Cijene goriva stalno variraju, no cestovni prijevoznici uglavnom ne mijenjaju svoje cijene sa svakim skokom cijene nafte za 10-ak lipa nagore ili nadolje, kažu u Udruzi hrvatskih cestovnih prijevoznika (UHCP).

Kao glavni razlog ističu činjenicu da gorivo čini samo dio njihovih troškova, a i pad cijena je, kažu, zanemariv. "Cijena nafte je 2005. skočila tri puta i bila je na razini od 150 dolara za barel. Tada su cijene goriva na benzinskim crpkama porasle s četiri na gotovo 10 kuna, a prijevoznici su svoje cijene podigli za maksimalno šest posto. Prema sadašnjoj situaciji na svjetskom tržištu gorivo bi trebao stajati 4,5 kuna. No, činjenica je da imamo skupu državu koja stalno povećava i uvodi nove namete, pa su prijevoznici prisiljeni držati cijene prijevoza koje su ispod svake poslovne logike. Mislim da nema prostora za daljnje spuštanje cijena, a ni za njihovo dizanje jer bismo bili još manje konkurentni. Izlaz je jedino da nam pomogne država na način kako se to radi u susjednim zemljama, povratom trošarina i ekološkim poticajima", kaže Dragutin Kranjčec, predsjednik UHCP-a i vlasnik prijevozničke tvrtke TTI iz Varaždinskih Toplica.

Kranjčec kao dobar primjer brige države za prijevoznike navodi Sloveniju i Austriju, gdje se tvrtkama vraća 80 eura trošarina na tisuću litara potrošenog goriva, a kamioni najvišeg ekološkog razreda imaju jeftiniju cestarinu. Sličan je stav Dragutina Celiščaka, vlasnika koprivničke tvrtke Autoprijevoz Celiščak, koji je do ove godine bio dugogodišnji čelnik Ceha prijevoznika Hrvatske obrtničke komore (HOK).

"Kad su cijene goriva rasle, to je bilo za 50 i više posto. Sada cijene padaju za 10-50 lipa, ali nema nikakve garancije da se za tjedan neće povećati. Ta nesigurnost oko cijene goriva velik je problem prijevoznicima. Oni koji su sa svojim kamionima više prisutni u inozemstvu u povoljnoj su poziciji jer imaju veću stabilnost cijena, kako goriva, tako i prijevoza", navodi Celiščak. I on smatra da su cijene prijevoza na hrvatskom tržištu preniske i da onemogućuju svaki razvoj i ulaganje, no ne mogu se podizati jer su domaći prijevoznici već slabije konkurentni od svojih kolega iz susjednih zemalja koji imaju manje namete na prijevoznički biznis te u konačnici jeftinije gorivo i cestarine.