Velika njemačka energetska kompanija RWE već je godinama prisutna na hrvatskom tržištu, no prije nekoliko mjeseci proširila je svoje poslovanje ulaskom u biznis maloprodaje električne energije. Preuzimanjem tvrtke Energija2sustavi RWE je formirao svoju lokalnu podružnicu i ambiciozno krenuo u osvajanje što većeg tržišnog udjela.

Uz taj biznis, RWE je i dalje aktivan u dvjema velikim investicijama koje je realizirao u Hrvatskoj: zagrebačkom pročistaču otpadnih voda i termoelektrani Plomin 2, gdje je strateški partner HEP-u. O budućim planovima kompanije u Hrvatskoj, liberalizaciji domaćeg tržišta električene energije te budućim trendovima u europskoj elektroenergetici za Poslovni dnevnik govori Karl Kraus, glavni operativni direktor RWE-a u Hrvatskoj.

Prošlo je nekoliko mjeseci od ulaska RWE-a na hrvatsko tržište električne energije. Kako ste zadovoljni dosadašnjim rezultatima poslovanja u tom sektoru?
U Hrvatskoj je RWE prisutan dulje od deset godina, no u tom sektoru smo novi na tržištu. Zasad smo vrlo zadovoljni ostvarenim, osjećamo da su nas potrošači vrlo dobro prihvatili i vjerujemo kako ćemo ostvariti naš zacrtani cilj od deset posto tržišnog udjela koji bismo trebali steći u iduće tri godine.

S obzirom na to da je konkurencija na tržištu žestoka, a najavljen je dolazak još nekih igrača, jeste li razmišljali o reviziji tog plana?
Nema razloga za to. U prva tri mjeseca ostvarili smo svoje planove i poslovali u okviru očekivanja. Hrvatska je tek na početku liberalizacije, a u takvim procesima uvijek ima raznih porođajnih muka. RWE ima golemo iskustvo u otvaranju energetskih tržišta u drugim europskim zemljama. Upravo zato i vjerujemo da možemo pomoći Hrvatskoj da taj posao bude proveden što je uspješnije i bolje moguće.

Jeste li se u Hrvatskoj susreli s kakvim specifičnostima u odnosu na liberalizaciju tržišta električne energije drugih zemalja u srednjoj Europi?
Osnova svih procesa liberalizacije tržišta u suštini je ista i odvija se u fazama. Hrvatska je trenutačno u prvoj fazi, pa temeljem iskustava zemalja koje su uznapredovale u razvoju tržišta možemo formulirati određenja očekivanja te predvidjeti budući razvoj događaja. S druge strane, specifičnost Hrvatske je postojanje dominantnoga domaćeg igrača na tržištu – Hrvatske elektroprivrede. Utoliko, za nas je ovdje izazov kako steći imidž partnera. Pojednostavljeno rečeno, ne želimo da nas se doživljava kao tvrtku koja promovira strane interese, već lokalnog igrača koji stvara vrijednost za domaću zajednicu.

Ipak, specifičnosti liberalizacije hrvatskog tržišta jesu i to da se odvijaju u okruženju ekonomske recesije u Hrvatskoj te iznimno niskih cijena energije u okruženju. Kako te dvije činjenice utječu na razvoj tržišta?
Da bi se razvijalo tržište, nužna su ulaganja u infrastrukturu, a za njih je pak potreban kapital. Utoliko smatramo kako su strani strateški investitori u Hrvatskoj nužni kako bi pomogli tom procesu. S druge strane, cijene električne energije koje ste spomenuli uistinu su na vrlo niskoj razini i to nam, u načelu, ograničava mogućnosti za ulaganja.

Očekujete li rast cijena u budućnosti?
Kad bih mogao točno predvidjeti kretanje cijena energije u budućnosti, bio bih vrlo bogat čovjek, no nažalost to ne mogu. Ono što mogu reći jest da cijena odražava odnos ponude i potražnje. Krene li u Hrvatskoj gospodarski rast, rast će i potražnja za energijom, pa i cijena. Visoka cijena, odnosno i rast cijena, ne mora nužno biti loš trend. Bitno je da taj rast bude niži od ukupnog rasta potrošačkih cijena. Što se nas tiče, nismo koncentrirani na kratkoročne cijene. Cilj nam je biti najkvalitetniji opskrbljivač na tržištu, a to, osim konkurentne cijene, podrazumijeva i niz drugih aspekata, poput pouzdanosti, fleksibilnosti i vrhunskog odnosa s klijentima.

RWE je u proteklih deset godina investirao u dva velika infrastrukturna projekta – termoelektranu Plomin 2 te zagrebački pročistač otpadnih voda. Imate li interesa za slična ulaganja u budućnosti?
Što se tiče postojećih projekata, smatramo kako je strateško partnerstvo s HEP-om u Plominu 2 bilo vrlo uspješno i zainteresirani smo za njegov nastavak. Aktualni ugovor nam istječe 2015., no spremni smo razgovarati o modalitetima produljenja te suradnje. Što se tiče Plomina 3, ocijenili smo kako se ta investicija trenutačno ne uklapa u naše dugoročne planove, no zato smo spremni ulagati u manje projekte, naročito one vezane uz obnovljive izvore energije.

U čemu je problem s Plominom 3?
Ne bih rekao da je problem u projektu. Jednostavno, s jedne strane RWE u svom portfelju već ima ozbiljan udjel proizvodnje iz ugljena, a s druge strane tržište trenutačno prolazi kroz ozbiljnu tranziciju u kojoj je povećan rizik ulaska u takve kapitalno intenzivne investicije. Naša trenutačna strategija jest da preferiramo ulaganja u nešto inovativnije projekte u sektoru obnovljivih izvora.

Posljednjih godina europsko energetsko tržište prolazi kroz goleme promjene. Još donedavno plinske elektrane smatrale su se tehnologijom budućnosti, dok danas stvaraju goleme gubitke, a opet raste potrošnja ugljena. Kako se prilagoditi? 
Za Hrvatsku je najbitnije uspostaviti efikasno tržište u sektoru proizvodnje električene energije. Toga trenutačno nema. Cjelokupna proizvodnja pod okriljem je vertikalno integrirane državne kompanije, a neovisnih proizvođača praktički i nema. Ipak, u takvoj situaciji cijena energije nije odraz realnog proračuna troška, tržište ne postoji, a bilo kakve investicije u tome sektoru nemoguće su bez sklapanja pojedinačnih ugovora. Takva situacija suprotna je stanju u većini zemalja Europske unije.

S obzirom na sve glasnije zahtjeve za većom političkom i financijskom integracijom unutar EU, možemo li očekivati i veću integraciju nacionalnih energetskih sustava?
Još nije jasno u kojem će smjeru ići europska regulativa, hoće li se prioritet dati čistom tržišno orjentiranom sustavu ili regulaciji određenih njegovih dijelova. Ta nejasna situacija mogla bi podosta usporiti infrastrukturne investicije idućih godina, no u srednjem roku konsolidacija će rasti. U tom razdoblju moglo bi biti dobro vrijeme za Hrvatsku da krene u drugu fazu liberalizacije tržišta. 

Kako bi ta druga faza trebala izgledati?
Prva faza sastoji se od uvođenja konzistentnih pravila na kojima bi tržište trebalo biti izgrađeno te povećanja efikasnosti u postojećim objektima za proizvodnju energije. U drugoj fazi Hrvatska bi morala naći partnere i odabrati modele za zajednička ulaganja u poboljšanje infrastrukture, te čak i gledati preko granica zemlje. Za Hrvatsku je to posebno važno s obzirom na to da uvozi više od 30 posto električne energije koju troši. Pametnom strategijom ulaganja u susjednim zemljama može znatno poboljšati svoju energetsku stabilnost.

Obnavljali bi hidroelektrane

Postoje li konkretni ulagački projekti za koje ste zainteresirani u Hrvatskoj?

Održivo partnerstvo može početi na manjoj razini pa rasti. Primjerice, RWE ima veliku flotu vlastitih elektrana te bogate reference u njihovoj modernizaciji. Vjerujemo kako bismo mogli biti vrlo dobar partner HEP-u u poslovima povećanja efikasnosti njihovih elektrana. Tu je prvi izbor Plomin, ali slična je suradnja moguća i u revitalizaciji HEP-ovih hidroelektrana. Također, ne isključujemo mogućnost kapitalnih ulaganja u određene projekte, pod uvjetom da nađemo održiv poslovni model.