Hrvatska Vlada i novi ministar poljoprivrede Josip Dabro uskoro će se naći pred velikim pritiskom poljoprivrednih proizvođača, kako velikih ili malih, jer svi očekuju da se krene u hitnu izmjenu trenutnog Zakona o poljoprivrednom zemljištu, koji nije dobar.

Zemljišna politika ključna je za rješavanje brojnih problema u poljoprivredi, no ono što je posljednjih godina najviše došlo do izražaja je ogromno nezadovoljstvo hrvatskih građana – potrošača s razinom proizvodnje i sve većim cijenama hrane.

Općeprihvaćeno je mišljenje kako se u poljoprivredu ulaže jako puno, ali se to ne vidi na konkretnoj proizvodnji. Ona je sve manja, sve se više uvozi, a cijene hrane su sve veće.

Dabro ima priliku

Zato građani smatraju kako bi državnu zemlju trebalo dati onima koji će kroz proizvodnju moći i trebati dokazati da su je zaslužili jer se radi o općem dobru, a ne da na temelju državne zemlje pojedinci ubiru ogromne poticaje, ali ne ulažu dovoljno u rast prinosa, nove proizvodnje, uvođenje novih tehnologija i povećanje konkurentnosti ukupne poljoprivrede.

Svi akteri u agraru se slažu kako sadašnji zakon u svom provođenju, na terenu izaziva brojne probleme, a to samo može dovesti do još većeg i daljnjeg usitnjavanja poljoprivrednih površina, a što bi za posljedicu moglo imati daljnji pad i slabljenje poljoprivredne proizvodnje.

Pokretanje široke javne rasprave i hitna izmjena Zakona, velika je prilika za novog ministra poljoprivrede Josipa Dabru, jer ako bude uvažio one koji se zalažu za veću proizvodnju i razvoj, očuvanje radnih mjesta, investicije, a ne da se kroz nove natječaje stvaraju nove skupine “novih lovaca na poticaje”, možda može napraviti iskorak u proizvodnji.

“Aktualni Zakon o poljoprivrednom zemljištu, od stupanja na snagu 2018. u provedbi je pokazao brojne kontradikcije s ciljevima o većoj proizvodnji hrane. On dodatno cijepa proizvodno-tehnološke cjeline, te uništava konkurentne poljoprivredno-gospodarske cjeline gospodarstava koje su nekad davno bile komasirane i arondirane, a često i privedene proizvodnji, nakon što su iskrčene zapuštene površine.

 Čak 70 posto poljoprivrednika koristi manje od 5 ha. U EU je prosječna veličina farma 17 ha. Po ekonomskoj vrijednosti gospodarstva smo na 35,3% prosjeka EU. Poljoprivredna gospodarstva u zemljama s većim prosječnim poljoprivrednim površinama ostvaruju u pravilu značajno veću ekonomsku vrijednost poljoprivredne proizvodnje i veću produktivnost”, ističe konzultantica Zvjezdana Blažić.

Prema njezinom mišljenju Vlada bi odmah trebala zaustaviti provedbu te izmijeniti Zakon koji dovodi do daljnjeg usitnjavanja parcela. Kaže kako bi trebalo utvrditi održive proizvodno tehničke cjeline koje će se dati u zakup dokazanim poljoprivrednim proizvođačima koji imaju uspješnu proizvodnju, plaćaju poreze, sudjeluju na tržištu poljoprivrednih proizvoda i imaju tehnologiju za obradu zemljišta.

Novi bi zakon trebao pomiriti interese građana i pravih poljoprivrednih proizvođača, te napraviti mjerljivi iskorak u proizvodnji, odnosno spriječiti potencijalni “rata” između svih onih kojih do zemlje žele doći kroz sumnjive natječaje. No ovaj put u fokusu, nove zemljišne politike, trebala bi biti proizvodnja, razvoj poljoprivrede i zapošljavanje, dok bi se kroz stroge kriterije trebalo eliminirati “lovce na poticaje” i one koji posluju u crnoj zoni na državnoj zemlji.

Blažić: Poljoprivredna gospodarstva u zemljama s većim prosječnim poljoprivrednim površinama ostvaruju u pravilu značajno veću ekonomsku vrijednost poljoprivredne proizvodnje i veću produktivnost.

Vrijeme je za čišćenje

Većina stručnjaka se slaže kako je došlo vrijeme da nova vlast, kroz zemljišnu politiku napravi sveobuhvatan “clean up”, koji će u fokus staviti proizvodnju i proizvođače, te da kroz jasne i sigurne kriterije treba nagraditi one kojima je poljoprivreda osnovna djelatnost,koji stvaraju novu vrijednost i koji su se potvrdili u proizvodnji.

Hitnu izmjenu Zakona, prije izbora, u više je navrata tražilo i krovno udruženje svih hrvatskih poljoprivrednika Hrvatska poljoprivredna komora, ali poslovna udruženja, među kojima i HUP. Proteklih godina bitka za državnu zemlju stvorila je brojne interesne skupine, među kojima se pojavilo previše “lovaca” na poticaje, zbog čega bi u novi zakon trebalo ugraditi jasne kriterije o vrednovanju tko je proizvođač.

 Pri odlučivanju prednost bi trebalo dati onima koji će štiti i razvijati proizvodnju, neće biti dio “crnog” tržišta poljoprivrednog zemljišta, niti će zemlju, primjerice davati u podzakup (što je sada česti slučaj). Isto tako budući korisnici bi trebali provoditi sve obavezne agrotehničke mjera na državnoj zemlji i podizati razinu proizvodnje, investiranja, stvaranja nove vrijednosti te zapošljavanja. I to bi kroz papire morali dokazati.

“Zakon mora biti u funkciji proizvodnje. Interes je svih građana, vlasnika državne zemlje, da se na njoj proizvodi, zapošljava, ulaže i stvara nova vrijednost u poljoprivredi i proizvodnji hrane. To treba biti polazna točka, od toga treba krenuti. Zato je potrebno očistiti sve one nepravilnosti i nelogičnosti, koje sada potiču crno tržište u poljoprivredi te postaviti jasne i čiste kriterije dodijele onima koji proizvode, a to mogu i dokazati”, ističu stručnjaci.

U HPK ističu kako su dosadašnja zakonska rješenja jednako nepravedna za sve postojeće poljoprivrednike – tvrtke, obrt, OPG-i, bez obzira na veličinu površina koju imaju, jer im kroz bodovanje i ocjenjivanje gospodarskih programa te ograničenje maksimuma na razini JLS, prijeti oduzimanje dijela površina koje obrađuju. A temelju kojih su posljednjih 20-tak i više godina gradili svoje poslovanje (investirali, zapošljavali, gradili farme, preradu itd.).

Daljnje razbijanje poljoprivrednih površina i usitnjavanje samo će dodatno utjecati na pad proizvodnje i sigurno neće biti poticajni za postizanje ciljeva koje je postavila vlada – da do 2028. dođemo do vrijednosti proizvodnje od 3,8 milijardi eura.

“Sadašnji Zakon unosi ogromnu pravnu nesigurnost i velika je prepreka za sve buduće investicijske aktivnosti. Ugrožava sve postojeće proizvođače, koji su dosada uložili ogromna sredstava u svoje proizvodnje, upravo na temelju zemlje koju obrađuju. Postoji realna prijetnja da im se zemlja na natječajima “oduzme” i dodijeli drugim ponuđačima, jer o natječajima odlučuju JLS, koje ograničavaju maksimalne površina zemlje u koncesije i zakup, po čudnim i vrlo neujednačenim kriterijima”, smatraju i u Hrvatskoj udruzi poslodavaca.

I Blažić naglašava kako ovaj put Zakon mora biti u funkciji proizvodnje. Interes je svih građana da se na državnoj zemlji proizvodi, zapošljava, ulaže i stvara nova vrijednost u poljoprivredi i proizvodnji hrane. Od toga treba krenuti – očistiti sve nepravilnosti koje potiču crno tržište u poljoprivredi te uvesti jasne i čiste kriterije dodijele onima koji proizvode i to mogu dokazati.

Jakopović: HPK je još prošle jeseni zatražila obustavu svih natječaja, dok se Zakon ne promijeni, a u međuvremenu smo pokrenuli i provjeru ustavnosti Zakona.

Zahtjevi HPK su jasni

Stručnjaci, koji rade na terenu su uvjereni kako bi nova zakonska regulativa mogla stvoriti “novo zemljište”, ako bi se napravila velika revizija i inzistiralo na dokazanoj proizvodnji na državnim površinama. Potrebno je prije svega produžite ugovore o privremenom korištenju i zakupu svim korisnicima, koji dokažu poljoprivrednu proizvodnju na državnim površinama za vrijeme korištenje ugovora. Isto tako potrebno je raskinuti ugovore sa onim zakupnicima koji to ne mogu dokazati odnosno koji na državnoj zemlji nisu stvarali novu, dodanu vrijednost koja pomoći vrijednost poljoprivrede.

Hrvatska poljoprivredna komora, krovno udruženje svih poljoprivrednika (ima preko 70.000 obaveznih članova), prije izbora se sastala sa premijerom Vlade RH, a među ostalim jedna od glavnih tema bio je zakona o poljoprivrednom zemljištu. Zatražili smo da se uredbom hitno van snage stavi Zakon o poljoprivrednom zemljištu jer sadašnji nije dobar što pokazuju brojni primjeri primjene na terenu”, kaže Mladen Jakopović predsjednik HPK.

“HPK je još prošle jeseni zatražila obustavu svih natječaja, dok se Zakon ne promijeni, a u međuvremenu smo pokrenuli i provjeru ustavnosti Zakona. Još prošle jeseni smo objasnili kako je totalno neprihvatljivo da jedna JLS ima maksimu od 12 ha, a neka druga 1000 ili 2000 ha. Na takav način nije moguće postići ciljeve Strateškog plana, a i izuzetno loše utječe na razvoj pojedinih JLS i njihovih gospodarstava, pri tome “gaseći” mnoga stabilna gospodarstva”, ističe Jakopović.

Najveći apsurd zemljišne politike je i to da su u Nacionalnom programu oporavka i otpornosti osigurana sredstava za komasaciju koja je nužna, dok je s druge strane na dijelu cijepanje proizvodno tehničkih uređenih poljoprivrednih cjelina i oduzimanje zemlje dugogodišnjim posjednicima koji su uložili znatna sredstava i ozbiljni su tržišni proizvođači.

Sve ludosti zakona na primjeru Jakše Lovića 

“Gdje prestaje logika, tu počinje Hrvatska”, izjavio je Jakša Lović, poljoprivrednik i obrtnik iz Općine Klakar u Brodsko-posavskoj županiji koji je jedan od mnogih koji bi na svom primjeru mogao osjetiti sve ludosti sadašnjeg zakona, zbog čega bi svoju proizvodnu mogao ugasiti. Naime, tijekom siječnja ove godine započelo je otvaranje ponuda za oko 620 hektara u toj općini, a stiglo ih je čak 368.

S tim da je dodjela zemljišta limitirana na 30 hektara. Jednostavnom računicom, može se dogoditi i da svatko dobije nešto manje od dva hektara. Vjerojatno neće, ali je sigurno da će površine biti manje. Dakle, slijedi usitnjavanje. Kako je objasnio Lović,  75 hektara, čiji je zakupnik još od 1996., podijeljeno je na 10 čestica.

“Zakon o poljoprivrednom zemljištu je možda dobro zamišljen, bodovanje koje je na snazi možda ima smisla, ali ne i na terenu”, upozorava dodajući da je njime obezvrijeđeno sve ono što je netko prije stvorio. Poanta je da je ovakav način van svake pameti, jer ću on na ovaj način izgubiti preko 40 posto zemlje, iako je uložio ogromne novce u proizvodnju.

Lović je potpuno zaokružio svoj proizvodni proces. Uzgaja pšenicu koju skladišti u vlastitom silosu, melje u svom mlinu te kroz vlastite pekare plasira gotov proizvod. Zapošljava čak 22 ljudi. I to je tek jedan od brojnih primjera gdje bi zemlja mogla biti oduzeta pravim proizvođačima, a možda u budućnosti nekim novima, koji nemaju iskustva u proizvodnji.