Nakon što je kriza Covid-19 dobrano prodrmala globalno, a samim tim i hrvatsko društvo, a još uvijek se ne znaju ekonomske štete koje će korona ukupno prouzročiti, sve više se u Hrvatskoj čuju javni pozivi za jeftinijom državom i ukidanjem niza državnih, javnih i lokalnih institucija te fiskalnih i posebice parafiskalnih nameta.

I dok populisti smatraju da je upravo sada vrijeme da se jednim udarcem preko noći promjeni teritorijalni ustroj zemlje, ukine niz komora i agencija te smanji, odgodi ili u konačnici i ukine veliki dio nameta, onim malo realnijima je jasno da to neće ići niti brzo niti lagano, a najveći dio toga se niti ne može ukinuti, a da se pri tome ozbiljno ne ugrozi funkcioniranje države i društva.

Jedan od takvih najspornijih parafiskalnih nameta je Naknada općekorisne funkcije šuma, a koju su dugo vremena bili dužni plaćati svi poduzetnici u Hrvatskoj. Prije koju godinu je novim Zakonom o šumama predviđeno da male i srednje tvrtke ne trebaju više plaćati tu naknadu. Konkretno, kada je sredinom 2018. donesen taj zakon, od prijašnjih 202.162 poduzetnika obveznika, njih 181.794 je bilo oslobođeno od plaćanja naknade za šume.

No, o čemu se tu radi? Iz Hrvatskih šuma upozoravaju na opasnosti koje bi ukidanje ove naknade moglo imati po sigurnost i funkcioniranje čitavog gospodarstva, a i društva. Naime, kako ističe Krunoslav Jakupčić, predsjednik Uprave Hrvatskih šuma, ovih dana, koji su iz poznatih razloga teški za sve, svjedočimo zahtjevima da se, između ostalih davanja, ukine i naknada za općekorisne funkcije šuma.

“Žao nam je da se ona uopće klasificira kao “parafiskalni namet“, pravilnije bi bilo reći da je to jedna od rijetkih naknada za koja je zakonom točno određena namjena korištenja. Ukidanje naknade općekorisne funkcije šuma imalo bi nesagledive posljedice po šume na kršu, koje su ugrožene požarima i ostalim katastrofalnim posljedicama ubrzanih klimatskih promjena”, upozorava Jakupčić.

Precizira da 37 posto prikupljenog novca od ove naknade odlazi na gospodarenje šumama na kršu (Dalmacija, Primorje, Istra) koje nemaju gospodarsku ulogu u smislu proizvodnje drvne sirovine, ali imaju neprocjenjivu ulogu u smislu proizvodnje kisika, vezanja ugljika, utjecaja na mikroklimu, vodni režim, protuerozijsko djelovanje te služe za rekreaciju i turizam.

Na razminiranje šumskog područja odlazi 30% prikupljenih sredstava, a 20% ide za vatrogasne pripreme i provedbu protupožarne sezone. Na gospodarenje šumama u vlasništvu šumoposjednika odlazi 12% prikupljenih sredstava, a simboličnih 1 posto ide za znanstveno istraživački rad Šumarskog instituta i Šumarskog fakulteta iz područja šumarstva.

“U proteklim izmjenama Zakona o šumama radilo se na rasterećenju troškova malih poduzetnika i obrtnika, čime je čak 90 posto hrvatskih poduzetnika oslobođeno od plaćanja ove naknade. Stoga naknadu trenutno plaćaju isključivo poduzeća koja ostvaruju godišnji prihod veći od tri milijuna kuna, u visini od tek 0,0265 posto ukupnih prihoda.

Primjerice, ako tvrtka ima prihod tri milijuna kuna, godišnji iznos naknade je 795 kuna, dok poduzeće s prihodima od 10 milijuna kuna plaća naknadu u iznosu 2650 kuna godišnje, na četiri rate”, kaže Jakupčić te upozorava da sredstva prikupljena ovom naknadom pomažu ostvariti nemjerljivu korist u smislu razminiranja i protupožarne zaštite šuma, što je od goleme važnosti i za turizam i zdravlje naših građana te potiče zapošljavanje u ruralnim, krškim krajevima.