Autor: © Portal croenergo.eu (T.M.) / ENERGO MEDIA SERVIS

Europska unija, temeljem postavljenog cilja 10-postotnog tržišnog udjela energije iz obnovljivih izvora u gorivima namijenjenim upotrebi u prometu, kao trenutačno najvažnija alternativna goriva s potencijalom za dugoročno nadomještanje nafte utvrdila je električnu energiju, vodik, biogoriva, prirodni plin i ukapljeni naftni plin (UNP), također s obzirom na mogućnost njihove istovremene i kombinirane uporabe, primjerice, pomoću sustava tehnologije dvojnog goriva. Kako bi se ostvarila najšira moguća uporaba alternativnih goriva za promet i istovremeno osigurala tehnološka neutralnost te radi promicanja održive električne mobilnosti u cijeloj Europskoj uniji, Europski parlament i Vijeće Europske unije usvojili su Direktivu o uspostavi infrastrukture za alternativna goriva, izvijestili su danas Savez za energetiku Hrvatske i Radna skupina za razvoj održive i niskougljične mobilnosti Saveza. Uz čak 65 točaka u kojima se navode razlozi donošenja Direktive, pojednostavljeno, strateški cilj Direktive jest smanjenje ovisnosti o nafti uz istovremeno ublažavanje negativnog utjecaja prometa na okoliš…

Ovom Direktivom utvrđuje se zajednički okvir mjera za postavljanje infrastrukture za alternativna goriva u EU kako bi se na najmanju moguću mjeru smanjila ovisnost o nafti i ublažio negativni utjecaj prometa na okoliš. Ovom se Direktivom utvrđuju minimalni zahtjevi za izgradnju infrastrukture za alternativna goriva, uključujući mjesta za punjenje električnih vozila i mjesta za opskrbu prirodnim plinom (UPP i SPP) i vodikom, koji se provode putem Nacionalnih okvira politika država članica, kao i zajedničke tehničke specifikacije za takva mjesta za punjenje i opskrbu te zahtjeve za informiranje korisnika. 

Kao i svaka druga članica EU, Hrvatska će najkasnije do 18. studenog 2016. morati EK-u predstaviti svoj Nacionalni okvir politike (ili Nacionalni politički okvir; NPO) za razvoj tržišta u pogledu alternativnih goriva u prometnom sektoru i za postavljanje odgovarajuće infrastrukture. NPO će morati, između ostalog, sadržavati procjenu trenutačnog i budućeg razvoja tržišta, nacionalne pojedinačne i skupne ciljeve te mjere potrebne za ostvarivanje tih ciljeva. Do navedenog datuma sve zemlje članice će morati i navedenu Direktivu prenijeti u nacionalno zakonodavstvo u vidu zakona i drugih propisa potrebnih za usklađivanje s istom.

Tijekom vođenja pregovora o nacrtu Direktive spominjali su se konkretni prijedlozi o broju javno dostupnih mjesta za punjenje, međutim, nedavno usvojena Direktiva odredila je da svaka zemlja članica putem NPO-a samostalno odredi takav podatak, kao i podatke o broju mjesta za opskrbu UPP-om (ukapljenim prirodnim plinom) u morskim lukama i lukama unutarnjih voda, broju javno dostupnih mjesta za opskrbu motornih vozila UPP-om (ukapljenim prirodnim plinom) te broju javno dostupnih mjesta za opskrbu motornih vozila SPP-om (stlačenim prirodnim plinom), a mogu se odrediti i informacije o javno dostupnim mjestima za opskrbu vodikom, infrastrukturi za opskrbu električnom energijom s kopna u morskim lukama i lukama unutarnjih voda te infrastrukturi za opskrbu električnom energijom za avione u mirovanju.

Prema toj Direktivi, države članice putem NPO-a osiguravaju da se do 31. prosinca 2020. uspostavi primjereni broj javno dostupnih mjesta za punjenje kako bi se osiguralo da električna vozila mogu prometovati barem u gradskim/prigradskim aglomeracijama i drugim gusto naseljenim područjima te, prema potrebi, u okviru mreža koje određuju države članice. Broj takvih mjesta za punjenje utvrđuje se uzimajući u obzir, između ostalog, procjenu broja registriranih električnih vozila do kraja 2020., kako je naznačeno u njihovim NPO-ima te najbolju praksu i preporuke koje je izdala Komisija. 

Okvirno bi primjereni prosječni broj mjesta za punjenje trebao odgovarati najmanje jednom mjestu za punjenje na 10 automobila, također uzimajući u obzir tip automobila, tehnologiju punjenja i raspoloživost privatnih mjesta za punjenje. Trebalo bi instalirati primjeren broj javno dostupnih mjesta za punjenje, posebno na postajama javnog prijevoza kao što su putnički terminali u lukama, zračnim lukama ili željezničkim kolodvorima. 

Nadalje, EK je konstatirala da privatni vlasnici električnih vozila uvelike ovise o pristupu mjestima za punjenje na zajedničkim parkiralištima, primjerice parkiralištima stambenih blokova, ureda i poslovnih prostora. Tijela javne vlasti trebala bi, prema Direktivi, poduzeti mjere za pomoć korisnicima takvih vozila time što bi se pobrinula da investitori gradnje i upravitelji osiguraju odgovarajuću infrastrukturu s dostatnim brojem mjesta za punjenje električnih vozila.

Osim toga, Direktivom je Europskoj komisiji dozvoljeno da podnese prijedlog izmjene ove Direktive kako bi se osiguralo da do 31. prosinca 2025. u svakoj državi članici, i to barem na osnovnoj mreži TEN-T, u gradskim/prigradskim aglomeracijama i drugim gusto naseljenim područjima budu postavljene dodatne javno dostupna mjesta za punjenje.

S pozicije infrastrukture za punjenje električnih vozila, EK sugerira da se pri punjenju takvih vozila na javno dostupnim mjestima za punjenje koriste, ako je to tehnički izvedivo i gospodarski opravdano, inteligentni mjerni sustavi. Nadalje, Države članice moraju osigurati i da operatori javno dostupnih mjesta za punjenje mogu, podložno pristanku opskrbljivača, slobodno nabavljati električnu energiju od svakog opskrbljivača električnom energijom iz EU. Operatori mjesta za punjenje mogu kupcima pružati usluge punjenja električnih vozila na ugovornoj osnovi, uključujući u ime i za račun drugih pružatelja usluga. Sva javno dostupna mjesta za punjenje korisnicima električnih vozila također moraju pružiti mogućnost punjenja na ad hoc osnovi bez sklapanja ugovora s dotičnim opskrbljivačem električnom energijom ili operatorom. Države članice moraju osigurati i da su cijene koje naplaćuju operatori javno dostupnih mjesta za punjenje opravdane, lako i jasno usporedive, pregledne i nediskriminirajuće.

Direktiva sadrži i informacije odnosno smjernice u pogledu opskrbe cestovnog prometa vodikom te opskrbe prometa prirodnim plinom.

Predstavnici Saveza za energetiku Hrvatske i Radne skupine za razvoj održive i niskougljične mobilnosti Saveza dio su tima za donošenje NPO-a te slijedom svojih programskih politika i uvjerenja će uložiti značajne napore kako bi se tim dokumentom odredila uspostava snažne infrastrukture za alternativna goriva na nacionalnoj osnovi. Uspostava snažne, tehnički izvedive i gospodarski opravdane, infrastrukture za alternativna goriva snažnije će primjerice potaknuti tržište električnih električnih vozila, smanjenje tržišne cijene takvih vozila te će se implicirati na smanjenje nacionalne ovisnosti o nafti uz istovremeno ublažavanje negativnog utjecaja prometa na okoliš. Umjesto zaključka podsjetimo kako je, prema podacima Saveza za energetiku Hrvatske iz analize Izvješća o stanju energetskog sektora u RH, 82% sirovinske strukture rafinerijske prerade u 2013. godini činila uvozna sirova nafta, a preostali dio od 15% otpada na domaću sirovu nafte te 3% na domaće kondenzate. Kako je prije gotovo 10 godina započela revolucija obnovljivih izvora energije, tako će vrlo skoro započeti revolucija električne mobilnosti i infrastrukture za alternativna goriva. To je, osim plemenitih ciljeva smanjenja ovisnosti o nafti i zaštite okoliša, iznimna poslovan prilika za sve nas.