Rezultati rada mojega tima možda se još dovoljno ne vide, trebat će vremena da se pokrenu pozitivni procesi, no zadovoljan sam što smo pokrenuli stvari poput zemljišne reforme, kaže na početku razgovora za Poslovni dnevnik ministar poljoprivrede Tihomir Jakovina ocjenjujući svojih godinu i pol dana mandata.

Priznaje da je reforme trebalo početi provoditi puno prije, a u donošenju nekih zakona, poput onoga o poljoprivrednom zemljištu, kočnice su bili različiti interesni i svjetonazorski pogledi. "Zakon je donesen, prije nekoliko dana usvojili smo i Gospodarski program, a uvjeren sam da će praksa pokazati kako ovako postavljena reforma može uspjeti, za razliku od svih prethodnih modela podjele državne zemlje", kaže Jakovina.

Proizvodnja hrane biznis je budućnosti. Kako privatne vlasnike koji drže čak 70% poljoprivrednog zemljišta natjerati na to da zapuštene hektare, ako ih već neće prodati, daju u zakup onima koji se žele baviti poljoprivredom? 
Otkako sam ušao u Vladu ponavljam kako je jedino hrana roba koja je stabilna i njezina proizvodnja ima svoje tržište, sve je traženija. To je potencijal koji Hrvatska ima, no mi smo, na žalost, u razvoju samostalne države negdje pogriješili. Zemlja nam stoji neobrađena i svi to kritiziramo, ali kada se otvori pitanje da država pokrene proces da se to promijeni, odmah se svi pozivaju na ustavno pravo na privatno vlasništvo. Naša je namjera bila da u zemljišnu reformu uključimo i privatno poljoprivredno zemljište i radit ćemo na tome. No, hajde neka prvo stavimo u funkciju neobrađenu državnu zemlju, damo je u zakup onima koji se ozbiljno kane baviti proizvodnjom i koji će svake godine morati davati podatke o tome kako raspolažu tom zemljom, što dosad nije bio slučaj.  

U kojoj je fazi program ruralnog razvoja za razdoblje 2014.-2020., javna je rasprava završila još početkom travnja? 
Nakon izrade prvog nacrta Programa ruralnog razvoja, Ministarstvo je obavilo javnu raspravu i konzultacije sa svim zainteresiranima. Stigao nam je, i još stiže, velik broj komentara i prijedloga. Sada smo u završnoj fazi izrade Programa, u okviru koje, među ostalim, analiziramo i ugrađujemo sve primjedbe, prijedloge i mišljenja. Uvjeren sam da ćemo izabrati najbolje mjere koje će uspjeti pokrenuti nove procese na ruralnom prostoru, od investiranja, poboljšanja infrastrukture, zaštite okoliša do očuvanja tradicije. Cijeli proces izrade otežava i usporava činjenica da je Uredba EU o ruralnom razvoju, koja nam je okvir za izradu Programa i uvjet za donošenje provedbenih akata, još u formi prijedloga. Najvažnije je da se svi pripremimo i uključimo u edukaciju, informiranje i poticanje svih da rade na projektima kako bismo iskoristili golem novac koji će nam biti na raspolaganju.  

Po kojim je kriterijima utvrđivan iznos potpora, koji je po korisniku za navodnjavanje ograničen na 15 milijuna eura, za izgradnju protupožarne infrastrukture u šumama na čak 30 milijuna eura, a za ulaganja u poljoprivredna gospodarstva na samo četiri milijuna eura? Zar se novac namijenjen razvoju ruralnih prostora smije trošiti u šumama koje su pretežno u vlasništvu države?  
Što se tiče navodnjavanja, kao infrastrukturnih projekata čiji su nositelji županije, većina njih ima spremne projekte predviđene Nacionalnim planom navodnjavanja. Po pojedinom korisniku, koji je u ovom slučaju županija, za sustav navodnjavanja i odvodnje nacrtom programa ograničen je iznos do najviše 15 milijuna eura imajući u vidu raspoloživa sredstva i procjene potreba te mogućnosti realizacije već pripremljenih projekata navodnjavanja i odvodnje u programskom razdoblju 2014.-2020. Program ruralnog razvoja uključuje potpore poljoprivrednom, ali i šumarskom sektoru, pa je tako i preliminarnom projekcijom proračuna predloženo ograničenje od 30 milijuna eura za projekte u tom sektoru. Iako Hrvatske šume upravljaju sa 78 posto šuma i šumskoga zemljišta i privatni sektor prihvatljiv je kao korisnik ovih mjera. Iznos potpore za ulaganja u poljoprivredna gospodarstva, odnosno preradu i trženje, je od pet milijuna eura po projektu, odnosno 15 milijuna eura po korisniku za trajanja programa. Kako taj iznos potpore čini 50 posto vrijednosti projekta, to znači da je riječ o sufinanciranju projekata u vrijednosti od 10 milijuna eura. Limit je utvrđen sukladno broju, strukturi i veličini naših poljoprivrednih gospodarstava te njihovoj apsorpcijskoj moći i mogućnostima za uključenje u investicijski ciklus. Kod prijedloga ovog limita u obzir su uzeta i dosadašnja pozitivna iskustva iz programa SAPARD i IPARD, kao i praksa i iskustva većine država koje su već provodile ovu investicijsku mjeru. Donošenjem završne verzije Programa ruralnog razvoja sa konkretnim izborom mjera potpore, odredit će se i konačne granične vrijednosti po svakom pojedinom projektu.

Udjel poljoprivrednih potpora u državnom proračunu za 2004. bio je 2,19 posto, dok će za 2013. pasti na 2,17 posto. Istodobno je trošak administracije zaposlene u Ministarstvu poljoprivrede i pratećim subjektima uvećan sa 10,92 na 25,97 posto. Podatak da svaku četvrtu kunu 'pojede' administracija navodno je šokirao i Svjetsku banku. 
Stvar je to matematike i metodologije izračuna. Udio poticaja u državnom proračunu 2004. iznosio je 2,22 posto, dok je u planu proračuna za ovu godinu 2,17 posto, što je smanjenje od 0,05 posto. No, kad se gledaju apsolutni iznosi potpora, one su u spomenutom razdoblju u apsolutnom iznosu povećane za čak 830,79 milijuna kuna. Smatram da je ovo minimalno smanjenje u postotnom iznosu u odnosu na ukupni državni proračun. Više bih volio da se bavimo računicom koliko su poticaji utjecali na rast proizvodnje, niže cijene poljoprivrednih proizvoda i viši dohodak poljoprivrednika. Da, troškovi administracije prilično su povećani, no morate znati da je u 2004. postojala jedino Hrvatska poljoprivredna savjetodavna služba, dok danas imamo pet agencija i Savjetodavnu službu. Administracija se povećala zbog ulaska u EU, no to nije jedino opravdanje za rast broja zaposlenih. Sve se to događalo u vrijeme mojih prethodnika. Zatečeno stanje pokušavamo promijeniti, racionalizirati broj zaposlenih. Teško je to promijeniti preko noći ili donijeti odluku o otpuštanju. Trebalo je racionalnije zapošljavati, no to je pitanje za moje prethodnike. 

Poljoprivrednici tvrde da su im potpore za 2012. isplaćene u znatno manjem iznosu od očekivanih, riječ je navodno o rezanju od 10 posto za tov goveda do čak 70 posto za zemljište. Bit će još isplata ili neće? 
Potpore su isplaćene prema iznosu koji smo imali na raspolaganju iz državnog proračuna, što je jasno rečeno odmah nakon usvajanja proračuna za 2013. Dosad je na osnovi odobrenih zahtjeva za 2012. isplaćeno 2,2 milijarde kuna. Isplate su prvi put počele u istoj kalendarskoj godini kada su zahtjevi predani, i to predujmom od pet rata za mlijeko isplaćenih u kolovozu 2012., što je bio svojevrsni presedan. Razumijem nezadovoljstvo pojedinih proizvođača, ali moramo biti realniji. Stočarska proizvodnja i proizvodnja mlijeka bile su u posebnim problemima, pa smo im kao pomoć osjetljivom sektoru isplatili iznose u gotovo stopostotnom iznosu. Uvjeren sam da među proizvođačima postoje solidarnost i osjećaj da je država u krizi. Moramo prihvatiti činjenicu da su poljoprivredni proizvođači zapravo poduzetnici koji moraju znati kako poslovati na tržišnoj osnovi i kako svoje poslovanje racionalizirati udruživanjem, povećanjem prinosa i boljom informiranosti o mogućnostima korištenja europskih fondova. 

Jedna od prvih Vaših odluka bila je ukidanje obveznog članstva u Poljoprivrednoj komori uz povratak Savjetodavne službe pod okrilje Ministarstva. Komora je u međuvremenu pala na troje zaposlenika, pa kasne s izborom novog vodstva, no nedavnim rebalansom proračuna navodno ste im darovali pola milijuna kuna. Zašto? 
Cilj odvajanja Poljoprivrede komore i Savjetodavne službe bio je da se naši savjetodavci više angažiraju na terenu i postanu servis poljoprivrednika. Očekivali smo da će Hrvatska poljoprivredna komora imati podršku, pa i financijsku, u svom članstvu, no očito poljoprivredni proizvođači nisu spremni plaćati članarinu. Kako smatramo da bi Komora trebala imati partnerski odnos s Ministarstvom, da bi preko Komore sve udruge u budućnosti kreirale poljoprivrednu politiku i davale prijedloge, odvojili smo novac za njihov rad, ali na osnovi predstavljenih projekata i plana rada. Nije nam cilj bio ukinuti Komoru nego promijeniti njezin način rada, da se prestane baviti politiziranjem i stranačkim uhljebljivanjem. Smatrali smo potrebnim da čelni ljudi Komore osvijeste svoju pravu ulogu, da pokrenu rad sa svim udrugama proizvođača s ciljem da na jedinstven način zastupaju interese poljoprivrednih proizvođača i sugeriraju Ministarstvu što je dobro činiti. Svi imamo isti interes, nismo na suprotstavljenim stranama. Mislim da su sastanci s Komorom sada puno ozbiljniji, lišeni trgovine ili političke obojenosti, a to je i bila svrha.   

Prema podacima Agencije za plaćanja za 2010., tzv. modulacijom je obuhvaćeno 4868 poljoprivrednih gospodarstava, dok je za 2011. broj onih koji su ostvarili više od 100 tisuća kuna potpora pao na 3630. Je li to potvrda da ćemo hranu još više uvoziti jer gospodarstva s potporom manjom od 100 tisuća kuna godišnje ne mogu dati tržišno konkurentnu proizvodnju? 
Stopa umanjenja izravnih plaćanja odnosi se samo na tri posto svih korisnika izravne potpore u poljoprivredi, tako da ne vidim korelaciju između primjene modulacije i povećanog uvoza hrane. Uvoz hrane ne ovisi o poljoprivrednoj potpori nego o slobodnom tržištu: država ne diktira ni cijenu proizvoda ni tržište. Vi birate što ćete i po kojoj cijeni kupiti, jednako kao što poljoprivrednik bira što želi proizvoditi i za koga. Osim toga, ozbiljni poljoprivredni proizvođači znaju da se konkurentna poljoprivredna proizvodnja ne može osloniti samo na državnu potporu, kao ni na stabilne vremenske prilike. Cijena ovisi o kvaliteti proizvoda, a za novo tržište treba se izboriti udruženim poduzetništvom, samo zajedničkim nastupom na tržištu mali proizvođači mogu ostati konkurentni. U gospodarskoj situaciji u kojoj se nalazimo logično je očekivati da će se jeftiniji proizvod lakše prodati, ali nema dvojbe da će kvalitetan domaći prehrambeni proizvod, makar i skuplji, uvijek naći put do svog potrošača.

Jesu li gotovi novi operativni programi, koji će sektori imati prioritet, odnosno što će biti poticaji da bi neko gospodarstvo krenulo u investiranje i proizvodnju?    
Cilj operativnih program na kojima se radi pokretanje je investicijskog ciklusa u primarnu stočarsku, govedarsku, svinjogojsku i biljnu proizvodnju (trajni nasadi, povrćarstvo i maslinarstvo) te kroz njih dosegnuti razinu proizvodnje da bi se zadovoljile potrebe za ovim proizvodima kako za domaće tržište, tako i za izvoz. Provedba operativnih programa predviđena je za sedmogodišnje razdoblje, od 2014. do 2020. godine, a osnovna ideja financiranja svih programa podrazumijeva korištenje povoljnog kredita domaće razvojne banke s jedne strane te korištenje sredstava iz drugog stupa potpora kroz mjere ruralnog razvoja – koristeći sredstva iz Europskog fonda za ruralni razvoj, pri čemu se može ostvariti povrat uloženih sredstava na razini 50 posto prihvatljivih troškova ulaganja. Kada programi budu završeni, kao i sve konkretne kalkulacije, objavit ćemo sve uvjete i procjene što bismo mogli napraviti realizacijom tih programa. Nastojim da programi budu temeljeni na realnoj računici koliko se nekome proizvođaču isplati ulagati. Smatram da će se ovi operativni programi dobro uklopiti u proces nove zemljišne reforme, odnosno početka davanja u zakup golemih državnih površina potrebnih za proizvodnju hrane i proizvoda. 

Nismo digli ruke od prošeka, terana, kranjske…

Što čeka proizvođače prošeka i terana nakon 1. srpnja? 
Ministarstvo poljoprivrede čini sve da se ti proizvodi zaštite i dobiju status koji zaslužuju. Obavljamo konzultacije i proučavamo mogućnosti koje su nam na raspolaganju, od kontakta sa ministrima pojedinih država do mogućnosti angažmana odvjetničkog ureda koji će pokrenuti pravnu zaštitu. Žao mi je što smo u pregovorima propustili priliku zaštititi važne proizvode poput prošeka i terana, ali se očito pregovarački tim više vodio ciljem da se pregovori što prije okončaju iz političkih razloga, pri čemu su učinjeni propusti koje sada pokušavamo ispraviti. Vidjet ćemo što će se događati nakon 1. srpnja, pokušat ćemo se izboriti za prijelazno razdoblje dok ne postignemo zaštitu. 

Nazire li se rješenje za kranjsku kobasicu? 
Nije poznato kako će i kada EK odlučivati o tom sporu. I dalje smo spremni braniti stavove o važnosti tog proizvoda za našu industriju. Uvjeren sam postići ćemo kompromis, sličan onom u slučaju Austrije, koja je sa Slovenijom ostvarila dogovor.