Kilogram jabuka vrhunske kakvoće iz posljednje berbe trgovački lanci otkupljivali su mu po 1,3 kune, dok izračun proizvodnih troškova pokazuje da je, ovisno o sorti i primijenjenim tehnologijama, za proizvodnju jednog kilograma jabuka nužno investirati između 1,3 i 2,2 kune ili, u prosjeku 1,8 kuna, otkriva Frane Ivković, jedan od najuspješnijih hrvatskih voćara.  

Međutim, nastavlja, ponuđena otkupna cijena nije mu isplaćena u cijelosti nego je umanjena za tri posto, budući da su trgovci ocijenili kako smanjivanje cijene odgovara očekivanom kalu tijekom trajanja prodaje jabuka. Za razliku od mnogih voćara, iznosi, on je danas ipak u nešto boljoj poziciji. Prije nekoliko godina ušao je u skupu investiciju pa značajan dio uroda prerađuje u sok jabuke. Proizvodnjom soka popravlja krvotok svojih financija, u protivnom bi, kaže, i sam davno zaronio u gubitak. Višegodišnja kalvarija hrvatskih voćara, tvrdi Ivković, došla je do točke koja će presuditi hoće li opstati ili nestati. Da nije riječ o olako izrečenoj ocjeni, ilustrira podatkom kako je nekoliko voćara iz Međimurske županije, prepoznatljive upravo po proizvodnji vrhunskih jabuka, odlučilo posjeći svoje voćnjake ukupne površine veće od 100 hektara.

Voćem do suficita
Potkraj veljače, najavljuje, Hrvatska voćarska zajednica održat će znanstveno-stručni skup voćara. Razgovarat će o nagomilanim problemima i kako ih rješavati, ali i još jednom odaslati apel Vladi i resornom Ministarstvu poljoprivrede ne bi li ih potaknuli da konačno voćarima postanu partneri i pruže potrebnu logistiku sektoru koji uz pravu potporu može radikalno izmijeniti današnji golemi deficit u trgovanju s inozemstvom na poljoprivredno-prehrambenom asortimanu. Unutar Europske unije Hrvatska je u društvu Francuske i Italije, zemalja gdje je jedino moguća proizvodnja svih voćnih vrsta, kontinentalnih, mediteranskih i suptropskih.

Imamo ljude i znanje i goleme površine zapuštenog zemljišta, od takvih 300 tisuća hektara dostatno je pod voćnjake staviti 40-50 tisuća hektara, što će dati proizvodnju koja kroz izvoz donosi prihod u visini 350-400 milijuna dolara. Nažalost, nijedna dosadašnja politička garnitura nije razmišljala strateški, mi čak nemamo ni bilancu za poljoprivredno-prehrambeni sektor, podsjeća i dodaje kako o akumuliranim problemima najbolje svjedoče brojke o uvozu. "Procjenjuje se da bi Hrvatska s obzirom na zemljopisno-klimatske uvjete mogla proizvoditi hrane za potrebe 15-20 milijuna ljudi, a mi s domaćom proizvodnjom zadovoljavamo prehranu oko dva milijuna stanovnika dok ostalih 2,5 milijuna prehranjujemo uvozom hrane", ilustrira aktualno stanje Ivković.

Ignoriranje Poljaka
Proteklih godina, niže apsurdne situacije, Vlada je preko Ministarstva poljoprivrede pogodovala ne voćarima, već otkupljivačima i trgovcima. Dok su voćari podizali voćnjake skupim kreditima uz kamate šest-sedam posto, otkupljivači su potporama dobivenim za otkup jabuka i mandarina gradili hladnjače i sada ucjenjuju voćare sa otkupnom cijenom. Svojedobno su, prisjeća se, hrvatski voćari posjetili Poljsku, najuspješniju u povlačenju novca iz EU fondova. Domaćini su prezentirali svoja iskustva i ponudili pomoć.

Saznali su i kako je poljsko ministarstvo poljoprivrede obvezalo sve svoje službe na stručnu pomoć proizvođačima uz mogućnost da samo naplate osnovni trošak, po projektu je iznosio do 1000 eura. Tražili su nakon povratka od Ministarstva poljoprivrede RH neka zaposlenici iz njegovih službi pruže pomoć u izradi projekata i neka angažira Poljake kao savjetodavce za EU fondove jer su iz Bruxellesa dopuštali takvu suradnju. Ministarstvo je na opće iznenađenje angažiralo Mađare, koji se nisu iskazali u povlačenju europskih potpora, a izradu projekata moguće je naručiti samo kod konzultanata koji to naplaćaju između 5 i 20 tisuća eura, kaže Ivković. 

Zadnji alarm
Ruski embargo uzrokovao je goleme viškove voća, njemački voćari su uz novac iz zajedničke blagajne EU dobili i potporu svoje vlade, otkupila je višak i zbrinula ga kao biomasu u proizvodnji energije, dok su hrvatski voćari novcem iz EU namirili 10 do 20 posto stvarnih gubitaka. Ministarstvo poljoprivrede, smatra, zakazalo je i kod programa ruralnog razvoja. Europska komisija, vjerojatno jer nije dobila kvalitetne argumente, odbila je mogućnost sufinanciranja integriranih projekata (paralelno podizanje voćnjaka i pređivačkih kapaciteta za proizvodnju soka ili pekmeza) s pet milijuna eura i spustila limit na tri milijuna.

Ta izmjena posebno je nepovoljna za mlade poljoprivrednike koji mogu dobiti potporu do 90 posto od ulaganja, upozorava Ivković. Poziva Vladu i resorno ministarstvo neka konačno pruže pravu potporu i pomognu voćarima kako u provedbi okrupnjavanja kroz proizvođačke organizacije tako i izgradnji distribucijskih centara s hladnjačama. Za ukupan prostor Hrvatske, kad je riječ o proizvodnji jabuka, rješenje su tri proizvođačke organizacije s isto toliko hladnjača, od kojih bi svaka imala kapacitet 20-30 tisuća tona. Tek s tom infrastrukturom, zaključuje Ivković, mogu biti konkurentni europskim voćarima.