Ustavni sud RH na sjednici proteklog petka donio je odluku kojom pokreće postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom Zakona o uskrati prava na uvećanje plaće po osnovi ostvarenih godina radnog staža  (ZUPUP). RIječ je o zakonu koji je Sabor donio  21. ožujka 2014. te je objavljen u Narodnim novinama broj 41 od 31. ožujka 2014., a stupio je na snagu 1. travnja 2014. Do dana donošenja ovog rješenja, Ustavni sud zaprimio je ukupno 521 prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom pojedinih članaka ZUPUP-a, odnosno ZUPUP-a u cjelini. 

Zasebne prijedloge za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom ZUPUP-a podnijelo je devet sindikata: Sindikat državnih i lokalnih službenika RH, Matica hrvatskih sindikata, Nacionalni sindikat policije Ministarstva unutarnjih poslova,  Carinski sindikat Hrvatske i Sindikat Porezne uprave Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Nezavisni hrvatski sindikati, Sindikat policije Hrvatske i Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske. 

Prijedlozi za ocjenu suglasnosti s Ustavom ZUPUP-a koje su, pak, podnijele fizičke osobe identični su prijedlozima koje su podnijeli pojedini sindikati. Pojedini sindikati kao i znatan dio predlagatelja iz redova fizičkih osoba predložili su i da Ustavni sud obustavi primjenu ZUPUP-a do donošenja konačne odluke Ustavnog suda, no to je odbijeno.

Pri razmatranju osnovanosti prijedloga za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom ZUPUP-a, Ustavni sud pošao je od nesporne činjenice da je zakonodavac ZUPUP-om zahvatio u imovinska prava adresata tog zakona u smislu članka 48. stavka 1. Ustava i članka 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Naime, nesporna je činjenica da je pravo na uvećanje plaće po osnovi ostvarenih godina radnog staža, koje je kolektivnim ugovorima ugovoreno u visini od 4, 8 i 10 posto na način opisan u članku 1. ZUPUP-a, već godinama organski i strukturalni dio plaća ("zarada") zaposlenih u državnim i javnim službama u  Hrvatskoj. Kao takav ulazi u domašaj članka 55. stavka 1. Ustava i utječe na njihovu visinu, uz koju se opet vezuju različita druga prava navedenih zaposlenika. 

Nadalje tvrde da to pravo ima nespornu pravnu osnovu u domaćem pravnom poretku, utuživo je pred domaćim sudovima, a uz njega se vezuju i legitimna očekivanja ovlaštenika tog prava koja opet, sama za sebe, mogu predstavljati samostalno imovinsko pravo zaštićeno Ustavom i Konvencijom. 

Zbog navedenih razloga, država mora pokazati kako ima iznimno snažne, objektivne i relevantne razloge da bi se miješanje u to pravo s njezine strane moglo smatrati opravdanim, pri čemu je ustavnosudski nadzor nad ograničenjima tog prava stroži s obzirom da je riječ o sredstvima koja su pod zaštitom članka 55. stavka 1. Ustava, stoji u obrazloženju odluke. 

"To je posebno važno u situaciji koja postoji u ovom predmetu, kad je Vlada RH ujedno nositelj izvršne vlasti i predlagatelj ZUPUP-a, s jedne strane, te poslodavac najvećem broju adresata ZUPUP-a i stranka u postupku kolektivnog pregovaranja, s druge strane. U takvoj se situaciji ne smije dogoditi da ZUPUP-om Vlada pogoduje sebi. Treba se izbjeći i sam vanjski dojam o tome da Vlada ZUPUP-om pogoduje sebi. To su temeljni zahtjevi koji proizlazi iz vladavine prava, a tiču se povjerenja javnosti u funkcioniranje državnih institucija, o čemu postoji bogata praksa Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu", poručuju ustavni suci. 

Predlagatelji su u svojim prijedlozima otvorili i niz drugih pitanja. Jedno je vezano uz poštovanje propisane procedure (navodno ignoriranje od strane Vlade obveza vezanih uz kolektivno pregovaranje prije predlaganja Hrvatskom saboru osporene zakonske mjere), ali i demokratskih standarda pri donošenju zakona (donošenje ZUPUP-a po hitnom postupku). Drugo je pitanje nejednakog postupanja unutar istovrsne skupine adresata ZUPUP-a u usporedivoj situaciji. Konačno otvorena su i pravna pitanja vezana uz okolnosti pod kojima bi se mogla ocijeniti ustavnopravno dopuštenom zakonodavna intervencija u postupak kolektivnog pregovaranja.

Inače, nekoliko je predlagatelja istaknulo kako ekonomska kriza i dugogodišnja recesija, kojima je Vlada opravdala donošenje ZUPUP-a, ne može biti razlog derogiranja odredaba kolektivnih ugovora koji su na snazi, jer su se ti kolektivni ugovori upravo i sklopili u "recesijsko vrijeme" te se u konkretnom slučaju ne može govoriti o izmijenjenim okolnostima. To utvrđenje predlagatelja činjenične je naravi, pri čemu Vlada na te navode ne odgovara precizno već se ograničava na općenito utvrđenje da se "u ovom trenutku na području rada državnih i javnih službi primjenjuje niz kolektivnih ugovora, odnosno sporazuma i drugih ugovora, koji su zaključivani u vrijeme boljeg gospodarskog stanja, rasta plaća i drugih materijalnih prava, a koje u vrijeme recesije i nužnih mjera štednje, više nije moguće u potpunosti poštivati". 

"Naznačena pitanja jasno pokazuju da razlozi zbog kojih predlagatelji predlažu pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom ZUPUP-a otkrivaju određene pravne probleme načelne naravi, koji nisu usko vezani uz samu konkretnu zakonsku mjeru koja je predmet uređenja ZUPUP-a, nego se više odnose na opći okvir funkcioniranja države u demokratskom društvu u vrijeme ekonomske nestabilnosti i recesije te ulogu kolektivnog pregovaranja i sindikalnog djelovanja u njemu. Ta važna pitanja zahtijevaju podrobno ispitivanje u svjetlu temeljnih ustavnih vrijednosti i zaštićenih ustavnih dobara. Ta su pitanja ujedno i temeljni razlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti ZUPUP-a s Ustavom, pri čemu se ovim rješenjem ni u kom slučaju ne prejudicira konačna odluka Ustavnog suda", poručuju ustavni suci.