu baš jako uznemiruje. "Dugovi u našem zdravstvu stari su koliko i zdravstvo, variraju od 25 do 30% volumena novca u optjecaju za zdravstvene potrebe. Bolnice nemaju izbora, nekoliko veledrogerija diktira pravila igre i nijedna nije odustala od financiranja bolnica. Ovakve igrokaze i međukorake smo viđali, a situacija će se riješiti kao i dosad: sanacija ili interventna uplata novca", uvjeren je dr. Zoran Jukić, bivši ravnatelj novogradiške Opće bolnice. Promjene u zdravstvu neće se, kaže, pokrenuti sve dok je HZZO monopolist za zdravstveno osiguranje.