Poslodavci koji se, s jedne strane, žale na manjak radnika, apeliraju na labavije kvote za strance, očajnički dižu plaće, nezamisliv potez prije godinu-dvije. S druge, radnici koji masovno pretražuju inozemne oglasnike za posao, bolji život traže u Njemačkoj, Austriji, Irskoj… Slika je to Hrvatske samo pet godina od ulaska u Europsku uniju.  Ukidanje barijera kretanju rada, jedna od triju glavnih sloboda Europske unije, olakšala je masovno iseljavanje u potrazi za poslom i većim standardom.

Procjene govore da je stvarni broj iseljenih 2,6 puta veći od službene statistike. Evidencije drugih zemalja o ulascima iz Hrvatske ukazuju da je oko 230.000 ljudi odselilo između ulaska u članstvo i 2017. godine. Smatra se da je prošle godine iselilo oko 80.000 ljudi, a dinamika se nastavila jednakom žestinom i ove godine. Iako trend iseljavanja nije naša specifičnost već se isto dogodilo i drugima u prethodnim proširenjima, odlazak oko 400.000 ljudi ili desetak posto populacije, Hrvatskoj je postao gorući problem. Bježanje od reformi na svim razinama, od ekonomije, pravosuđa, javne uprave pa do zdravstva i mirovinskog sustava, stajalo nas je najduže recesije u Europi produbljujući postojeći jaz. Dok su ostali postajali sve poželjnija mjesta za život, odjednom je postalo jasno kao dan da je u Lijepoj Našoj budućnost sve samo ne lijepa. No, stvari postaju puno gore ako se u priču uključi demografija.

Poražavajuće brojke
A demografske projekcije su poražavajuće. Europa demografski stari, a s njom i Hrvatska. Danak je to koji plaća cijeli razvijeni svijet; rađa se sve manje djece, a istodobno ljudi sve dulje žive. Domaći demografi računaju da će po sadašnjim trendovima do 2050. godine u Hrvatskoj biti najmanje 800.000 ljudi manje.  Po projekciji Ujedinjenih naroda bit ćemo jedna od 51 zemlje svijeta u kojoj će se populacija do 2050. smanjiti za više od 15 posto. U istoj su skupini Bugarska, Litva, Latvija, Poljska, Rumunjska i Srbija. Računajući da je Hrvatska 2011. imala 4,28 milijuna stanovnika, do 2051. izgubit će oko milijun i 130.000 građana. S njihovim nestankom, kontingent radne snage smanjit će se za 500.000 potencijalnih radnika, a broj zaposlenih biti 250.000 manji. 

"U uvjetima kad se geografski prostor prazni ekonomija se bitno mijenja, a to kod nas nije prepoznato", kaže ekonomist Željko Lovrinčević.  Dodaje se, primjerice, povlačenje novca iz europskih fondova i dalje programira kao da u zemlji ima 400.000 ljudi više, a najveći problem predstavlja nezaposlenost koja je preko noći s emigracijom to prestala biti.  Projekcije ukazuju da će se pojedine regije, poput Like i Slavonije, gotovo isprazniti te da će ljudi migrirati prema većim gradovima. 

Nagle koncentracije stanovništva u gradovima posljedično znače rast pritiska na infrastrukturu, prometnu zagušenost, kao i rast jediničnih troškova proizvodnje struje, vode, telekomunikacija što će tvrtke direktno osjetiti na svojoj konkurentnosti.  Zahvaljujući turizmu, lukama i logistici, Jadranska regija rast će brže od Kontinentalne pa će u toj bogatijoj regiji i očekivano trajanje života biti dulje. Sam Zagreb s okolicom neće uspjeti sam kompenzirati pad ostatka kontinentalne regije što znači da će se i u budućnosti nastaviti produbljivati već sad prisutan jaz između te dvije Hrvatske.

"Takva demografska kretanja upućuju na to da će se broj radnika i umirovljenika 2050. izjednačiti što povlači niz posljedica", kaže ekonomist Željko Lovrinčević.  Uz sadašnju razinu produktivnost Hrvatska neće imati snage nadmašiti stope rasta BDP-a iznad 1,1 do 1,2 posto.  "Ako hoćete to povećati, morat će se drastično povećati stope aktivnosti na tržištu rada. U narednih petnaestak godina najveći pritisak će biti na ženama od kojih će se tražiti produljenje radnog vijeka i veća participacija", smatra. 

Vađenje glave iz pijeska 
Prema Eurostatu, u Hrvatskoj je krajem 2017. godine bilo nešto više od tri milijuna radno sposobnih građana, onih između 15 i 74 godine života. Od toga je samo milijun i 800.000, odnosno 57,8 posto, bilo ekonomski aktivno, što nas svrstava na samo dno Europe koji se kreće oko 65 posto.  Gora od nas bila je samo Italija (57,1%), dok je Slovenija na EU prosjeku. Pritom je indikativna kategorija u dobi od 55 do 64 godina, u kojoj je stopa zaposlenosti tek 40 posto.  Drugim riječima, ispada da je čak milijun i 300.000 radno sposobnih neaktivno; oduzme li se učenici, studenti i oni koji zbog bolesti ne mogu raditi, oko milijun građana nema posao niti ga ne traži.  S gomilanjem broja onih koji uživaju benefite socijalnog sustava (mirovina i zdravstva), a sve manje onih koji ga pune, pritisak na njegovu održivost raste. 

Nakon niza godina guranja glave u pijesak, Vlada je napokon krenula u nastavak mirovinske reforme, s fokusom na produljenje radnog vijeka do 67 godine. Stručnjaci upozoravaju da razgovora o reformi nema bez jasnog odvajanja mirovina po posebnim propisima od onih zarađenih, a brisanje te granice bio jedan od prvih poteza HDZ-ove vlade i efektivan korak unazad razgovorima o mirovinama i njihovoj pravednosti. 

U razgovorima o budućnosti mirovinskog sustava nema ni spomena fleksibilizacije modaliteta nasljeđivanja i isplate novca iz drugog stupa, činjenice da minimalna mirovina nije vezana uz imovinski cenzus, problematike nacionalne mirovine…  Dok je pitanje budućnosti penzija napokon došlo u fokus, i to nakon godina kritiziranja iz Bruxellesa, zdravstveni sustav se ne dira, posebno ne rashodi. Sve intervencije svode se na hitne financijske injekcije obično nakon što distributeri lijekova zaprijete njihovom obustavom zbog neplaćanja. Istodobno, u Hrvatskoj se već treću godinu zaredom smanjuje očekivano trajanje života što održava slom zdravstva, ali i rasplitanje društvenog tkanja.

Reperkusije već danas
Nestanak stanovništva nije samo hipotetska rasprava o dalekoj 2050. godini već reperkusije ima i danas. S Italijom u fokusu zbog sukoba s Europskom komisijom oko nedozvoljenog deficita, nezamijećeno je prošlo da je Bruxelles na doradu vratio nacrte proračuna Francuskoj, Španjolskoj, Belgiji i Sloveniji. Susjedna zemlja iskazala je tekući suficit, no EK problem vidi u strukturnom manjku, istom onom na čije je pogoršanje već upozorio i službeni Zagreb.

Za njegovu je računicu ključan potencijalni rast u čijem je temelju broj ljudi odnosno – demografija. Kako je implementacija eura još u fazi planova, Hrvatska po tom pitanju trenutno leti ispod radara Komisije, no da imamo zajedničku valutu, i Zagreb bi išao na popravni."Doći će do demografske i gospodarske implozije. Fiskalna centralizacija bit će još jača, a svi negativni trendovi bit će još izraženiji. Ekonomska politika na to bi već danas trebala odgovoriti, a programi aplikacija za EU fondove uključiti problematiku starije populacije, od mobilnosti do brige, jer Hrvatska inače u budućnosti neće biti zemlja za starce", kaže Lovrinčević.

"Razmjeri demografskog propadanja su toliki da mjere Vlade, poput većeg doplatka za djecu, rodiljnih naknada ili subvencioniranih kredita, u najboljem slučaju mogu usporiti proces, ali ne ga i zaustaviti. Bez ulaganja u imigracijsku politiku to je brod koji će biti jako teško, gotovo nemoguće okrenuti", zaključuje naš sugovornik. Budući da su kretanja u okolnim zemljama, poput Srbije i BiH, slična, scenarij pražnjenja ovih prostora nosi barem jednu pozitivnu reperkusiju, a to je da se s nestankom ljudi smanjuju potencijali za neke nove sukobe u budućnosti što je vrlo slaba utjeha.